S proslave 50. obljetnice Gospe Fatimske u Šestanovcu / CROPIX

Sveti Ljudevit Grignion Montfortski rodio se 31. siječnja 1673. u Montfortu La Cane u Francuskoj. Zaređen je za svećenika 1700. godine. Sv. Ljudevit Montfortski preminuo je u 43. godini. Geslo njegova života bilo je “samo Bog”.

Marijin istinski štovatelj napisao je diljem svijeta poznate knjigu (spise): Rasprava o pravoj pobožnosti prema Djevici Mariji. Duhovni velikani pape, kardinali, biskupi, sveci i blaženici napisali su divna svjedočanstva o “Raspravi”. Sv. Ljudevit G. M. u “Raspravi” želi istaknuti jedan bitan problem koji nam govori o Marijinim štovateljima i neštovateljima. Drugim riječima, govori nam o kršćanima vjernicima koji gaje lažnu pobožnost prema Mariji (drugo poglavlje str. 81-90); kao i onima koji istinski štuju Mariju (str. 91-96).

1. Marijini neštovatelji

Sv. Ljudevit G. M. spominje oko sedam vrsta lažnih štovatelja kao i lažnih pobožnosti prema Mariji: 1. štovatelji kritičari; 2. bojažljivi štovatelji; 3. izvanjski štovatelji; 4. preuzetni štovatelji; 5. nepostojani štovatelji; 6. licemjerni štovatelji; 7. sebični štovatelji.

Štovatelji kritičari premda u duši gaju neku pobožnost prema Mariji, ipak je riječ o vjernicima koji su u svoj biti oholi mudraci (farizeji), i umišljeni duhovi. Sumnjaju u sva Marijina čudesa i istinske događaje što ih donose i svjedoče vjerodostojni svjedoci kršćanske vjere. U dubini duše s prezirom gledaju na jednostavne i ponizne vjernike koji u jednostavnosti srca i duha, kleče i mole se Bogu pred oltarom i slikom Majke Božje. Odbacuju svaki oblik vanjske pobožnosti prema Mariji, i ne vjeruju u mnoštvo priča (bajki) koje se prenose o Djevici Mariji.

Svjedočanstva svetaca koji govore pohvalno o Mariji odbacuju, govoreći da su sveci pretjerano pohvalno govorili o Mariji. Moramo se čuvati od svih tih lažnih pobožnjaka i svjetovnih vjernika prema Djevici Mariji, koji svjesno ili nesvjesno nanose veliku štetu vjerničkom Božjem narodu, koji gaji istinsku pobožnost prema Majci Mariji.

Bojažljivi štovatelji su oni koji razmišljaju da će osramoti Krista Gospodina časteći Djevicu Mariju. Stoga, boje se da ne bi uzvisujući Majku Mariju ponizili Isusa. Teškom mukom podnose (prihvaćaju) što mnoštvo vjerničkog Božjeg naroda više kleči pred kojim Marijinim oltarom nego pred Presvetim Sakramentom. Neshvatljivo im je i neprihvatljivo da se te dvije pobožnosti mogu spojiti, kao i činjenicu da oni koji se mole Mariji, mole se ujedno i Gospodinu. Zaboravljaju da je Isus preko Marije došao u svijet odnosno u naš život, i da je najsigurniji put do Isusa preko Marije.

Molitvu krunice teško prihvaćaju kao i mnoge Marijine bratovštine, i sve to smatraju nepotrebnom i suvišnom izvanjskom pobožnošću na čast Djevici Mariji. Nadalje, to smatraju lukavom đavolskom zamkom koja nas odvraća od samog Isusa. Štujući i časteći Mariju koja nas vodi do našeg cilja – koji je Isus Krist, ne umanjuje našu vjeru prema Gospodinu nego je još više učvršćuje.

Izvanjski štovatelji su osobe koje svoju pobožnost prema Presvetoj Djevici Mariji stavljaju na izvanjska djela. Riječ je, o vjernicima koji će dnevno izmoliti mnogo krunica, i to na brzinu ne razmišljajući o otajstvima. Svakodnevno će prisustvovati i slušati mnoštvo svetih misa, bez ikakve pažnje i sabranosti. Nadalje, sudjelovati će u mnogim procesijama, ali bez ikakve istinske pobožnosti. Upisati će se u mnoge Marijine bratovštine, međutim bez ikakvog pomaka u svom svakodnevnom kršćanskom vjerničkom životu u zajedništvu s Bogom.

Na žalost svijet u kojem živimo pun je takvih izvanjskih pobožnjaka odnosno štovatelja Majke Božje. Želeći prekriti svoju izvanjsku pobožnost, oni su najstroži kritičari prema onim osobama koji su u dubini srca i duše iskreni štovatelji Presvete Djevice Marije.

Preuzetni štovatelji su grješnici koji su se prepustili svojim tjelesnim strastima odnosno užicima. Oni su prijatelji i ljubitelji svijeta, koji su na izvanjski način samo imenom kršćani vjernici i Mariji štovatelji. Pod plaštem kršćanstva, skrivaju svoju oholost, bahatost, nečistoću, lakomost, srdžbu, pijanstvo, psovku, klevetu, nepravdu i nepoštenje itd.

Mirno i spokojno spavaju u svom nedoličnom kršćanskom življenju, i nažalost ne trude se mnogo u svezi svog kršćanskog obraćenja. Kad ih netko upozori da njihova pobožnost prema Mariji nije ništa drugo nego đavolska varka, i opasna preuzetnost koja ih je kadra upropastiti za vječnost, jednostavno ne vjeruju u njihova prijateljska upozorenja. Na sve ta upozorenja mrtvo hladno odgovaraju da je Bog milosrdan, koji nas nije stvorio da nas osudi, jer nema čovjeka koji nije sagriješio, i čvrsto vjeruju da neće umrijeti bez ispovijedi.

Drugim riječima, dovoljno je samo reći na času smrti sagriješio. Riječ je o svetogrdnim ispovijedima, jer bez iskrenog kajanja u srcu nema oproštenja od grijeha. Možemo li reći da netko uopće iskreno časti i ljubio Presvetu Djevicu, dok je svojim grijesima, ranjava, probada i na križ razapinje i pogrđuje.

Pobožnost prema Mariji najsvetija i najozbiljnija poslije pobožnosti prema Kristu Gospodinu u Presvetom Sakramentu. U svom srcu morao donijeti čvrstu odluku da ćemo izbjegavati u svom životu grješne prigode koje nas uvode u smrti grijeh. Nemoguće se igrati vatrom a ne opeći se, i izlagati se životnim opasnostima a ne stradati. Svaki naš smrti grijeh vrijeđa našu Majku Mariju niša manje nego Krista Gospodina. Neka nam Presveta Djevica isprosi od Boga milost savršenog pokajanja i oproštenja grijeha. Nadalje , neka nam izmoli milost od Boga u svladavanju naših životnih zli navika odnosno sklonosti prema grijesima.

Nepostojani štovatelji koji su do duše manje više na mahove i po svojoj ćudljivosti “pobožni” prema Presvetoj Djevici. U jednom su trenutku gorljivi štovatelji, a onda mlaki odnosno hladni. Čas su spremni sve poduzeti na njezinu službu odnosno upisati će se u sve Marijine bratovštine, a neće uopće vršiti pravila koja prepisuju bratovštine. Jednostavno kao da to više nisu oni isti njezini “gorljivi” pobožnici ili štovatelji. Drugim riječima, prevrtljivi su i nedostojni štovatelji Presvete Djevice Marije.

Licemjerni štovatelji su oni kršćani vjernici, koji žele skriti svoje grijehe i zle životne navike pod plaštem Bogu vjerene Presvete Djevice, kakao bih ljudi smatrali da su vjerni njezini štovatelji. Međutim, oni ne mogu skriti svoj nedoličan kršćanki vjernički život pred očima onih kršćana vjernika koji svakodnevno prakticiraju svoje kršćansko vjerničko življenje u zajedništvu s Bogom.

Sebični štovatelji su oni koji se Mariji utječu jedino u slučaju kako bi dobili koju sudsku parnicu, u izbjegavanju životnih nevolja, boli, patnje, bolesti i križa, odnosno radi ozdravljena od bilo koje bolesti i drugih sličnih potreba. U protivnom zaboravljaju na Presvetu Djevicu. Stoga, na Mariju gledaju kao na neki duhovni servis (čarobni štapić) za rješenje svih njihovih životnih sebičnih potreba, npr. oslobađanje od tjelesnih zala ili kako bi postigli samo vremenita dobara, ne misleći pri tom u vječnim duhovnim dobrima odnosno spasenje duše.

2. Marijini štovatelji

Sv. Ljudevit G. M. nadalje spominje kako u Marijinim istinskim štovateljima možemo prepoznati oznake prave pobožnosti prema Presvetoj Djevici: 1. unutarnja, 2. nježna, 3. sveta, 4. postojana, 5. nesebična.

1. Unutarnja pobožnost jest ona koja proizlazi iskreno iz dubine duše i srca kršćana vjernika. Oni Presvetu Djevicu izuzetno cijenu i poštuju kao svoju Majku darovanu od njezina Sina sa križa: “Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika koga je ljubio, reći majci: ‘Evo ti sina!’Zatim reče učeniku: ‘Evo ti majke!’ I od toga časa uze je učenik k sebi” (Iv 19, 26-27).

2. Nježna pobožnost proizlazi iz punog pouzdanja Marijine djece u Presvetu Djevicu. Riječ je o pobožnosti koja nas potiče da se Mariji Majci utječemo s velikom jednostavnošću odnosno poniznošću, u svim našim duševnim i tjelesnim potrebama. Bilo na kojem mjestu ili vremenu; kako bi nas poduprijela u svim našim: sumnjama, slabostima, malodušju, skrupulama, križevima, mukama, nevoljama, tjeskobama, zdravlju, bolesti i smrtnom času itd.

3. Sveta pobožnost navodi kršćansku dušu da bježi od grješnih prigoda koje nas uvode u grijeh i jaram smrti. Potiče nas da nasljedujemo Marijine kreposti: duboku životnu poniznost, neznatnost, jednostavnost, živu vjeru i posluh: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi”(Lk 1,38). Nadalje potiče nas: njezinu ustrajnu i postojanu molitvu, čistoću, ljubav, strpljivost, blagost i mudrost.

4. Postojana pobožnost utvrđuje kršćansku dušu u dobru i plemenitu životu, ustrajnost u pobožnim vježbama koje jačaju i krijepe dušu. Nadalje, daje joj odvažnost i ustrajnost u opiranju nemoralnim životnim navikama i načelima svijeta, odnosno svim đavolskim napastima. Nažalost ima u životu trenutaka kad kršćana duša posrne ali ne izgubi osjetnu postojanu pobožnost prema Presvetoj Djevici. U tom trenutku skrušena srca zavapi prema Majci Mariji koja mu pruža svoje majčinske ruke, kako bi tu vjerničku kršćansku dušu podigla i izbavila iz životne pogibelji.

5. Nesebična pobožnost nadahnjuje odnosno potiče kršćansku dušu da nimalo ne traži sebe nego samo Boga u njegovoj Presvetoj Majci. Ne žele joj služiti radi osobnog dobitka ni vremenitog ni vječnog, ni tjelesnog ni duhovnog, žele joj služiti je Marija zaslužuje da joj se služi i samo Bogu u njoj. Nadalje, žele joj služiti jer je Presveta Djevica dostojna njihove ljubavi. Drugim riječima, Marijini štovatelji nimalo ne gledaju sebe u njezinoj ljubavi. Stoga, nesebična pobožnost oblikuje pravog Marijinog štovatelja i pravog Isusova učenika.

Sv. Ljudevit Grignion Montfortski svojim raspravama potiče nas istinsko štovanje Presvete Djevice Marije. Oznake koje nas potiču na pravu (istinsku) pobožnost su: unutarnja, nježna, sveta, postojana i nesebična. Nadalje, Savjetuje nas na kako ćemo se čuvati od lažnih Marijinih štovatelja, koji su odviše: kritični, bojažljivi, preuzetni, izvanjski, nepostojani, licemjerni i sebični.

Samo plemenite duše, koje su rođene od Boga i od Marije, ne od krvi niti od volje muževljeve (usp. Iv 1,13) duše koje su nadahnute po milosti Duha Svetoga, otkrivaju i cijene prave i ozbiljne pobožnosti prema Presvetoj Djevici. Noseći i ljubeći Presvetu Djevicu u srcu, kršćani vjernici zasjati će neugasivim svjetlom kršćanskog vjerničkog življenja u zajedništvu s Bogom.

DON TOMISLAV TOPČIĆ/MISIJA

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save