Predstavljanje knjige Darka Hudelista “Rim, a ne Beograd” u Solinu
U knjizi Darka Hudelista “Rim, a ne Beograd. Promjena doba i mirna ofenziva Katoličke Crkve u Hrvatskoj u Titovoj SFR Jugoslaviji (1975.-1984.)” riječ je o cjelovitoj, dosad neistraženoj i nenapisanoj povijesti Katoličke Crkve u Hrvatskoj u 20. stoljeću, s naglaskom na nacionalno-politički angažman Crkve – poglavito u drugoj polovici 20. stoljeća, tijekom postojanja, a onda i raspada, SFR Jugoslavije. U užem smislu riječi, središnja je tema knjige jubilejski državotvorni projekt Katoličke Crkve u Hrvatskoj Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata koji je još prije Drugoga svjetskog rata, zajedno sa svećenikom isusovcem i povjesničarom Stjepanom Krizinom Sakačem, započeo zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac, a onda ga, u Titovoj SFR Jugoslaviji, uspješno doveo do kraja njegov nasljednik zagrebački nadbiskup i predsjednik BKJ Franjo Kuharić (u razdoblju 1975.-1984.).
Tim je projektom, nakon Titova gušenja Hrvatskoga proljeća potkraj 1971., Katolička Crkva u Hrvatskoj prekinula dugogodišnju hrvatsku šutnju, dizala ponos hrvatskome narodu i pripremala Hrvate za velike, tektonske povijesne promjene koje će se u punom opsegu dogoditi nakon pada Berlinskog zida, tj. na prijelazu iz 1980-ih u 1990-e, kada će Hrvatska doživjeti svoje državno osamostaljenje (1991.), a ubrzo zatim i međunarodno priznanje (1992.).
Knjiga je vrlo bogato producirana i opremljena, ima 810 stranica i oko 250-300 fotografija, koje su pažljivo usklađene s tekstom, a posebna su atrakcija knjige dva velika grafička prikaza na rasklapanje, koji prikazuju (inače vrlo kompleksnu) strukturu jubilejskoga projekta Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata.
Darko Hudelist je na ovoj knjizi radio oko 10 godina. Istražio je brojne arhive u Zagrebu i Beogradu te razgovarao s velikim brojem protagonista, od kojih neki danas više nisu živi (npr. dugogodišnji glavni urednik Glasa Koncila don Živko Kustić).
U knjizi “Rim, a ne Beograd”, autor Darko Hudelist demonstrira svoju jedinstvenu istraživačku metodu koju on sam naziva “integralna povijest” ili “integralna historiografija”. On događaje i procese, u vremenskom rasponu od početka 20. stoljeća, pa i prije, do ranih devedesetih, sinkronizirano prati na tri zasebne, ali ipak međusobno povezane razine.
Prva je razina svjetska ili globalna, gdje Hudelist stavlja naglasak na informatičku revoluciju i početak globalizacije čovječanstva, tj. na procese koje je, još sredinom 20. stoljeća, prvi navijestio svećenik isusovac i znanstvenik Pierre Teilhard de Chardin. Hudelist u Chardinu prepoznaje svojevrsnoga (misaonog) preteču Drugoga vatikanskog koncila (1962.-1965.), prijelomnog događaja u Katoličkoj Crkvi u 20. stoljeću, koji je, među ostalim, snažno utjecao i na glavne protagoniste jubilejskih gibanja u Katoličkoj Crkvi, objedinjenih u devetogodišnji pokret Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata.
Druga je razina regionalna (ex-jugoslavenska), gdje je u prvome planu velika sistemska ekonomska kriza u SFRJ, započeta još sredinom 1970-ih, kojoj lijeka, kako se pokazalo, nije bilo i koja je u znatnoj mjeri pospješila i ubrzala proces raspadanja te zemlje.
I treća je razina hrvatska, dakako s naglaskom na Katoličku Crkvu u Hrvatskoj i sva ona gibanja u i unutar Crkve koja su bila u vezi s jubilejskim pokretom Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata.
Vrlo je važan element u toj kronologiji i izbor krakovskoga nadbiskupa Karola Wojtyle za novoga papu (u listopadu 1978.), koji će se pokazati najjačim i najpouzdanijim svjetskim saveznikom Hrvata i Katoličke Crkve u Hrvatskoj (on je, inače, bio podrijetlom iz onoga kraja u južnoj Poljskoj koji se nazivao Bijelom Hrvatskom) u njihovim nastojanjima za nacionalno oslobođenje i osamostaljenje. A sam Wojtyla je, opet, bio u prisnim odnosima s nekim vrlo značajnim političkim dužnosnicima u Sjedinjenim Američkim Državama, najmoćnijoj svjetskoj velesili, ponajprije sa Zbigniewom Brzezinskim, također Poljakom po podrijetlu, koji će od 1977. do 1981. biti savjetnik za nacionalnu sigurnost američkoga predsjednika Jimmyja Cartera.
Glavni je zaključak knjige Darka Hudelista “Rim, a ne Beograd” da je Katolička Crkva u Hrvatskoj svoj najveći i najambiciozniji projekt u 20. stoljeću, Trinaest stoljeća krćanstva u Hrvata, pokrenula i vodila u idealno vrijeme, baš kada je to trebalo (i na način kako je to trebalo) – u razdoblju kada se lomila i hrvatska, i regionalna, i svjetska povijest (1975.-1984.) – te da je i to jedan od razloga (zapravo onaj najvažniji) zašto je taj pokret završio trijumfalno, Nacionalnim euharistijskim kongresom u Mariji Bistrici, u rujnu 1984., pred 250-400 tisuća ljudi, događajem koji je, po interpretaciji D. Hudelista, bio i svojevrsna anticipacija (ali na politički neeksplicitan način) općenarodnoga referenduma za hrvatsku državnu neovisnost (a koji će se u svom punom i doslovnom političkom značenju održati u svibnju 1991.).
Na solinskoj promociji knjige, u ponedjeljak 28. kolovoza, bit će prikazani najzanimljiviji inserti iz dokumentarnog filma o proslavi Jelenine godine u Solinu 12. rujna 1976., tj. prije 41 godinu! Taj je film snimio fra Miroslav Hlevnjak, a film je proizvela Kršćanska sadašnjost iz Zagreba.
Izvor: hu-benedikt.hr
