7. rujna 1566. Nikola Šubić Zrinski – “Stup i štit hrvatski, grada sigetskog glavar i prvi strah turski vijeka svog”
Dana 7. rujna 1566. u mjestu Siget (Mađarska) odigrala se velika bitka između kršćanske posade grada i islamskih Turaka koji su nadirali prema Beču u samo srce Europe. Iako su Turci osvojili Siget, herojska obrana Sigeta na čelu sa banom Nikolom Šubićem Zrinskim toliko je oslabila turske snage da je njihov pohod na Beč propao. Smrt hrvatskog bana i njegove većinom hrvatske posade koja je jurišom iz utvrde položila živote postala je opjevana u hrvatskom narodu.
Nikola Šubić Zrinski je postao nacionalni junak i jedna od najvećih osoba hrvatske povijesti – “stup i štit hrvatski, grada sigetskog glavar i prvi strah turski vijeka svog”
Na današnji dan 7. rujna 1566. junačkom smrću u bici kod Sigeta poginuo je Nikola Šubić Zrinski, hrvatski velikan i jedan od najslavnijih ljudi hrvatske povijesti. On je sa malobrojnom posadom branitelja Sigeta, od kojih su većima bili Hrvati, jedinstvenom i herojskom smrću položio život za svoj narod i kršćansku vjeru
Godine 1566. sultan Sulejman I. kreće s više od 100.000 vojnika i 300 topova na šesti vojni pohod s ciljem da osvoji Beč. Beograd, Budim i Pešta bili su u rukama Turaka. Prije polaska na Beč trebalo je savladati utvrđeni grad Siget koji je bio i sjeverna brana biskupskom gradu Zagrebu te utvrdama Karlovcu i Varaždinu.
Siget je branilo 2500 ljudi na čelu sa hrvatskim banom Nikolom Šubićem Zrinskim. Stoga su Turci smatrali da će lako osvojiti Siget i nastaviti prema Beču sa željom da pokore i islamiziraju cijelu Europu. U tome ih je spriječila mala i herojska posada Sigeta od kojih su većina bili Hrvati.
Turci su u Sigetu naišli na otpor kakav nisu očekivali ni u snu jer se posada na čelu sa hrvatskim banom branila junački do zadnje kapi krvi. Veliki vezir Sokolović poslao je Nikoli Šubiću Zrinskom strelicu s pismom u kojem mu je obećao da će mu darovati čitavu Hrvatsku ako mu preda Siget, ali ovaj junak nije na to pristao premda mu je i sin Juraj bio u turskom zarobljeništvu.
U to vrijeme bili su mnogi ljudi od velikog kova i ideala, ništa ih nije moglo spriječiti u riječi darovanoj i obećanoj svome narodu i Bogu. Jedan od najvećih bio je naš hrvatski ban.
Turci su vršili mnogobrojne juriše, ali im je hrvatska posada nanosila teške gubitke. Sultan Sulejman I. je iznenada umro 4. rujna, ali vezir Mehmed Sokolović vješto je zatajio njegovu smrt, da njegova iscrpljena vojska ne bi izgubila moral.
Nakon što su 7. rujna vatrenim strijelama i loptama zapalili grad Turci su očekivali predaju, ali Zrinski i preživjeli junaci provalili su iz grada, te su junački poginuli po zidinama porušenog Sigeta. Nakon što je Juraj Horvat topom napravio prolaz kroz tursku skupinu kod pokretnog mosta, Nikola Zrinski krenuo je u proboj iz utvrde. Najprije je pucao iz samokresa, a zatim Turke nastavio sjeći sabljom.
U neravnopravnoj bitci, Turci su Zrinskog triput pogodili iz arkebuza (vrsta vatrenog oružja), dvaput u tijelo i jednom u glavu. Kada je pao s konja, okružili su ga njegovi hrvatski vitezovi kako bi ga obranili. Među ostalima, sa svojim banom i zapovjednikom kojeg su branili do njegove i svoje smrti poginuli su hrvatski junaci: plemići Vuk Papratović, Nikola Kobač, Petar Patačić i Lovro Juranić.
Nikola Šubić Zrinski, “stup i štit hrvatski, grada sigetskog glavar i prvi strah turski vijeka svog” danas se slavi kao najveći hrvatski vojni junak i jedna od najvećih osoba bogate i herojske povijesti hrvatskog naroda.
Izvor: narod.hr; Foto: Miklós Barabás/ wikipedia
