Prije negoli napišem par riječi o velikoj temi koja se tiče moguće detronizacije Milorada Pupovca, htio bih samo skrenuti pažnju na činjenicu koja je svima promaknula. Sjećate se reakcije hrvatske Predsjednice nakon fatalnog požara u Splitu?

Njezina zacijelo mehanička, ali potpuno ispravna reakcija, pod egidom „zašto vojska nije odmah poslana“ tretirana je tjednima nakon toga kao vrhunska politička provokacija, premda se uopće nije o tome radilo. Ministar obrane se primjerice danima ljutio zato što je neizravno prozvan, da bi se sad pokazalo da reagira točno onako kako je i prvi put sugerirala Predsjednica. Da narodu u nevolji pošalje momentalno u pomoć hrvatsku vojsku! Ako je Predsjednica nekoga i htjela prozvati onda je to mogao biti jedino ravnatelj Državne uprave za zaštitu i spašavanje Lozančić koji je priznao da je u Splitu odbio odmah pozvati vojsku i da je to napravio tek iza četiri popodne! Ali teza “zašto tamo odmah nije poslana vojska“ i posredno čuđenje da nitko iz Vlade na početku velikog požara nije bio u Splitu, bila je logična i ispravna reakcija hrvatske Predsjednice koja je i tu pokazala da ostaje stožerna točka bez obzira na stanovite greške u koracima koje zna napraviti. Spominjem tu epizodu jer kako vidimo, u svim dramatičnim situacijama nakon Splita, kao što su poplave u Zadru i Ogulinu, slijedio je upravo scenarij koji je tražila Predsjednica već kod splitske tragedije.

Tako je i u Zadru i i u Ogulinu kod zadnjih poplava vojska bila smjesta poslana, što znači da se u splitskom slučaju kod ljutnje na reakciju Predsjednice radilo tek o enormnoj taštini najprije ministra obrane, ali i neshvatljivoj obrani Lozančića, kako sa strane ministra, tako i sa strane premijera. Nije jasno zbog čega je Lozančić zaslužio tu solidarnost, ali Zadar i Ogulin pokazuju da se vlast nakon splitskog požara zapravo odmah počela držati prijedloga i sugestija hrvatske Predsjednice. Odjednom je svim medijima postalo normalno i da se hvali vojska i da je ministar obrane suglasan s tim da vojska odmah dođe, da odmah ostane na terenu koliko god treba, da stigne čim se naznači neka problematična situacija, kao i to da se po potrebi pošalju i dodatne vojne snage. Sve ono što je tobože u Splitu bilo suspektno, izazivalo uvredljivost ministra i premijera i tobože bilo pretjerano, zapravo „miješanje u izvršnu vlast“. Sad se jasno vidi da je u splitskoj tragediji Predsjednica jedina bila na visini zadatka i da je jedina reagirala odgovorno: Split je gorio satima, da ne velim danima, a da Plenković tamo nije otišao. Da je shvatio da je u Splitu pogriješio ne samo zbog neronovskog jezika, vidjelo se kad je odmah kod poplave došao u Ogulin. To je mjesto poplava žestoko poharala, ali razmjeri te štete manji su nego splitski požar! Slično vrijedi i za zadarsku poplavu, gdje su kao i u Ogulinu, odmah stigli i premijer i vojska.

Htio sam dakle svratiti pozornost na ovaj detalj jer ga svi prešućuju, premda je protekli tjedan izbacio po meni kapitalnu hrvatsku političku temu pod nazivom: kako ubuduće zauzdati politički reket Milorada Pupovca. Do toga je pak došlo jer je Pupovac ovaj puta prevršio svaku mjeru. Dakle, na “normalni” politički reket u koji primjerice spada više negoli suspektno dobivanje zgrade gdje su smještene centralne srpske institucije u Zagrebu, koje im je donirao Milanović pod zakonski uistinu krajnje suspektnim kondicijama (što bi bilo vrijedno pažnje i DORH-a da je ovo normalna država), spremni su bili plaćati i Sanader i Plenković, prije njih Račan, ali kako vidimo široke ruke je po potrebi bio i Milanović. No Pupovac nije “svoga tela gospodar” i dao bih se kladiti da onaj mučki napad na Plenkovića nije njegov odabir. On će vas ako treba masirati gotovo sadistički sa svojim problemima, odnosno problemima srpske manjine, što je posve razumljivo, ali u pravilu ne ide preko toga. Osim ako mu se ne naredi drugačije! Ili naravno, ako ne vidi da na golu nema nikoga! Onda će naravnoi pucati i s centra!

Ali, model koji je upražnjavao sa Sanaderom zapravo je srce njegovog habitusa: dajte mi koncesije, ja ću vam uzvratiti uslugu. Sanader mu je potpisao što je god ovaj tražio, zauzvrat je Pupovac bio silno koristan kod ulaska u Uniju. Hrvatska je ušla u Uniju, nominalno pobjegla s Balkana, ali je Pupovac uhvatio ustavni zakon o manjinama po kojem de facto on daje presudne glasove za svaku hrvatsku vlast. Možete dakle Hrvatsku odvesti na Mars, ali ako donesete ustavni zakon po kojem Srbi imaju tri garantirana zastupnika s lista manjine, oni će krojiti svaku hrvatsku vlast. Jer ste razjedinjeni, jer ništa ne razumijete, jer ste podijeljeni i jer uopće ne razumijete da ako se ne dogovorite, vi na ljevici i vi na desnici, konačnu vlast određivat će vam tri glasa hrvatskih Srba. I ja već vidim za koje desetljeće spomenike Miloradu Pupovcu po srpskim enklavama, jer ih je on doista njima i zaslužio. Dovesti Srbe u Hrvatskoj iz Milutinovićevog potpisa gdje se slaže s pravom na plaćanje ratne odštete, a govorimo o 1996. godini, jedva deset godina kasnije na poziciju ne samo da je svakoj hrvatskoj vlasti gotovo neugodno postaviti pitanje ratnih reparacija, nego dovesti hrvatske Srbe do toga da dociraju svakoj hrvatskoj vlasti, to je doista vrijedno spomenika. Kome mi osim Tuđmanu možemo podići spomenik? Nikome, jer ga nitko nakon njega nije niti zaslužio.

Dakle, nakon što je postigao doslovno nemoguće, Pupovac je otišao korak dalje i sad je odlučio zapravo ako ne srušiti, onda svakako destabilizirati aktualnu hrvatsku vlast što on sa svoja tri ključna glasa može u svakom trenutku. I zaprijetio je Plenkoviću, moj je dojam samo zato jer mu je tako sugerirano, znamo odakle, ali manjim dijelom i stoga jer taj nerv vladanja, onog pravog i potpunog vladanja, Pupovca nikad nije napustio. Onako javno posramiti Plenkovića i to višekratno, s brutalnom tezom da je potrošio sve njegove kredite, što će reći da će ga srušiti, odnosno odvesti u politički bankrot, to Plenković od nikoga nije doživio. Premda nije bez ordinarnih simpatija prema hrvatskim Srbima, uostalom bez ikakvog matematičkog razloga kod formiranja vlasti jer je mogao i bez njih, donirao im je četiri mjesta u četiri ključna ministarstva, Plenković ipak nije mazohist.

Kad mu je Pupovac zabio nož u leđa, čovjek koji kompletnom parlamentu u lice kaže “mogu što hoću”, odlučio je dakako uzvratiti Pupovcu. Ne sam, ne direktno, jer bi to bilo nepristojno, a diplomati uvijek rade ispod stola, ali sa smiješkom za stolom, aktivirao je u ovoj akciji one koji odavno čekaju svoju priliku. Za sada to i nije udarac punom nogom, ali je prokleto blizu. Zanimljivo da od trenutka kad se najavljuje referendum o načinu na koji bi manjine ostvarivala svoja prava, Pupovca javno sve manje smeta HOS-ova ploča izmještena blizu partizanske kosturnice. Inače, kad govorimo o sloganu “ZDS” i Pupovcu i Miletiću iz IDS-a, koji traži uhićenja za svakog koga se uhvati da je izgovorio “za dom spremni”, valja podsjetiti da na spomeniku Nevenki Topalušić, točno ispred Ministarstva obrane jasno piše: “Za domovinu uvijek spremni”. Hoće li Miletić i Pupovac i tu ploču skidati?

U ovom trenutku referendum koji Đapić najavljuje glede manjinskih glasova u Saboru jasna je Plenkovićeva prijetnja nakon što mu je Pupovac bacio rukavicu u lice porukom: “Svi su krediti potrošeni, izvolite momentalno zabraniti ZDS”!! Dakle, trenutno je na stolu opcija referenduma s pitanjem: “Jeste li za to da se zastupnici iz redova nacionalnih manjina u Saboru biraju na temelju općeg prava glasa kao i ostali zastupnici?”. To je Đapićevo pitanje i nema puno dvojbi u ishod referenduma. Dakako, Pupovac ga je momentalno napao, ali to streljivo je zapravo upućeno Plenkoviću, s obzirom da Pupovac tvrdi da bi bilo kakva izmjena postojećih rješenja glede srpskih prava značila sukob s Unijom. Đapiću to ništa ne znači, ali Plenkovića to upozorenje dira, jer je kako znamo za njega Unija uber alles! Đapićeva ideja koju u širem smislu promjene izbornog zakona podržava i Željka Markić, ali navodno i brojne parlamentarne stranke, nije antisrpska, ali jest antipupovčevska u kontekstu njegovog reketa i potrebe da docira u svim pitanjima hrvatske države. Jer, ne rekatere Srbi hrvatsku Vladu, nego Pupovac sa svojom politikom.

Pri tome uopće ne govorim o ploči HOS-a. Pupovac je taj koji je rekao da Hasanbegović ne može biti u Vladi u koju se njega zove! Pupovac je, a ne Vlada, odredio tajming kad je ploča iz Jasenovca maknuta! Pupovac je ponovno aktualizirao proslavu ustanka u Srbu! Pupovac je, kako tvrdi Hasanbegović, bio protiv toga da se Vukovar proglasi gradom posebnog pijeteta. Kakve veze ove teme imaju s tamburicama, srpskim kolom, opelima i krsnim slavama, srpskim folklorom, kulturom i tradicijom što bi po definiciji trebala biti glavna briga i glavni posao predstavnika jedne manjine u bilo kojoj zemlji. E, da, ali Pupovcu to nije dosta. Hoću vlasti i sudjelovanja u vlasti, vlasti onoj svakodnevnoj i pitanjima koja su državno relevantna! Neću biti manjina kao što su to manjine u drugim državama! Pupovac je napavši ovih dana Đapićev referendum rekao da je taj potez antimanjinski, što bi analogno značilo da sve europske zemlje koje nemaju ovakva rješenja tlače svoje manjine i vode otvorenu antimanjinsku politiku!

Problem je u tome što ne postoji država u Uniji koja ima osam mandata rezerviranih za pripadnike manjina koje onda mogu određivati najkapitalnije relacije jedne nacionalne države. To svijet nije vidio, ali je vidjela hrvatska država jer ona nije država kao druge. Ovo nije hrvatska država u punom smislu te riječi, ovo je sadržajno “bivša socijalistička republika Hrvatska”! Tu doduše Srbi više nisu konstitutivni narod kao u Bakarićevo vrijeme, ali bogami nisu ni manjina poput manjine u Italiji, Njemačkoj ili Švedskoj. I zato je ovakva današnja hrvatska država zapravo neka vrsta političkog poluproizvoda. Mi smo u tom smislu stali na pola puta i upravo vodimo tešku borbu oko toga idemo li dalje ili se vraćamo natrag. Hrvatski Srbi trebali bi imati sva ona prava koja manjine imaju u najrazvijenijim europskim zemljama, ali niti milimetra više. To je smisao i ovog referenduma i on će se prije ili kasnije ostvariti upravo zato jer je Pupovac potrošio sve kredite u ovoj zemlji. Jer, da Pupovac želi biti pravi gospodar Hrvatske sugerira i zadnja vijest koju plasiraju mediji: Pupovac za Radio Beograd tvrdi da je novi Zakon o braniteljima za hrvatske Srbe neprihvatljiv!

Izvor: Tihomir Dujmović/direktno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save