Josip Jović: Plač uvrijeđene ljubavnice
Hrvatska se opet dala isprovocirati. Nakon što je u Beogradu u režiji vlade podignut spomenik u nadnaravnoj veličini Milanu Tepiću, zapovjedniku JNA koji je digao u zrak vojno skladište i ubio jedanaest vojnika te, poput talibana, samoga sebe, nakon što je premijer Aleksandar Vučić prosvjedovao protiv navođenja Srbije, JNA i pripadnika većeg dijela srpske manjine u Hrvatskoj kao agresora u prijedlogu novog zakona o braniteljima, te nakon što je ministar Aleksandar Vulin u Šibeniku na ustoličenju dalmatinskog episkopa govorio o građanskom ratu, s više političkih mjesta u Hrvatskoj uslijedile su neurotične reakcije.
Te je reakcije srbijanski ministar vanjskih poslova Ivica Dačić okarakterizirao kao „besmislene, tragikomične i sulude“, s čime se nažalost moramo složiti.
S tom se ocjenom možemo složiti, ali ne i s opravdanjima. Dačić nam odmah pod nos stavlja spomenik Miru Barešiću, ploču s pozdravom „za dom spremni“, fašističku i genocidnu politiku NDH i dvjesto tisuća protjeranih Srba.
U Hrvatskoj nitko, barem kad je u pitanju službena politika ne opravdava ono što je učinjeno u vrijeme NDH. „Za dom spremni“ se ne može vezati striktno uz tu propalu državu, već prvenstveno uz obrambeni Domovinski rat, a uostalom sporna ploča je već uklonjena.
Spomenik Barešiću nije podignut u režiji vlasti kao Tepićev. Brojka o dvjesto tisuća višestruko je pretjerana i nije se radilo o protjerivanju, već o odlasku zbog neprihvaćanja novog državnog okvira.
Doista je krajnje licemjerno kad onako ustrajno uklanjanje jedne spomen-ploče i jednog pozdrava traže isti oni koji rehabilitiraju Dražu Mihailovića, Milana Nedića, (ili o tome šute kao zaliveni) te oni koji slave četnički ustanak u Srbu i izdaju list pun mržnje prema narodu i državi koja ga financira.
No, suludo je, besmisleno i tragikomično kad hrvatske vlasti glume uvrijeđenost i iznenađenost. Ta svi nabrojeni događaji i izjave sa srpske strane samo su nastavak srbijanske politike koja nikada nije priznala agresiju niti se ispričala, koja podmeće Hrvatskoj nekakvo neoustaštvo i galami o srpskoj ugroženosti, uz asistenciju domaćih medijsko-političkih krugova, pripremajući, tko zna, novu agresiju.
Hrvatski političari, svi do jednoga, uzaludno lome hleb i uzvikuju „Hristos se rodi“, do zemlje se ispričavaju zbog spaljivanja primjerka Novosti, panično uklanjaju nepoćudnu ploču, a spremni su promijeniti članak zakona o braniteljima koji govori o agresiji, dok jedan košarkaški klub mijenja izgled slova na dresovima igrača, jer je tamo nekoga slovo U podsjetilo na ustaše!
Podatni smo, a opet nas ne poštuju. Stoga, distancija, uvjetovanje približavanja EU-u, te zaustavljanje protuhrvatske promidžbe u Hrvatskoj, bio bi primjeren odgovor, umjesto plača uvrijeđene ljubavnice. Otkazivanje susreta naše predsjednice s Vučićem možda je dobar znak u tom pravcu.
