Da je kojim slučajem na facebook profilu bilo kojeg hrvatskog anonimca osvanula ovakva poruka: „Alo Jozo, može dostava tri tone sarina i jedno stotinjak kila trotila na Preradovićev trg, tu u Zagrebu, molim aktivirati i ostaviti tamo u pravoslavnoj crkvi, platit će onaj simpatični prosjedi deform s cvikama, za stolom SNV-a. Cijena prava sitnica. Šifra: Kajzer Saze“, izvan svake sumnje, odavno bi policija pokucala na vrata ili prozor toga krvoločnog „ustaše“, „nacista“, „fašista“ ili sve zajedno, da bi ukupni javni dojam bio uvjerljiviji. Vrlo bi vjerojatno taj anonimac preko noći dobio svoje ime i prezime, Jutarnji list bi objavio ekskluzivu, znalo bi se sve o njegovoj „mutnoj“ obiteljskoj genezi, bio bi prilično sigurno Hrvat, bio bi sigurno branitelj, vjerojatno HOS-ovac, ili bi mu tata pripadao tim „opasnim“ skupinama, po mogućnosti bi bio ili iz podmlatka pravaša, ili pristaša Zlatka Hasanbegovića i Brune Esih, ili bi bio neko iz podmlatka HDZ-a, a u svakom slučaju bi bio – katolik.

Danima bi Novi list pisao o tome, umni Mijić bi napisao kolumnu, Predrag Lucić bi vjerojatno spjevao nekakav ep po mogućnosti uz gusle, Tomić i Pavičić bi onako literarno oglašavali opću opasnost, a Fuj Ću iz Indexa bi pisao pisma državnom vrhu, Kazimiru Bačiću i Renatu Kuniću na HRT-u da ispitaju Karolinu Vidović Krišto zašto je u skeneru spomenula reparaciju srpskog agresora, pa tako ohrabrila – „krvoloka“ da ponovno nasrne na bradatu nejač s nešto mitraljeza i vila u rukama.

Ne treba ni nabrajati da bi zabrinuta ljuboljudska scena, koja se od milja naziva antifa vjerojatno žrtvovala par tisuća kuna za dežurne bubnjare, prodrmali bi ulice Donjega grada tražeći adresu Andrije Mikulića, kako bi mu pod prozorima otpjevali antifa serenadu ili malo bubnjali, tek toliko da mu kažu da malo bolje centrira stranku ili da bar obradati radi prepoznavanja, kao Brkić na primjer.

Međutim, krvoločni status je napisao „ugledni“ antifa, performer, umjetnik, publicist, teoretičar pop kulture, predavač i edukator u hrvatskim školama, još uvijek nepoznato je li spada u Jokićeve eksperte i uzdanice inkluzivno-centrističke ministrice Divjak ili je možda partner predsjedničinoga dobrotvora savjetnika Nenada Bakića, a upravo je novoangažirani prosvjetitelj na HRT-u. Stvorenje se zove Anđel Jurkas. A piše doslovno ovo: „Alo Bing, može dostava tri tone antraxa i jedno pedeset bombi na Markov trg, aktivirati i ostaviti tamo u crkvi. Platit će onaj simpatični sjedokosi deform u kolicima. Cijena prava sitnica. Šifra: Kajzer Soze“.

Iako su danima alternativni mediji pisali o divljaštvu HRT-a zbog angažmana takvoga stvorenja, rukovodstvo HRT-a, ali i predstavnici vlasnika te javne medijske institucije – su šutjeli.

vdje se, kako je vidljivo iz poruke mrzi ljude, pa zatim hrvatske junake, pa zatim Crkvu, pa zatim i Boga i čovjeka, ali u tom moru mržnje, valjda nije lako odabrati koju mržnju kazniti. Pa se stoga niti ne postavljaju pitanja Kazi Bačiću i Renatu Kuniću, jer ni oni valjda ne mogu u tom moru pronaći – mržnju koja bi takvo stvorenje i stvorenja koja su ga namamila u program, onako, primjereno nagradili, pardon – kaznili.

Na HRT doslovno svaki novinar u svakom programu zna – koga ne smije pozvati

Pa Renato Kunić, očito totalno zatečen uoči pronalaženja zgodnoga brloga sebi i Kazi za dugi zimski san do pojave visibaba, odgovara inicijativi Ivo Pilar, koja im je ukazala na tu svinjariju, zatražila od njih odgovornost istodobno obavještavajući i njihove vrle vlasnike u Saboru: „Poštovani g. Maršić, prije svega tek sam danas upoznat s Vašom (doduše nepotpisanom) predstavkom vezanom uz vanjskog suradnika HRT-a Anđela Jurkasa i njegove objave na društvenim mrežama. Niti HRT, niti glavni ravnatelj, niti ja kao ravnatelj programa ne možemo utjecati na privatne objave vanjskih suradnika dok nas se na njih službenim putem o tome ne obavijesti.

Upozoravam Vas da bi i Vaš dopis trebao biti potpisan jer HRT ne može reagirati na elektroničku poštu bez jasno naznačenog pošiljatelja. Naime, vjerujem da ste svjesni da svatko može otvoriti adresu elektroničke pošte, a mi nemamo nikakav mehanizam…“.

Pogledajte naglaske iz Kunićevog odgovora.

Uopće mu ne pada na pamet izraziti bilo kakav stav o pozivu na ubijanje njihovoga angažiranoga suradnika, jer – oni ne mogu utjecati na njegovo ponašanje izvan HRT-a!? A mogu ga angažirati s takvim preporukama! Kunić se opravdava neznanjem, zbog čega bi morao dobiti odmah otkaz, jer, ne znati ne smije. Jer, ako je on uredovao hijerarhiju programa, a jest, odnosno birao suradnike i snosi odgovornost za njihov profesionalni rad, mora znati s kim radi. Činjenica je da na HRT doslovno svaki novinar u svakom programu zna – koga ne smije pozvati. Nigdje to ne piše, nitko o tome službeno ne govori, ali svi to znaju, pa se liste nepoćudnih ljudi besprijekorno poštuju i sve su šire što je više slobodnijih i razumnijih ljudi u javnosti.

I tu nema ni slučajnosti ni pogrješke.

Naravno da nema slučajnosti ni u pozivu Anđela Jurkasa.

I, naravno da to stvorenje u ovome slučaju ne može biti institucionalno odgovorno, jer je njegovo polazište neodgovornost, a jedini zaslužen društveni status – obvezna karantena. Nije dakle pitanje što učiniti s Jurkasom, jer takvi ne zavrijeđuju ni policiju na vratima ni mjesto u crnim kronikama, pitanje je kako podučiti nakon ovoga rukovodstvo HRT-a primjerenom ponašanju i osvijestiti ih kad već ne znaju u kojoj zemlji i pred kojim narodom djeluju.

Kunić je zaslužio otkaz

Renato Kunić zavrijedio je trenutni otkaz i zbog toga što je usprkos višednevnim informacijama u medijima – šutio o svemu. U pismu gospodinu Maršiću iz inicijative Ivo Pilar, Kunić umjesto profesionalne reakcije i preuzimanja odgovornosti, navodi upute o načinu komunikacije prema njima, da se morao potpisati, zatim ga „upozorava“, te mu osobno obećava informaciju, kao da se radi o nečemu što je uradila Maršićeva teta, susjed, brat ili rođak, pa, eto – njega će kao nekakvoga skrbnika obavjestiti. Kunić s tim pokazuje da nema blage veze o odgovornosti koju mu nameće radno mjesto i status na HRT-u, odgovornosti prema hrvatskom narodu, čije javne standarde upravo on svojom neodgovornošću definira.

To je u pristojnom društvu eliminacijski propust.

Nije li to izravni poziv svima srodnih ideja, poruka i vrijednosnoga profila da – navale tražiti antrax, vrijeđati teške invalide koji su ostali invalidi braneći Kunićevu današnju poziciju, prijetiti raznošenjem Crkve i ako su točno prebrojali – pedeset ljudi u njoj?

Da, HRT je angažmanom Anđela Jurkasa upravo to uradio.

I, nije prvi put.

Svinjarija za svinjarijom se na programima te državne medijske kuće doslovno smjenjuje iz dana u dan, stotine otvorenih zagovornika zločina protiv hrvatskoga naroda, vrhunski pozicionirani komentatori, voditelji, urednici koji su karijere izgradili na krivotvorinama, podvalama i klasičnim prizemnim lažima protiv hrvatskog naroda, a svi zajedno s izabranim gostima iste provenijencije čine nosive stupove te državne institucije.

Uz jamstvo držve čiju esenciju uništavaju!

Jesam li ovim što sam naveeo otkrio toplu vodui neku posve novu informaciju?

Nisam.

Reći ćete, zaboga zašto to onda pišeš?

Da upozorim na uzroke i legla takvih pojava i brloge takvih stvorenja.

Hoće li sad Andrija Mikulić na čelu Odbora za medije Sabora sazvati hitnu sjednicu, otvoriti ozbiljnu raspravu o odgovornosti čelnih ljudi HRT-a, predložiti s većinom koju ima vladajuća koalicija u Odboru, istoj takvoj većini u Saboru trenutnu smjenu kompletne uredničke hijerarhije i naravno – ravnateljstva HRT-a, te pokrenuti nužnu proceduru izgradnje mjerljivih kriterija koji će onemogućiti svinjarije a omogućiti znanje i novinarsku etiku na HRT-u?

Hoće li Vijeće za elektroničke medije zabraniti emitiranje HRT-a?

Neće ništa od toga nitko učiniti, jer je to prirodno stanje ovakve države.

Demokratski centralizam i centrizam

Njihova je politička misija bila smijeniti Anju Šovagović koja nije išla po mišljenje u stranku, kako bi ostalima poslali poruku o – demokratskom centralizmu. I centrizmu.

Ali, hoće na primitivne ispade recimo Saše Miloševića, koji ćiriličnim pismom, valjda i na taj način naglašavajući srpsku konstitutivnost u Hrvatskoj, te povijesnu etičnost naspram Đapićevoga „nacizma“ jer se usudio izići javno s prijedlogom političke platforme koja bi trebala postati politički projektni zadatak za izmjenu izbornoga sustava, oslovljavajući Đapića asocijativno SS-ovim nazivljem, ta ista HRT sigurno otvoriti vrata Milošević-Pupovčevim trabantima i kompanjonima da se danima zgražaju, jer eto netko se usudio – pokušati promjeniti nešto u Hrvatskoj bez njihovoga suglasja.

I stimulirati pregršt uvreda na hrvatski narod pod firmom napada na Đapićevu inicijativu.

Neće taj isti HRT recimo reagirati na Miloševićevo nazivlje i klasične uvrede jednome Hrvatu pri čemu je Đapić u ovome slučaju samo povod, Hrvatu zbog prirode izrečenih riječi i njihove podmukle simbolike, poistovjećujući dio hrvatske povjesti s tim nacističkim nazivljem točno na tragusvastike na Poljudu, niti će mu neki novinar postaviti pitanje, kako to da ga Đapić, bilo tko u Hrvatskoj, asocira na SS simboliku, a upravo njegov narod i njegova crkva štuje svetinje i svece koji su bili očarani Hitlerom i njegovom „civilizacijskom misijom“, kad upravo njegov narod i crkva baštine zagovor istrijebljenja židovskoga naroda u Srbiji tjekom Drugog svijetskog rata, a nikada to nije istakao, čak ni u situaciji kad je ta ista SPC posve istim modelima države Srbije posvećivala otimanje tuđih teritorija i istrijebljenja drugih naroda, nazad dvadesetak godina i time revitalizirala upravo – nacizam i Hitlera.

Zašto o tome HRT šuti, zašto otvara pozornice takvima, tisućama Jurkasa, koji se legu u tim leglima, s očitim pogodovanjem javne i političke klime, pa se onda prikazuje kao iznenađenje ili vijest zviždanje i urlanje predsjendici Republike na spomen Katoličke Crkve ili njenih svećenika – mučenika?

Šuti jer mu je vlasnik vrlo kvaran i trul u temeljima.

Država.

Zašto je kvarna?

Rješenje svih rješenja

Jer joj je, kako bi Đapić rekao – krvotok otrovan, jer u izbornom sustavu dominira načelo otprilike kao način gradnje ceste kroz selo, gdje svaki domaćin nastoji da cesta zaobiće njegovu njivu, te da naiđe tuđom njivom pored njegove kuće, pa umjesto pristojne ceste kojom seudobno i brzo putuje, projektant prinudno projektira i izgradi cestu- zmiju u najsloženijem pokretu u kojoj nitko nije siguran i iz koje viri tisuću zamki za putnike.

Točno tako izgleda hrvatski izborni sustav, odnosno nacionalno-državni krvotok, koji u državno tijelo napumpava mediokritete, virusna stvorenja, zombije, kojima ono malo ljudi s integritetom dođu samo kao – ukras kako bi se mogli i smjeli oslovljavati s „uvaženi zastupnik“ i govoriti o „visokom domu“ prizivajući čast sebi pod firmom znamenja pod kojim sjede i koje svakodnevno svaljuju u blato.

Majka svih pitanja, rješenje svih rješenja je izmjena izbornoga sustava.

Zato je loše da se već na nacionalnom spektru počinje delegirati nezadovljstvo jer je eto Đapić pokrenuo tu priču, otvoreno se potencira sumnja da je on to sve pokrenuo u dogovoru sa Šeksom, već se počelo sotonizirati udrugu U ime obitelji i Željku Markić, onako preventivno, jer se sluti da ta udruga ima mogućnost uspješno to organizirati. Pokušava se s jedne strane, ubaciti klin između zaninteresiranih promotora na nacionalnom i suverenističkom spektru ciljanim spinovima i poticanjem sektaštva, dovlači se u mainstream medije relevantne stručnjake kao što je Smerdel ili riječanka Barić, koji se spuštaju na agitacijsku razinu Hrvoja Klasića ili Dragana Markovine i prostituirajući stečeni znanstveni ugled ukazuju na nepromjenjivost zloćudnih zakonskih normi, s druge strane, drvljem i kamenjem, u čemu prednjače prosrpske antife i otvoreni velikosrpski promotori u Hrvatskoj, pokušava se uplaštiti narod pred nekakvom vukodlak Europom i svim silama ovoga svijeta, koje navodno ne dopuštaju da se nešto u Hrvatskoj promijeni jer bi Pupovac mogao izgubiti – pozicije.

Tome se moraju usprotiviti upravo intelektualci i jasno reći da straha od uređenja svoje države prema najvišim svjetskim normativnim, državnim, znanstvenim i civilizacijskim standardima – nema.

A to im neće omogućiti HRT kojemu je direktor Kazo Bačić, ravnatelj programa Renato Kunić, urednici Alfier, Čakarun, Latin, „ugledni“ komentator Milorad Šikaljić, zvijezde Mikleušević, Sever, Novokmet i novinarska družina koja je u članstvu HND-a za novinara godine izarbala Zorana Šprajca, propovjednika opravdanja ubijanja hrvatske djece na Gračanima 1945. godine. Takvima je prirodan suradnik Jurkas, a takav HRT prirodno zakonski nadzire Andrija Mikulić.

Jer su svi sastavni dio hranidbenoga lanca koji se generira katastrofalnim izbornim sustavomi ovise izravno i izrazito jedni od drugih.

Zato inicijativi Ivo Pilar i Željku Maršiću treba odati priznanje, zato Željku Markić valja jako ohrabriti i podržati, zato Đapića s nacionalne strane u ovome trenutku nije razumno osporavati bez obzira na prijepore oko njegove političke ostavštine, nego se usmjeriti na poruke o političkim ciljevima referendumske inicijative koje je poslao i koje su više nego relevantne, zato Šeksu ako ima bilo kakvu namjeru poduprijeti temeljnu državnu reorganizaciju promjenom izbornoga sustava – valja poslati signal ohrabrenja i dobrodošlice, dok svatko od njih ne dokaže suprotno.

Inače, svakodnevne svinjarije kojima svjedočimo i na koje se kao na normalna i nekažnjiva djela opasno navikava hrvatski narod, postat će dio evolucijskoga imuniteta, koji će s vremenom hrvatski narod pretvoriti u vlastitu razornu suprotnost. Nitko u ovome trenutku u Hrvatskoj nema prava isključivati baš nikoga tko ima dobru volju, makar i deklarativno, zaustaviti te nakazne procese.

Jer, alternativa su Jurkasi bobmaši.

Izvor: hkv.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save