Dr. Tihomir Janjiček: Burzovna propast „Agrokora“
„Agrokor“ započeo i službeno svoj burzovni potop. Cijene dinoica „zdravih“ i „ne zdravih“ tvrtki iz koncerna „Agrokor“ jednostavno se strmoglavljuju. Država je položila određena jamstva, isto tako zajamčena su financiranja kroz financijske ugovore koje je sklopio gospodin Ramljak. Međutim, Hrvatska je posve ne pripravljena za ovakva događanja. U nas doista nikad nije funkcionirala dionička burza u pravom smislu te riječi, pa se stoga nisu nikad događali streloviti usponi, ali niti strmoglavi padovi cijena dionica. Dionički kapitalizam jednostavno nikad nije ozbiljno zaživio u Hrvatskoj. Sve su to bile samo imitacije burzovnog poslovanja, ali spašavanje dioničke tvrtke od burzovnog sloma njezinih dionica, doista nije nikad činjeno. Sve do slučaja „Agrokor“.
Što se doista događa u uvijetima „burzovnog sloma“ dionica određene dioničke tvrtke?
U uvjetima ovakvih burzovnih promjena, neke tvrtke doslovce nestanu. Međutim, kod brojnih se dogodi samo prelijevanje kapitala. Kapital se prelijeva iz ruku manje sposobnih u ruke više sposobnih vlasnika kapitala. Naravno, to prelijvanje nije nikad „bezbolno“! Tvrtke koje se otkupe i koje su loše poslovale dožive ozbiljne promjene na planu rezanja rashoda i troškova, a to se u nas često zove restrukturiranje. Stanoviti broj zaposlenih izgubi zaposlenje i to na svim razinama od djelatnika do ravnatelja.
Nije problem za državu kada se burzovni slom dogodi na razini jedne tvrtke, pa to je ipak samo jedna tvrtka. Međutim, daleko veći je problem kada se slom počne događati kod mnoštva tvrtki, a tako nešto se može lagano dogoditi kada jedna velika dionička tvrtka doživi financijski slom. U hrvatskom slučaju to je „Agrokor“!
Zbog toga vlade većine država nastoje spriječiti financijski slom neke velike dioničke tvrtke. Zato što žele spriječiti situaciju u kojoj bi došlo do masovne panike i lančane reakcije rasprodaje dionica drugih tvrtki na burzi vrijednosnica i samim time pada cijena dionica kod drugih tvrtki. Nacionalni kapital tada bi se razgrabio u bescjenje i otišao u vlasništvo tko zna koga. Kada se kaže kapital, to nije samo novac! Kapital recimo jednog McDonald’ osim novca su i zgrade, inventar, sva hrana u restoranima, svi zaposlenici sa svojim kvalifikacijama i naravno, kako rekoh, sam novac!
Razlog zbog čega se dogodio financijski slom „Agrokora“ u suštini je vrlo jednostavan. Premijer Plenković ponašao se krajnje nezrelo za pravodobno djelovanje. Naime, na stranu to što je „Agrokor“ u poslovnom svijetu već dugo vrijeme slovio kao nelikividna tvrtka, koja nije u stanju izvršavati svoje financijske obveze prema dobavljačima. Na stranu i to što su i svi drugi premijeri i sve druge hrvatske vlade znali za to i baš ništa nisu činili. Sve je to doista NE bitno onog trenutka kad se preuzeme dužnost premijera. Stoga je premijer Plenković MORAO uzeti za ozbiljno razgovor s Todorićem kada je došao moliti za financijsku pomoć. Tada premijer Plenković nije smio dopustiti odlazak Todorića praznih šaka na vrata Putina i njegove „Sberbank“! Tog trenutka je premijer Plenković MORAO biti svjestan što znači propast „Agrokora“ za hrvatsko gospodarstvo, ali i dodatno miješanje Putina u Hrvatsku! To nikako ne znači „spašavanje“ samog Todorića od financijske propasti uopće, već samo tvrtke! Premijer Plenković je morao tada dogovoriti s Todorićem dubinsku financijsku raščlambu „Agrokora“ i nakon toga dokapitalizaciju „Agrokora“! Spriječio bi Plenković svu ovu rasprodaju dioničkog kapitala „Agrokora“ koje će zasigurno brojne zaposlenike ostaviti bez posla i to je NAJGORE! Spriječio bi i svu ovu BRUKU koja je nastala, ali još puno važnije, svo petljanje Putina u Hrvatsko gospodarstvo i politiku koje se sada događa.
Dinonice „Leda“, „Jamnice“ i drugih tvrtki ne bi završile u bescijenje! Tko će ih doista kupiti više nije ni bitno. Nije bitno, jer tko god ih bude kupio učinit će ozbiljne promjene sniženja rashoda i troškova u tim tvrtkama. Naravno tu spada i sniženje troškova plaća, odnosno smanjenja broja zaposlenih osoba, ma koliko to gospodin Ramljak nijekao skupa s premijerom Plenkovićem.
Da je tada premijer Plenković dokapitalizirao „Agrokor“, fino i u tišini, maknuo Todorića sa glavnog položaja, kako je to već i onako učinio, ali ne i posve izvan tvrtke. Postavio bi Ramljaka kao predsjednika poslovodnog odobra koji bi nadgledao trošenje dokapitalizirane sume. Potom u tišini prodavao po znantno višim cijenama pakete dionica svih onih tvrtki koje će se sada prodavati besmisleno jeftino. Zaposlenici bi doista uglavnom ostali na poslu! Putin ne bi imao ovakav utjecaj u Hrvatskoj preko „Sberbank“, a kakav danas ima sa svim njegovim špijunima.
Naravno, svaka osoba će se upitati, pa zašto premijer Plenković i hrvatska vlada to nisu učinili?
Zbog toga što je premijer Plenković odlučio uzeti za ministre PODOBNE, ali NE i doista sposobne osobe. Tu je prije svega Tomislav Ćorić! Kolega Ćorić je tako zdušno čitao moje tekstove vezane za nagli skok tečaja franka u kojima sam sugerirao ono što je poslije ministar Lalovac i činio, konverzija kredita sa kaluzule prema franku na klauzulu prema Euru. Na žalost baš ništa suvislog kolega Ćorić nije imao ni za reći, a ni za predložiti unatoč silnim pozivima s HRT-a za gostovanja! Morao se ministar Ćorić „naoružavati“ znanjem što mu je manjkalo i to iz stručnih napisa i komentara koje sam javno objavljivao.
Naravno tu je i ministrica Dalić, koja se tako NE kontrolirano smijala kad je držala konferenciju za novinstvo vezanu upravo za predstavljanje javnosti novog zakona, poznatog kao „Lex Agrokor“. Untoč tomu što je bila svjesna svojeg neprimjerenog ponašanja, smijeh nije mogla suzdržati! Upravo to je govorilo o njoj koliko je doista MALO zainteresirana za riješenje problema oko „Agrokora“ i za sam zakon! Martina Dalić bila je ministrica kod Jadranke Kosor, poznate kao Sanaderova služavka.
Nakon odlaska s vlasti, Martina Dalić odlazi u tabor Josipovića, a dolaskom Plenkovića na čelo HDZ-a vraća se opet u HDZ! Žena za sve politike, uklapa se serijal „kum“, ali i „uz maršala tita junačkoga sina“ i u „bože čuvaj Hrvatsku“!
Na koncu tu je i ministar financija Marić koji se doima kao „lutak šutak“. Ministar Marić nije kriv za propast „Agrokora“, nego Ivica Todorić. Međutim, ministar Marić JEST KRIV što je kao financijski stručnjak MORAO upozoriti premijera Plenkovića na sve opasnosti koje sa sobom nosi propast „Agrokora“, posebice stoga što je znao u kakvom je financijskom stanju „Agrokor“! MORAO je ministar Marić i upoznati premijera što doista znači da se Todorića ne može samo šutnuti. Isto tako MORAO je ministar Marić imati stručne kreativnosti i predložiti premijeru mogućnost dokapitalizacije za očuvanje „Agrokora“ stabilnim, koliko god se to moglo. Nije to učinio, jer je i on kao ministar Ćorić i ministrica Dalić samo još jedna osoba koja je došla na ministarsku dužnost podobnošću, a ne sposobnošću!
No, neka se ne zaboravi tu je i vječno PODOBNI i NE SPOSOBNI guverner Vujčić! Kao i uvijek nije imao pojma o ničemu. Niti o besmislenim kreditima iz HABOR-a odobrenim „Agrokoru“, niti o praznim mjenicama Agrokora! Niti o bilo kojim drugim kreditima koje su odobravale komercijalne banke. Nije znao ništa ni o kreditima koje je „Agrokor“ odobravao samom vlasniku i članovima njegove obitelji. Iskreno rečeno, guverneru doista treba vjerovati na riječ, on jadan doista baš NIŠTA NE ZNA! Zato i jest PODOBAN za guvernera! Svatko sa makar trunkom znanja i stručnosti jednom bi konačno progovorio o stvarima koje JESU iz nadležnosti HNB-a, a to je kontrola sprovedbe monetarnokreditne politike! Ovako samo truća bedstoće o uvođenju Eura!
Dokle će to tako ići s podobnima u Hrvatskoj svatko se pita?
Sve dotle dok se ne promjeni izborni sustav, ali do tada će glavni grad svih Hrvata postati Dablin.
Dr. Tihomir Janjiček
