DON MARINKO MLAKIĆ: Mudrost – spremnost za susret s Bogom
(32. nkg-a)
Što znači biti mudar? Gdje i kako pronaći mudrost? O tome nam progovaraju biblijska čitanja ove nedjelje.
Odlomak iz Knjige Mudrosti (prvo čitanje) opisuje kako je mudrost kao nepotamnjivi sjaj utkana u život, u cijelu stvarnost. Sama nam se otkriva i nudi. Ona je poput osobe koja među nama živi, susreće nas, iščekuje… Ona traži sebi dostojne i zato je otkriva onaj koji je ljubi i traži. Pokazuje se onima koji za njom žude, o njoj razmišljaju i radi nje bdiju. Već sama želja za njom, živa želja da ju se otkrije, mudrost je velika.
Evanđelje, kroz Isusovu prispodobu o mudrim i ludim djevicama, sasvim konkretno nam predočava tko je mudar i u čemu se sastoji mudrost života.
Okosnicu prispodobe čine svadbeni običaji u Isusovoj domovini njegova vremena.
Nekoliko mjeseci nakon zaruka, zaručnik bi sa svojom pratnjom dolazio po zaručnicu da je povede u svoj dom. Prispodoba govori o djevojkama (djeverušama), prijateljicama zaručnice, koje su imale zadatak čekati zaručnika i njegovu pratnju kako bi im bile na usluzi kada dođu. Zadatak im je bio da ih svečano dočekaju pjesmom i plesom te, ako je noć, da im svojim svjetiljkama pomognu lakše snalaženje u mraku.
Pet djevojaka, kaže Isus u prispodobi, bijaše mudrih a pet ludih. Mudre su mudre jer su se odgovorno pripremile za svoju zadaću. Sa svjetiljkama su ponijele posude s uljem. Lude su bile lude, jer su ponijele svjetiljke ali nisu uzele ulja.
Najvjerojatnije su se više zabavile svojim izgledom i dotjerivanjem. Kada je zaručnik došao, a došao je kasno, o ponoći, mudre djevojke su bile spremne i ušle s njime na svadbeno slavlje. Lude su tek tada otkrile da nemaju dovoljno ulja i pošle tražiti prodavače da ga kupe. Kada su se vratile, vrata svadbene dvorane su već bila zatvorena. Nakon što su kucale i dozivale, iznutra im je rečeno: „Ne poznam vas!“ Tako su ostale vani u tami noći.
Prispodoba govori o posljednjem sudu. Zaručnik je Isus. Njegov dolazak predstavlja završetak povijesti i početak života u vječnosti u zajedništvu s Bogom.
Isus ispunja ona obećanja koja je Bog dao svome Izabranom narodu da će ga uzeti k sebi u trajno zajedništvo života upravo kao što muž uzima k sebi svoju ženu. Njegov povijesni dolazak je vrijeme zaruka a njegov drugi dolazak, koji još iščekujemo, početak je potpunog zajedništva, punine života u nebu. To će biti najveće slavlje. Djevojke (djeveruše) predstavljaju nas, članove Crkve. Mi smo svi po Kristu krštenjem zaručeni za Boga i pozvani da živimo svetim životom sve do njegovog ponovnog dolaska kada će nas povesti na svoju nebesku gozbu. Ona će biti poput najljepšeg svadbenog slavlja.
Čekanje zaručnika i svatova s upaljenim svjetiljkama označava narav našeg zemaljskog života. Svjetlo je Božja milost, njegova spasiteljska riječ – evanđelje, koje rasvjetljuje naš život, daje mu pravi smisao i usmjerenje. Upravlja ga prema istinskoj radosti. Ulje za svjetiljke označava nas, našu vjeru, molitvu, naš trud i mudrost, sve ono čime trebamo podržavati djelovanje Božje milosti u našem životu. Dolazak zaručnika je čas susreta s Isusom Kristom, Božjim Sinom i našim zaručnikom. On nas uvodi u nebesku radost, u zajedništvo s nebeskim Ocem.
„Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!“’ uzviknule su lude djevojke mudrima kad su vidjele da nemaju dovoljno ulja. Mudre im odgovore: „Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama.“ Životnu mudrost svatko od nas samom sebi treba priskrbiti. Mi možemo jedni drugima pomagati odgojem, savjetom, upozorenjem, tumačenjem… No nitko ne može umjesto drugoga njegovu svjetiljku života opskrbiti potrebnim uljem vjere. To svatko mora učiniti sam za sebe.
Ova prispodoba nas poučava kako se naš život ne iscrpljuje u sadašnjem vremenu. On se bitno ostvaruje u budućnosti koja se tek ima dogoditi u budućem susretu. Glavni naglasak ove priče nije toliko sam čas dolaska, već spremnost na njega kad god on došao. Čas susreta nije samo budući događaj, već i naša sadašnja stvarnost koju kao nadu trajno u sebi nosimo. Ona daje pravo osmišljenje našem životu: opravdava prošlost, ispunja sadašnjost, utemeljuje budućnost… S njome ulazimo u svoje životne odnose i gradimo ih.
Mudrost je sposobnost da se u životu prepozna dolazak Božji, da se na nj misli i sprema. Ludost je živjeti drugačije. Valja nam se dakle opskrbiti uljem vjere, kako bi naš život bio ispunjen Bogom, osvjetljen svjetlom evanđelja, osmišljen i drugima na korist, a kada dođe čas susreta s njim, našim Zaručnikom, da budemo dostojni ući u nebesku radost.
Don Marinko Mlakić
