Konvencija Vijeća Europe (VE) o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji sastavljena je u Istanbulu 11. svibnja 2011. godine na nedemokratski način, bez rasprave, po principu „Uzmi ili ostavi“. Konvencija je stupila na snagu 1. kolovoza 2014. godine.

Republika Hrvatska (RH) je 22. siječnja 2013. godine postala 27. članica VE koja je potpisala Konvenciju. Sada se želi donijeti Zakon pa je napisan Prijedlog zakona o potvrđivanju Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.

U prijedlogu zakona piše slijedeće: „Cilj Konvencije, koja se skraćeno zove i Istanbulskom konvencijom, jest prvenstveno zaštititi žene od svih oblika nasilja te spriječiti, progoniti i ukloniti nasilje nad ženama i nasilje u obitelji, zatim pridonijeti suzbijanju svih oblika nasilja i diskriminacije, promoviranje rodne ravnopravnosti, razvoj sveobuhvatnih okvira, politika i mjera za zaštitu i pomoć žrtvama svih oblika nasilja nad ženama (uključujući i obiteljsko), te pružanje podrške i pomoći organizacijama i institucijama u uspostavljanju učinkovite suradnje i usvajanja sveobuhvatnog pristupa u suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.“

Glavni cilj dokumenta je promoviranje „rodne ravnopravnosti“, sve ostalo je prije propisano nizom zakona, preporuka, deklaracija (u EU i u Republici Hrvatskoj) i nije ih potrebno ponavljati.

Imamo propise i zakone kojima se sankcionira tjelesno, psihičko i seksualno nasilje i nije potrebno usvajati Istanbulsku konvenciju jer se u praksi po pitanju nasilja ne će ništa promijeniti ako pravosuđe nije učinkovito. Poteškoće su u provođenju zakona a ne u nedostatku zakona!

Temeljem navoda Konvencije postavlja se pitanje: Koliko je slučajeva sakaćenja ženskih spolnih organa, prisilnih pobačaja, prisilnih brakova zabilježeno u Hrvatskoj?

Očito je dio teksta nema veze s hrvatskom stvarnošću.

„Provedba Zakona proizvest će određene troškove, a poslove provođenja Zakona obavljat će u okviru svoje nadležnosti središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove zaštite djece i obitelji kao tijelo odgovorno za koordinaciju, primjenu, nadzor i procjenu politika i mjera za sprečavanje i borbu protiv svih oblika nasilja obuhvaćenih Konvencijom, kao što je definirano člankom 10. Konvencije“.

Provedba Konvencije će povećati broj činovnika i troškove, ali bez stvarnog učinka. Za vrijeme Domovinskog rata mnogo je žena sustavno silovano, mučeno i ubijeno! Što je Vijeće Europe učinilo za njih? Nije se radilo o rodno utemeljenom nasilju već o etničkoj mržnji što je strašno! Što su EU i VE učinile da pomognu tim ženama? Ništa jer EU selektivno pristupa slučajevima, provodi diskriminaciju i diktaturu.

Članak 3. Konvencije – Definicije

1. “nasilje nad ženama” smatra se kršenjem ljudskih prava i oblikom diskriminacije žena i označava sva djela rodno utemeljenog nasilja koja imaju za posljedicu ili će vjerojatno imati za posljedicu tjelesnu, seksualnu, psihičku ili ekonomsku štetu ili patnju žena, uključujući prijetnje takvim djelima, prisilu ili namjerno oduzimanje slobode, bilo da se pojavljuju u javnom ili privatnom životu;
2. “rod” označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce;
3. “rodno utemeljeno nasilje nad ženama” označava nasilje usmjereno na ženu zbog toga što je žena ili koje nerazmjerno pogađa žene;

Jasno je da je glavni cilj nametanje rodna ideologija, a ne zaštita žena!

Članak 12. Konvencije – Opće obveze

1. Stranke će poduzeti potrebne mjere za promicanje promjena u društvenim i kulturnim obrascima ponašanja žena i muškaraca s ciljem iskorjenjivanja predrasuda, običaja, tradicija i svih drugih postupanja u praksi koja se temelje na ideji manje vrijednosti žena ili na stereotipnim ulogama žena i muškaraca.

Ozakonjenjem rodne ideologije stvaraju se pretpostavke za progon neistomišljenika, pretpostavke za etiketiranje i suđenje onima koji razlikuju ženu i muža, onima koji se zalažu za očuvanje obitelji kao temeljnu jedinku društva! 

Pitanje je: Tko će izvršiti procjenu ponašanja? Euročinovnici, pripadnici skupina koji ne poznaju i ne priznaju prirodni zakon?

Članak 14. – Obrazovanje

1.Stranke će poduzeti, kada je to primjereno, potrebne korake kako bi nastavne materijale o pitanjima kao što su ravnopravnost žena i muškaraca, nestereotipne rodne uloge, uzajamno poštovanje, nenasilno rješavanje sukoba u osobnim odnosima, rodno utemeljeno nasilje nad ženama i pravo na osobni integritet, prilagođeno razvojnim sposobnostima učenika, uključile u redovni nastavni plan i program i na svim razinama obrazovanja.

2.Stranke će poduzeti potrebne korake za promicanje načela iz stavka 1. kako u neformalnim obrazovnim okruženjima, tako i u sportskim te kulturnim okruženjima i okruženjima za slobodno vrijeme te u medijima.

Dakle, edukacija mladog naraštaja se mora temeljiti na rodnoj ideologiji kako su je propisali i zamislili eurobirokrati!? Donošenjem zakona o usvajanju Istanbulske konvencije ozakonjuje se rodna ideologija te se mora uključiti u redovni nastavni plan i program na svim razinama obrazovanja! Zašto jedan nakaradni, protuprirodni pogled na svijet mora postati obvezujući? To se zove DIKTATURA! 

Članak 78. – Rezerve

1. Nikakve rezerve ne mogu se staviti u pogledu bilo koje odredbe ove Konvencije, osim iznimaka predviđenih u stavcima 2. i 3.

Nema rezerve, Vijeće Europe  (eurobirokrati) vas smatra robovima, a kao robovi nemate pravo glasa, jedino vaše pravo je raditi za eurobirokrate i bespogovorno slušati.  

Dodatak – Povlastice i imuniteti (Članak 66.) (Diktatura Vijeća Europe!)

2. Članovi Ekspertne skupine za borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici (tzv. GREVIO) i drugi članovi izaslanstava u posjeti državi će, tijekom izvršavanja svojih funkcija koje se odnose na pripremu i izvršenje posjeta državi, kao i tijekom rada koji će uslijediti vezano uz njih, te putovanja u vezi ovih funkcija, uživati sljedeće povlastice i imunitete:

a.imunitet od osobnog uhićenja ili pritvaranja i od zapljene osobne prtljage, te imunitet od pravnog postupka bilo koje vrste za izgovorene ili napisane riječi i radnje poduzete u službenom svojstvu;

b.izuzeće od svih ograničenja njihove slobode kretanja prilikom izlaska iz zemlje ili povratka u zemlju prebivališta, te ulaska i izlaska iz zemlje u kojoj izvršavaju svoje funkcije, te od registracije kao stranca u zemlji koju posjećuju ili kroz koju prolaze u izvršavanju svojih funkcija.

3. Tijekom putovanja poduzetog u izvršavanju njihovih funkcija, članovima GREVIO-a i ostalim članovima izaslanstava u posjeti državi će, u pogledu carina i deviznih kontrola, biti odobrene iste olakšice kakve se odobravaju predstavnicima stranih vlada koji su na privremenoj službenoj dužnosti.

4. Dokumenti koji se odnose na ocjenu provedbe Konvencije, a koje nose članovi GREVIO-a i ostali članovi izaslanstava u posjeti državi su nepovredivi u mjeri u kojoj se tiču rada GREVIO-a. Nikakvo zaustavljanje ili cenzura neće se primijeniti na službenu komunikaciju GREVIO-a ili na službenu komunikaciju članova GREVIO-a i ostalih članova izaslanstava u posjeti državi.

5. Kako bi se osigurala potpuna sloboda govora i potpuna neovisnost u obavljanju njihovih dužnosti, članovima GREVIO-a i ostalim članovima izaslanstava u posjeti državi imunitet od pravnog postupka za izgovorene i napisane riječi i radnje poduzete u izvršavanju dužnosti i dalje se odobrava, neovisno o tome što odnosna osoba više nije uključena u obavljanje tih dužnosti.

6. Povlastice i imuniteti jamče se osobama navedenima u stavku 1. ovog dodatka s ciljem zaštite neovisnog izvršavanja njihovih funkcija u interesu GREVIO-a, a ne radi njihove osobne koristi. Odricanje od imuniteta osobama navedenima u stavku 1. ovog dodatka izvršit će glavni tajnik Vijeća Europe u svakom slučaju u kojem bi, po njegovom ili njezinom mišljenju, imunitet ometao izvršenje pravde i kada ga se može odreći bez štete za interese GREVIO-a.

Dakle, iz navedenog se može zaključiti da su oni nedodirljivi, da mogu raditi što hoće i da za njih ne vrijede zakoni zemlje u kojoj su u posjeti! Mogu napisati nakaradno izvješće i ne moraju snositi nikakvu odgovornost za napisano, učinjeno! Netko može ući u vaš dom i vršiti nasilje na vama, a vi mu ne možete ništa! Jesmo li mi robovi eurobirokrata ili slobodni ljudi?

Ciljevi Istanbulske konvencije jesu:

1. Nametanje rodne ideologije u sve sastavnice društva, posebno u obrazovni sustav!
2. Uništenje obitelji kao temeljne jedinke društva!
3. Ukidanje tradicije, običaja i vjere!
4. Porobljavanje naroda, jer nema mogućnosti izražavanja rezervi (Članak 78.)
5. Uvođenje diktature, država nema pravo kontrole ili sankcija prema članovi GREVIO-a (Dodatak, članak 66., euročinovnici imaju imunitet!)!
6. Stvaranje nekog novog čovjeka koji je rod (nije ni muško ni žensko), čovjeka bez dostojanstva, čovjeka bez odgovornosti i bez obitelji, bez vjere i tradicije.

Što će Republici Hrvatskoj donijeti usvajanje konvencije?

Ne će donijeti ništa dobro! Hrvatski narod će biti dodatno obespravljen, porobljen i degradiran jer se ne će moći pozvati na svoje naslijeđe, svoju povijest, svoju vjeru i tradiciju. Hrvatska tradicija je uvijek slijedila napredne, civilizacijske pomake te nasilje i diskriminacija nisu nikada bili obilježje naše tradicije. Ovdje treba napomenuti da je svako vrijeme imalo svoje zakonitosti, običaje, društvene odnose u europskim zemljama pa tako i u Hrvatskoj (što je vrijedilo u Austrougarskoj vrijedilo je i u Hrvatskoj). Stavovi Konvencije su iznad naroda i države!?, iznad zdravog razuma!?, iznad osobe-čovjeka!?. Konvencijom se krši dostojanstvo osobe, sloboda ljudi i promiče protuprirodni pogled na svijet bolesnih briselskih birokrata. 

Hrvatska ne mora ratificirati konvenciju jer ima dovoljno zakona koji pružaju zaštitu i potporu osobama koje su žrtve nasilja. Poteškoće su u nedostatnom provođenju zakona, neučinkovitom pravosuđu i lošim materijalnim uvjetima (zakon određuje naknadu koja se ne može isplatiti jer nema novca).

Konvencija promiče rodnu ideologiju i obvezuje potpisnicu (državu) na bespogovornu primjenu stavova Konvencije.

Konvencijom se povećava birokratski aparat, povećavaju troškovi, a bez stvarne pomoći onima kojima treba pomoći.

Ako gledamo Hrvatsku možemo navesti da Konvencija ne će promijeniti, poboljšati status žrtve jer pravosuđe ne funkcionira pa je besmisleno usvajati Konvenciju koja ruši ljudsko dostojanstvo, koja zabranjuje vjeru i tradiciju, koja nameće protuprirodnu rodnu ideologiju, nameće diktaturu eurobikrokrata (nepoštivanje zakona zemlje)!

U ocjeni stanja sam Predlagatelj zakona u ime RH zaključuje da ima dovoljno pravnih zakona i instrumenata kojima se osigurava potpune ravnopravnosti muškaraca žena i za zaštitu od nasilja žena, muškaraca, djece, staraca, invalida itd, (Ustav RH čl. 14. ), ravnopravnost spolova (Ustav RH čl. 3), pravo na život (Ustav RH čl. 21.), i niz zakona.

Budući da postoji dovoljno zakona i instrumenata za zaštitu žena i ostalih od nasilja  nije potrebno usvajanje Istanbulske konvencije, nije potrebno usvajanje rodne ideologije koja negira prirodne zakone.

Dr. Marko Jukić/hu-benedikt.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save