Inspekcija zatvorila kultnu splitsku brijačnicu: ‘Zvonka’ su vodila dva starčića od 70 godina, uslugu naplaćuju 25 kuna, pa kako će skupiti za kaznu?
Grad kakav smo poznavali odavno se promijenio. Kičasti restorani, klaustrofobični kafići, nebrojene trgovine brze hrane, trgovinice s jeftinim suvenirima, naravno i apartmani svih mogućih kategorija, sve to preplavilo je kalete užeg centra grada. Smanjenjem broja turista od početka jeseni grad je opustio, ugostiteljski objekti mahom su zatvorili vrata, raspustili osoblje, a navečer, kada šetate gradom, čini vam se da ste jedan od posljednjih Mohikanaca. I tada do vas dođe vijest da je brijačnica “Zvonko” u Ulici svete Marije kraj Peškarije zatvorila vrata, čak ju je zapečatila Inspekcija rada.
Za one koji ne znaju, riječ je o doslovce kultnoj splitskoj brijačnici, baš onakvoj kakva se mogla vidjeti recimo u Velome mistu, a koja je do sada uspijevala odolijevati naletu sveopće globalizacije i držati se svoga đira, kako u izgledu interijera, tako i u pristupu. Držali se se oni onog starog splitskog, dalmatinskog običaja kada od gušta svraćate kod meštra u bijelome mantilu na šišanje, brijanje ili tek na pokoju besidu o aktualnim događanjima jer nema boljega kroničara vremena od jednog meštra koji čitav radni vijek radi kraj gradske ribarnice.
U “Zvonka” su s mušterijama radili vremešni meštar Ivan i njegov kolega, gotovo pa vršnjak, čak i unuk Bruno, a bili su poznati po tome što znaju sve klasične, a i moderne stilove brada i frizura, te po ugodnoj atmosferi s kojom su dočekivali ama baš svakog posjetitelja, čak i onog koji bi se samo javio u prolazu. Cijene kod njih kretale su se oko 25, 30 kuna. Nije tu bilo “deranja” mušterija kao u nekim frizerskim salonima, no sada su, zakon kaže, zgriješili, i to toliko da im je Inspekcija rada zalijepila pečat na vrata.
– Riječ je o mjestu koje vode dva starčića, oba od 70 i više godina. Svaki dan s osmijehom na licu i ugodnom starosplitskom pričom dočekivali su svoje stalne mušterije. Naravno, zakon treba poštovati, međutim, zakon se očito provodi selektivno. Kada vidim ovo, a s druge strane sliku Horvatinčića i njegove sutkinje kako mirno šetaju ulicama grada jer “zakon se poštuje”, pitam se dokle?! Kad vidim da se na institucije države najčešće pozivaju oni koji te iste institucije drže u rukama i čupaju iz naroda ono najranjivije i one najpotrebitije, mogu samo zaključiti: gadi mi se ova država! – komentirao je sugrađanin Damir Barbir, koji je preko društevnih mreža proširio vijest o zatvaranju prave retro brijačnice koja datira još iz 1952. godine.
Što se zapravo dogodilo, samo se može nagađati jer inspekcije nisu, poznato je, rječite, no nekakav je prekršaj očito napravljen.
Od vlasnice prostora nismo uspjeli dobiti izjavu, a i stari meštri nisu bili voljni za razgovor za medije. Čuli smo tek da će brijačnica ipak otvoriti svoja vrata 5. prosinca. Nekakvom novom restoranu u centru, srećom, ni traga.
Iz trgovina u susjedstvu brijačnice čuli smo kako je “Zvonko” dobio kaznu od 30 tisuća kuna, a mnoštvo građana preko Facebooka javilo se da je spremno prikupiti novac za plaćanje kazne.
– To bi bilo sjajno! Vjerujem da bi se odmah skupio novac. Ako je ta kazna tolika, onda ti stari meštri nemaju šanse, pa nema kod njih zarade! Ti obrti poput njihova čine dušu grada. Pričamo o očuvanju tradicije, starih zanata i obrta, pa rasteretimo ih onda od silnih doprinosa, zaštitimo ih na neki način! Ako se jedan umirovljenik vratio na posao, nije to napravio zato što ima saborsku mirovinu, već da preživi – komentirao je jedan vlasnik ugostiteljskog objekta u blizini brijačnice želeći ostati anoniman.
Brijačnica “Zvonko” nije ni pod čijom zaštitom. I da jest, teško bi se mogla zaštititi od kršenja zakona…
Stari zanati štite se deklarativno…
Podaci iz Hrvatske obrtničke komore govore da je u 2016. zatvoreno 360 obrta, dok ih je prethodnih godina nestajalo i do tri tisuće. Svojevrsna zaštita starih zanat i obrta se provodi, no oko starih brijačnica još se lome koplja.
– Cilj je projekta zaštite tradicijskih obrta dati im značenje, podizati svijesti o njihovoj važnosti te im pružiti podršku u održanju posla kroz promociju, davanje nepovratnog novca, pogodnosti kod dizanja kredita… No, kod frizerskih obrta još se dvoji što bi se tu štitilo, objekt, zvanje, alat za rad ili usluga. Svakako, radimo na ovom pitanju i vjerujem da će se uskoro usuglasiti mišljenja. Trenutačno se zaštićuju proizvodi – objasnio nam je Krešimir Tomić iz Ceha frizera i kozmetičara Hrvatske obrtničke komore.
Izvor: Slobodna Dalmacija
