Molitva – Petak, 17. studenog
Božja prisutnost
Isus čeka da uđe u moje srce, u tišini i nevidljiv.
On dolazi s neizmjernom ljubavi i moći.
Neka me obuzme radost što sam u njegovoj blizini.
Sloboda
Malo je ljudi koji shvaćaju
što bi sve Bog mogao učiniti s njima
kada bi se predali u njegove ruke
i dopustili da ih oblikuje njegova milost. (sv. Ignacije)
Molim za milost potpunog predanja Božjoj ljubavi.
Svjesnost
Biti svjestan nečega znači to i zapažati.
Gospodine, pomozi mi da uvijek budem svjestan da si mi darovao život;
hvala ti na tom daru života.
Nauči me kako da se saberem i budem smiren te uživam u stvarima koje si za me stvorio.
Da zapažam ljepotu koja me okružuje,
divote planinskih vrhunaca, mirnoću jezera, krhkost cvjetne latice…
Uvijek moram biti svjestan da sve to dolazi od tebe.
Riječ Gospodnja
Lk 17,26-37
U ono vrijeme Isusu reče svojim učenicima: “I kao što bijaše u dane Noine tako će biti i u dane Sina Čovječjega: jeli su, pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju. I dođe potop i sve uništi. Slično kao što bijaše u dane Lotove: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili. A onog dana kad Lot iziđe iz Sodome zapljušti s neba oganj i sumpor i sve uništi.
Tako će isto biti u dan kad se Sin Čovječji objavi. U onaj dan tko bude na krovu, a stvari mu u kući, neka ne siđe da ih uzme. I tko bude u polju, neka se ne okreće natrag. Sjetite se žene Lotove! Tko god bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga; a tko ga izgubi, živa će ga sačuvati.
Kažem vam, one će noći biti dvojica u jednoj postelji: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti zajedno: jedna će se uzeti, druga ostaviti.” Upitaše ga na to: “Gdje to, Gospodine?” A Isus im reče: “Gdje bude trupla ondje će se okupljati i orlovi.”
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
U mjesecu studenom Crkva predlaže da se sjetimo onih koji su otišli pred nama. Potiče nas da razmišljamo o vlastitoj prolaznosti i, kako tekst kaže, o kraju svijeta.
Kao što znamo iz iskustva mnoštvo nas događaja uhvati nespremne upravo onda kad pomislimo da će se svakodnevni život nastaviti kao i obično. Takvi nas trenutci zaustave i počnemo razmišljati čemu sve i zbog čega uistinu živimo? Bog nam pomaže živjeti naš život putujući prema njemu.
Imam li svijest kako sam ovdje samo hodočasnik i da hodam prema vječnoj domovini na nebesima?
Razgovor
Što se događa u meni dok molim?
Jesam li utješen, uznemiren, ili ravnodušan?
Zamišljam Isusa kako stoji ili sjedi do mene
i iznosim mu sve što osjećam.
Zaključak
Zahvaljujem ti, Gospodine, za svaki poticaj koji si mi darovao dok sam molio nad tekstom sv. Pisma.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
