DON MARINKO MLAKIĆ: Otvorena nebesa
(Krštenje Gospodinovo, godina B – Mk 1, 7-11)
Ove nedjelje u Crkvi slavimo Krštenje Gospodinovo. Njome ujedno zaključujemo Božićno vrijeme.
Kako smo čuli u odlomku iz Markova evanđelja, Isus je na samom početku svog javnog djelovanja došao k Ivanu Krstitelju da od njega primi krštenje u rijeci Jordanu. Odmah nakon čina krštenja ugledao je otvorena nebesa i Duha koji je poput goluba sišao na nj te je čuo glas s neba: „Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!“
Što znači gledati otvorena nebesa i čuti nebeski glas? To znači vidjeti svijet iz Božje perspektive, vidjeti ga onakvim kakvim ga je on stvorio i kakvim ga hoće u konačnici dovršiti. To je prava slika svijeta. Naše iskustvo je sasvim drugačije.
Nebesa su nam neprozirna, zatvorena. Ne čujemo nikakve nebeske glasove.
Svijet vidimo prilično zemaljski, bez božanske perspektive… Bog nam ostaje dalek, nijem i skriven. Naš svijet je ispunjen tugom i beznađem. Grijeh u njemu caruje, a smrt udara zadnji pečat. Nitko ga do kraja ne razumije. U takvom stanju sama od sebe nameću nam se pitanja: Gdje je Bog? Tko je čovjek? Koja je svrha njegova postojanja? Mi sami nemamo odgovora na ta pitanja. A ona nas neminovno zaokupljaju. Zato nam je potreban netko da nam otvori nebesa i progovori. Potrebna nam je perspektiva prema kojoj ćemo se moći orijentirati.
Trebamo put koji će nas izvesti iz ovog našeg tužnog i ograničenog svijeta, ukoliko izlaz uopće postoji. Zato smo pozvani da neprestano stremimo za otvorenim nebesima, da nadilazimo svoj ograničeni svijet kako bi ga pravo vidjeli.
Isus je iz otvorenih nebesa čuo glas: „Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!“ To je prva ispovijest vjere u Isusa Krista, koju donosi Markovo evanđelje. One su istovremeno sadržaj Isusova spasiteljskog poslanja. Otac predstavlja svoga Sina. On je onaj koji dolazi da nam otvori nebesa i prenese nebeski, Očev glas. U tom smislu ove riječi su za nas pouka i poziv: kakav stav trebamo zauzeti prema Isusu i onome što on govori i čini. On je Božji govor nama, govor Božje miline, Božje ljubavi prema čovjeku. Sve što Bog ima kazati čovjeku, sav smisao i ljubav koje mu želi objaviti, izriče nam po svome ljubljenom Sinu Isusu, po njegovim djelima i riječima, a osobito po njegovoj muci i smrti na križu. Njega je navijestio prorok Izaija i kojeg očekuje Izrael i svi narodi zemlje. On ispunja našu potrebu za spasenjem, glas koji trebamo čuti, otvorena nebesa koja želimo vidjeti. U njemu nalazimo ispunjenje najdublje čežnje koju svaki čovjek nosi u sebi, čežnje od koje je satkana naša nada, naš život. On je istina koja nas oslobađa, svjetlo koje rasvjetljuje svaku tminu svijeta, put do Oca nebeskog od kojeg nam je došao. Tko vidi njega, vidi Oca. Tko sluša njega, sluša Oca. Tko ide za njim, na putu je prema Očevoj kući u kojoj je za svakog od nas pripravio mjesto. Od krštenja na Jordanu svaki krštenik u Isusu može gledati otvorena nebesa, iz njih čuti Očev glas koji nam objavljuje svoju ljubav te u njoj prepoznati i razumjeti sebe.
Ivan Krstitelj je Isusa prvi prepoznao i uputio svoje učenike da idu za njim. On se je jako trudio da to bude sposoban: molio je, postio i razmatrao sveta Pisma. Time nam otkriva kako da ga i mi prepoznamo, kakav stav da pred njim zauzmemo. To je stav ponizne vjere da nas samo on može krstiti Duhom, oprati nas od grijeha i učiniti novim stvorenjem. Takva se vjera rađa u molitvi, postu i razmatranju Božje riječi.
U tom ozračju svatko je od nas pozvan da se pred Isusom zapita: Kako ja gledam na njega? Tko je on za mene? Što činim da ga pravo upoznam?
Ljudi su danas zbog potrošačkog mentaliteta, koji nas je sve duboko zarazio, duhovno lijeni i ravnodušni. Skloni su u svemu tražiti lagana i površna rješenja.
Tako i u svojim duhovnim potrebama. Obično se previše ne pitaju o Bogu i ne traže ga dok ih na to ne prisili kakva životna nevolja. Zato niti vide otvorena nebesa niti čuju nebeski glas. A Bog želi da ga čujemo. Po svome Sinu nam se otkriva i govori nam te nas pozva nas da s njim uđemo u odnos. To je krštenje Duhom. Krstiti se znači ući u duboki intimni odnos s Bogom po Isusu Kristu u kojem naš život poprima sasvim novi smisao, novu viziju – nebesku viziju. Oni koji to traže, koji se duhovno trude, oni to i nalaze.
Don Marinko Mlakić
