Nikola Bašić: Demografija i dječji dodatak
“U trenutku kada na svijetu prestane postojati grijeh pobačaja, prestat će svi zemaljski ratovi! Čovječanstvo, koje tada više neće na svojoj savjesti nositi pečat toga zločina, radosno će težiti svojemu vječnomu cilju – stvaranju Otajstvenoga tijela Bogočovjeka Krista, kroz savršenstvo svojih udova. To će čovječanstvu darovati blagoslovljen mir, a svaki će čovjek proživjeti opći i individualni razvitak i duhovni procvat. Također, procvast će i plodom uroditi i njihovi poslovi kojima neće ostvariti samo materijalna dobra, nego i svoju predanost Bogu! Porast novih, dobrih generacija, izmoljenih od Boga, voljenih od čestitih roditelja i od brojne obitelji, kao i pojava na zemlji brojnih vjerskih genija, a i drugih, bit će znak neba da sam ja – Bog, dao oproštenje za sve zločine počinjene na zemlji! Jer je pobačaj ravan zločinu bogomorstva! To su najgori grijesi koji moralno, fizički, duhovno i umno uništavaju ljudski rod. To su grijesi koji prizivaju Božju osvetu; grijesi koji čovječanstvu ne priskrbljuju samo neprestane ratove, nego i kaznu vječnoga prokletstva! Neka čovjek prestane griješiti čedomorstvom i bogomorstvom i Božji mir za kojim se tako čezne, nastanit će se zauvijek na zemlji!” (pater Marko Glogović, Bitno.net 5. veljače 2017.).
Ovo je Isusov odgovor, koji je dobila utemeljiteljica Družbe sestara Presvete Duše Kristove, službenica Božja časna sestra Sofija Paula Tajber na 14. rujna 1953. godine. dok je molila pred Svetohraništem na pitanje: “Vječni naš Gospodine Bože! Reci na koji način možemo stati na kraj svim ratovima koji su odgovorni za takva uništenja na zemlji, koji uzrokuju grijeh i bijedu i patnje i koji uzalud troše neograničenu ljudsku energiju u tzv. borbi “za bolje sutra”? (isti izvor).
Jasno kao dan, tj. kako se kod nas može razvijati demografija ili ikakav osptanak na ovim prostorima Lijepe naše ako se čine grijesi koji moralno, fizički, duhovno i umno uništavaju ljudski rod. Naš zakonodavac odnosno Sabor zastupa zakon po kojem se slobodno mogu ubijati nerođena djeca uz naplatu (plaćeno ubojstvo) i moralni pritisak na stručno medicinsko osoblje da to obavlja, tobože legalno, na klinikama jer je van klinika ilegalno i nestručno. A neka znaju, makar katolici, posebno oni u Saboru, da pobačaj znači i bogomorstvo. Otkud onda ideja o rastu demografije odnosno nataliteta pa i uz DD (dječji dodatak), ako se doslovno uništava ljudski rod? Možda DD i druge ekonomsko demografske mjere pojačavaju priziv na Božju osvetu! Kao, recimo, iseljavanje iz Hrvatske, pogotovo iz slavonskog kraja, gdje je embrijocid (pobačaj) najizraženiji i najjači?
Opet će netko pitati: pa zar treba zabraniti pobačaj? Kako bi netko mogao odgovoriti na ovo pitanje:reba li zabraniti ubojstvo čovjeka bilo koje dobi? Suvišno je jedno i drugo pitanje, jer postoji Kazneni zakon koji tretira ubojstvo čovjeka. Nerođeno dijete je čovjek pa neka isti Zakon tretira i tog čovjeka! Na Saboru je ili našim zastupnicima je samo da derogiraju postojeći zakon iz 1978. godine, tj. onaj koji dopušta ubijanje (pobačaj) nerođene djece. U tome je sva mudrost. Nikakav poseban zakon za pobačaj nije potreban. Opet će netko, „prepametan i preprehuman“ reći: što sa silovanim trudnicama, zar one moraju roditi? Pitam: ako netko strada (nasilno) odnosno umre u prometnoj nesreći, zbog lude vožnje nekog pijanca (prometnog silovatelja), zar će iz obitelji stradalog istog ostaviti da istrune tamo gdje je i stradao, tj. neće priznati tu nasilnu smrt i upriličiti dostojanstven pokop? Dakle postoji “nasilno“ nastala smrt kao i „nasilan“ nastanak života. Kako se to može nekome svidjeti priznati smrt, ali ne isto tako i život, tj. praviti se slijep ili glup?
Na kraju, što nam je milije: „Porast novih, dobrih generacija, izmoljenih od Boga, voljenih od čestitih roditelja i od brojne obitelji, kao i pojava na zemlji brojnih vjerskih genija, a i drugih …“ ili daljnje uništavanje ljudskog roda pobačajem, iseljavanjem i ratovima te upadanje u vječno prokletstvo? Za ovo prvo se osobito zalaže pater Marko Kornelije Glogović, ili bolje rečeno on je razvio poseban apostolat za nerođenu djecu, a za očekivati je da će se i poneki biskup tu osobito istaknuti, makar kroz euharistijske kongrese kao nekoć nadbiskup Stepinac!? Toliko za početak ove 2018.!
Izvor: Nikola Bašić, Vis
