SLUŠAJ (povodom smrti fra Josipa Marcelića)
„Bog je dao srce mu od zlata.
Još i danas čujem one riječi
Samo dobri Bog na kraju čeka
Zato sine od svih mojih riječi
Nek u srcu ostane bar neka.“
( Iz pjesme „Otišao je otac moj polako”)
Otišao je svećenik Kristov!
Otišao je čovjek, otišao je hrabar i snažan, otišao je domoljub.
Iz dana u dan naš život postaje sve zamršeniji, danas se u ovom vremenu hlade odnosi, komunikacija postaje sve brža i sve manje je ima. Čvorove života mogu razvezati sa ratnici molitve, odnose zatopliti mogu samo hrabri, a komunikaciju s drugim mogu samo ljudi koji komuniciraju s Bogom jedinim. I to je ta privlačna snaga koja krasi mnoge svećenike, redovnike, redovnice i laike.
Privlačna snaga koja pokreće naše lijenosti i besperspektivnosti. Ta se privlačna snaga očitovala, još jednom, na poseban način kod fra Josipa Marcelića. Privlačna snaga koja je glavna poluga mnogih projekata, bdijenja, molitava i posta.
Ta snaga leži upravo u komunikaciji s Bogom i neprekidnoj molitvi, ta snaga leži u onom našem čovjekoljublju kojega temelji jesu osobna iskustva i iskustva drugih zgoda koje pomažu u osvješćivanju perspektivnog ozračja i na kraju snaga domoljublja koja proizlazi iz obnove domovinske i moralne svijesti tj. iz prihvaćanje drugoga.
„Zato sine (mladi prijatelju i prijateljice) od svih mojih (fra Josipovih) riječi; nek u srcu ostane bar neka.“ I ovdje nam valja zastati i pomoliti se za čovjeka, domoljuba, redovnika i svećenika! U tišini našega srca slušati riječi koje nam je fra Josip ostavio u teštament i razmišljati o perspektivi domovine te gledati očima molitve na vrijednosti koje posjedujemo i slabosti koje nas opterećuju.
„Gle kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti … Ondje Gospodin daje svoj blagoslov i život dovijeka“ (Ps 133/132,1.3)
Počivao u miru Božjemu!
fra Ivo Rastočić, u Splitu 21.01.2018.
