Uz predstavnike javnog i političkog života te župljane slavlju su prisustvovali i hodočasnici Moslavačkog kraja, štovatelji blaženika pristigli iz Repušnice, Ilove, Kutine i Volodera. Sve je pozdravio biskup Košić, podsjetivši da slave ne samo blagdan zaštitnika te župe i crkve već i dan posvete crkve, te blagdan Gospe Lurdske i Svjetski dan bolesnika.

U homiliji govoreći o velikim djelima našega svetog blaženika biskup je istaknuo spašavanje progonjenih, ali i ukazao na to da je njegovo još značajnije i možda i veće djelo, briga za gladnu i iznemoglu, bolesnu i napuštenu djecu iz Bosne koja su u ljeto 1942. dovezena u Sisak, u Jastrebarsko i Zagreb.

“Tu se radilo o gotovo 12 tisuća djece, najviše siročadi s Kozare. Premda je mnogo djece umrlo, ipak je najveći broj njih spašen i udomljen kod mnogih obitelji. To se ima zahvaliti nadljudskim naporima upravo bl. Alojzija i Zagrebačkog Caritasa, ali i Hrvatskog Crvenog križa i Akciji Diane Budisavljević. Svi su oni surađivali da bi zbrinuli, nahranili, liječili i udomili tu sirotu djecu. Sama D. Budisavljević zapisala je u svojem Dnevniku da ništa ne bi mogla poduzeti bez Alojzija Stepinca. I umjesto da se kardinalu Stepincu i Katoličkoj Crkvi izriče trajna hvala za to humano djelo spašavanja djece od bolesti i gladi, komunistička propaganda ga je proglasila krivim za mučenje i ubijanje te djece. To se dogodilo i s redovnicama u Jastrebarskom, kao i sa svećenikom sisačkim katehetom Petrom Žagmeštrom, koji su svi optuženi: blaženi je Alojzije osuđen od komunista, vlč. Žagmeštar je ubijen, a časne sestre su oklevetane i ostale tako do dana današnjega kada opet laži siju neokomunistička pera i branitelji propalog zločinačkog crvenog režima. Dapače, i aktualni političari odlučuju o tome te naš Sisak proglašavaju logorom, tj. mjestom ubijanja djece, što je notorna povijesno utvrđena laž. Ali – laž se isplatila mnogima tijekom povijesti, ima i jedan narod za koji se poslovično kaže da mu je laž više koristila kroz njegovu povijest negoli sve drugo… i to se nažalost nastavlja”, upozorio je biskup.

“Pogledajte samo stravičnu predstavu u zagrebačkom kazalištu Kerempuh, i sve će vam biti jasno. Tamo se – u ime umjetničke slobode – blate pojedine javne osobe, i među njima jedan biskup, što znači i Katolička Crkva u Hrvatskoj; nabija im se svinjska glava umjesto njihove, i na kraju ih se strijelja… i protiv toga nitko ne ustaje, premda to mi svi – i nas 86% katolika – financiramo, jer to kazalište plaća RH i grad Zagreb… Dok s druge strane, kada se na karnevalskoj predstavi spali krnju /odn. fašnika, koji je u jednom mjestu bila slikovnica na kojoj je pisalo ‘mama + mama’, ‘tata + tata’, povrijeđena spolna višeslojna manjina diže prašinu ali i kaznenu prijavu… Evo, to je Hrvatska u kojoj danas živimo. Siguran sam da se za takve ‘slobode’ nisu borili naši branitelji, nisu ginuli oni koji su svojim životima branili dom i domovinu. I sam sam bio sudionik tih vremena i na prvoj crti s braniteljima pa mi nitko ne može ‘prodati rog za svijeću’ te si dopuštam to reći iz prve ruke: da, ja znam da se za to nismo borili! Bili bismo sretniji, i ja se nadam jednog dana da ćemo i mi imati takvu vlast kao što ju imaju danas Mađarska i Poljska, zemlje koje se javno deklariraju kao kršćanske zemlje i koje štite i zakonima i postupcima svoj kršćanski identitet. Držim da naš narod u tom traženju može učvrstiti i potaknuti upravo bl. Alojzije Stepinac”, poručio je biskup, ustvrdivši kako je on bio ne samo svet čovjek, mučenik za Krista, veliki prijatelj Božji, dobrotvor i humanitarac, nego i prorok i vizionar.

“On je sve činio da bi zaštitio svoj hrvatski narod. I zato mu to narod nikad zaboraviti neće i ne može, pa dizali se protiv njega svi zlodusi i svi nevjernici, svi mrzitelji Boga i hrvatskog bića, ali – neće uspjeti. Vjerujemo da će uspjeh na kraju biti upravo njegov, Stepinčev. Ali da bi to bilo doista tako, mi smo danas odgovorni: širiti istinu o bl. Alojziju Stepincu, prihvatiti njegove stavove i djelovati u korist pojedinaca, u korist naših hrvatskih katoličkih obitelji, u korist našega hrvatskog naroda koji je već toliko laži, nasilja i nepravdi pretrpio da je čudo što je uopće opstao. A ne samo da će opstati nego će i dalje napredovati i dapače cvjetati, no, uz jedan uvjet: da svi mi prihvatimo ono što je zastupao i učio, živio i svjedočio naš sveti Blaženik Alojzije Stepinac”.

Na kraju biskup je sve okupljene pozvao na molitvu blaženiku.

“Zamolimo ga da po njegovu zagovoru naša Hrvatska postane zemlja zadovoljnih ljudi, ali prije svega zemlja svetosti, zemlja dobrih ljudi, zemlja u kojoj će se graditi takav sustav u kojem će se poštovati čovjek, život i rad na temeljima vrijednosti naše vjere, na moralu koji počiva na Deset Božjih zapovijedi, na poštovanju dostojanstva svakog čovjeka… Molimo njegov zagovor da budu sretne naše obitelji, da imaju mnogo djece, da otac i majka mogu od svoga rada živjeti i podizati svoju obitelj, da naši mladi budu ponosni na svoju domovinu i da ju ne napuštaju; molimo da ne bude u našoj domovini gube pobačaja, da bude sloge, da nas Bog oslobodi zala prošlosti i da budemo sposobni založiti se svim snagama za ono što je dobro, što ima na zemlji budućnost i u nebu sretnu vječnost. Blaženi Alojzije, moli za nas”, zaključio je na kraju biskup.

Nakon popričesne molitve okupljenima se obratio o. Wosko, zahvalivši svima koji su se uključili u proslavu župnog blagdana, ali i posvjedočivši svoju povezanost sa „svetim Stepincem”.