Da nas vožd ne zavadi
Vožd dolazi. Nitko mu se ne veseli. Ni on sam. Ali budući da su velike sile (SAD, Francuska, Njemačka, Rusija) gotovo u jednom danu usuglašeno podržale njegov dolazak u Zagreb, teško će Vučić ne odazvati se pozivu i podržati galamu svog trbuhozborca Vulina. Pa eto, usprkos njemu, za naivne.
Nema ni suglasja ni prijateljstva, samo otvorena pitanja. Teška. Ne možemo se s agresorom usuglasiti oko Oluje, velikosrpske agresije na našu zemlju, Jasenovca, Bleiburga, Stepinca… Nije ni za pokušavati. Pa još pamtimo njegove gorljive govore. Za razumjeti su naše emocije. Ali ono što ne možemo promijeniti su naši susjedi. A oni to jesu. I moramo živjeti jedni uz druge.
Gospodarska suradnja već dugo ide. Ilegalne migracije i opasnost od međunarodnog terorizma zajednička su prijetnja. I možda je moguće surađivati na tim područjima na kojima se surađivati mora. A valja biti pripremljen i za – ništa. Uz veliku količinu patetike i neiskrenosti.
Sudbina nestalih najteže je pitanje. Selidbe i skrivanja masovnih grobnica. Otkriju li barem jednu, isplatilo se. Hrvatska manjina u Srbiji već dugo nema iluzija da će ostvariti prava koja Srbi u Hrvatskoj imaju… Ali i mali korak bi im olakšao svakodnevicu. Samo da voždov uspjeh ne bude – zavadio je Hrvate! Nadamo se da će mu naše političke elite uskratiti to zadovoljstvo.
Bloger koji nikoga ne zanima
Opet turbolentno oko Agrokora. Nije čudo, riječ je o sudbinama 27 tisuća zaposlenih i oko 10 tisuća dobavljača. Svi su sudbinski vezani za tu tvrtku. Grad srednje veličine u Hrvatskoj. Bloger nikoga ne zanima. O istom – isto. Ne uznemiruje ni Maras ma o čemu govorio. Netko bi ga slušao da govori o svojoj partiji, jer o tom vjerojatno nešto zna, ali o tome šuti. Šuti o jedinom što razumije. Ono što ne moze promaknuti nikome nove su informacije o navodnim Ramljakovim aranžmanima. Ne promiče usuglašenost Predsjednice i Jandrokovića koja nije tako česta, ali jos jače zvoni trenutačna šutnja premijera na tu temu. Za očekivati je snažan odgovor. Pokazao je da od rezova ne bježi.
Dobre stvari u tišini – slučaj Brodarskog instituta
No neke dobre stvari događaju se u tišini. Slučaj Brodarskog instituta. Prije nešto više od godine dana bio je na izdisaju. Jedini institut takve vrste u RH, ali i u ovom dijelu Europe, opremljen izuzetno skupim specijalističkim laboratorijima. Timovi specijalista s multidisciplinarnim vještinama i kompetencijama iz domene tehnike, stručnjaci i znanstvenici iz područja brodogradnje, brodostrojarstva, zelenih tehnologija i zaštite okoliša bili su bez plaće četiri mjeseca, u blokadi devet mjeseci. Prijetio je stečaj radi 10 milijuna kuna, a unatoč sklopljenim ugovorima i poslovima… Ili to nije bio stvarni razlog. Možda samo interes određenih lobija koji su bacili oko na vrijedne nekretnine… A onda je Vlada prepoznala problem i zaustavila plan svojih prethodnika. Bez posebnih zakona i medijske pompe. U znakovitoj tišini. I Bandić je uskočio i pomogao. I uspjeli su. Zaustavljen je odljev stručnih kadrova, poslovanje je reorganizirano modelom projektnog rukovođenja. Samostalno su izašli iz blokade, zadržali znanstvenu komponentu , povjerovali im kupci i vjerovnici (sporazum o mirovanju duga). Brodarski institut je spašen! Rade nove poslove – testiranja novih tehnologija za Hrvatsku ratnu mornaricu, implementacija postrojenja za razne vrste otpada, održavanja dijela pogona termoelektrana u susjednim zemljama, laboratorijskih analiza i ispitivanja opasnog i neopasnog otpada za jakog stranog partnera… Polako i tiho. Jer tko zna bi li uspjeli da su bili glasniji. Možda bi neki lobi bio brži…
Izvor: Đurđa Adlešić/direktno.hr