Dr. don Tonči Matulić: Čovjek ne smije slušati zakon koji je u sebi nemoralan
Obilježavanje XXVI. svjetskog dana bolesnika tematiziranog porukom pape Franje „Mater Ecclesiae: ‘Evo ti sina!… Evo ti majke!’ I od toga časa uze je učenik k sebi” (Iv 19,26-27) u Osijeku je započelo 7. veljače tribinom u organizaciji Instituta za novu evangelizaciju „Sv. Ivan Pavao II.” i Hrvatskoga katoličkog društva medicinskih sestara i tehničara.
Tema tribine održane u pastoralnim prostorima pri Vikarijatu Osijek bila je „Prigovor savjesti”, a izlagao je prof. dr. Tonči Matulić. Prisutne su pozdravili: u ime Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva, Podružnica Osijek, Anamarija Čondor, dr. med., uime Hrvatskoga katoličkog društva medicinskih sestara i tehničara – Ogranak Osijek Sanja Višević mag. med. techn., glavna sestra KBC-a Osijek Nevenka Begić, mag. dr. med. te biskupski vikar za pastoral grada Osijeka mons. dr. Vladimir Dugalić.
„Ove tribine osmišljene su kako bismo iskazali zahvalnost i priznanje liječnicima, medicinskim sestrama i medicinskom osoblju za sav trud koji ulažu u odgovornom obavljanju svoga posla”, rekao je mons. Dugalić. U temu tribine uveo je ističući: „Priziv savjesti zapravo je posljednja obrana demokracije. U totalitarnim sustavima nema se pravo na priziv savjesti. Tamo je ideologija iznad čovjeka. Pravo na priziv savjesti izražava čovjekovo dostojanstvo. Čovjek ima pravo djelovati u skladu s vlastitim uvjerenjem i odbiti permisivne i nepravedne zakone, ako po svojoj savjesti smatra da nešto ne može učiniti.”
Rekao je i kako područje priziva savjesti postaje sve šire, pa to više nije samo pitanje liječnika i medicinskih sestara, već i matičara, farmaceuta, nastavnika kojima se mogu nametati kojekakvi programi koji nisu u duhu njihova svjetonazora, pa ne mogu promovirati neke ideje uime ideologije… „Ta će borba s ideologijama biti trajna i upravo tema priziva savjesti na najbolji način govori o dostojanstvu čovjeka i njegovoj slobodi”, uputio je biskupski vikar.
Govoreći o pravu na priziv savjesti u pravnim i etičkim dokumentima međunarodnog i domaćeg karaktera, dr. Matulić istaknuo je kako je Ustavom zajamčeno pravo na slobodu savjesti, a na tom temelju je u zakonima i specijalnim etičkim kodeksima zajamčeno i pravo na priziv savjesti.
„Pravo na prigovor savjesti zdravstvenih djelatnika nema ograničenja, osim kada zakonodavac aludira na činjenicu važnosti onoga što primarno spada na zdravstvene ustanove, a to je zaštititi život bolesnika. Ne može se okrenuti leđa bolesniku koji tada zbog nemara i nehata djelatnika trpi ili je izložen životnoj opasnosti. S druge strane, važno je ne postaviti se na način proizvoljnog izbora, nego s obzirom na zahtjeve i opise poslova profesije u zdravstvenoj ustanovi, poslodavca treba informirati da postoje slučajevi koje zdravstveni djelatnik po svojoj savjesti neće moći obavljati i zamoliti da se u skladu s moralnim zakonom, Božjim zakonom u savjesti, poštuje pravo na priziv savjesti.”
Istaknuo je da se u redovitoj praksi fundamentalno načelo liječnika da zaštite život i pravo na priziv savjesti neće sukobljavati, već se radi o graničnim, konfliktnim situacijama – namjernom pobačaju, liječnički potpomognutom samoubojstvu, aktivnoj eutanaziji, a u farmaceutskoj profesiji – izdavanju kontraceptiva i dr.
Oslanjajući se na kartu zdravstvenih djelatnika Papinskog vijeća za pastoral zdravstvenih djelatnika, dr. Matulić iznio je i katoličko shvaćanje prigovora savjesti: „Čovjek nikada ne smije slušati zakon koji je u sebi nemoralan, a to je slučaj sa zakonom koji načelno opravdava pobačaj. Liječnici i medicinske sestre dužni su postaviti prigovor savjesti. Veliko i temeljno dobro života nameće takvu dužnost teškom moralnom obvezom zdravstvenog osoblja, koju uzrokuje zakon koji dopušta pobačaj ili zahtijeva neposredno sudjelovanje u izvršenju pobačaja.
Savjest o nepovredivom dobru života i Božjega zakona koji ga štiti, prethodi svakom pozitivnom ljudskom zakonu. Kad se ljudski zakon tomu protivi, savjest potvrđuje svoje izvorno pravo i prvenstvo Božjega zakona. Treba se većma pokoravati Bogu nego li ljudima (Dj 5,29). Slijediti vlastitu savjest u poslušnosti Božjem zakonu nije uvijek laki put, to može uključivati žrtvu i terete, zato nije dopušteno prikrivati težinu. Katkada se traži heroizam za vjernost takvim zahtjevima. Ipak, nužno je jasno naglasiti da put autentičnog razvoja ljudske osobe ide preko stalne vjernosti savjesti održavanoj u ispravnosti i istini, kao što je rečeno u skladu s izvornim pravom i prvenstvom Božjega zakona.”
Prigovor savjesti star je koliko je star i čovjek kao subjekt savjesti, kao moralni subjekt. Prigovor savjesti kao neposluh prema ljudskom zakonu i autoritetu koji se doživljava kao napad na savjest bilježi se već u antičkome dobu, zaključio je prof. Matulić, ali i naglasio da savjest treba biti odgojena na zdravim, ispravnim osnovama.
Obilježavanje Dana bolesnika u Osijeku nastavlja se u subotu 10. veljače kada je od 10 do 13 sati organizirano dobrovoljno darivanje krvi na Kliničkom zavodu za transfuzijsku medicinu KBC-a Osijek u organizaciji Katoličkoga društva medicinskih sestara i tehničara – ogranak Osijek, Podružnice HUMS-a KBC-a Osijek, Društva glavnih sestara HUMS-a, Kirurškog društva i Društva za bol. U 11 sati Klinički zavod za transfuzijsku medicinu posjetit će mons. Dugalić u suradnji s HKDMST – ogranak Osijek. U 11.30 sati uslijedit će posjet bolesnicima Klinike za otorinolaringologiju i kirurgiju glave i vrata te Zavodu za maksilofacijalnu i oralnu kirurgiju KBC-a Osijek, a mons. dr. Dugaliću te članovima HKDMST – ogranak Osijek u posjetu će se pridružiti i učenici Medicinske škole.
Posjet će biti zaključen misnim slavljem koje će u bolničkoj kapelici u 13 sati predslaviti mons. Dugalić, a pjevanje će predvoditi Pjevačko društvo sv. Josipa te zbor medicinskih sestara.
