Dr. Stjepan Šterc: Hrvatska skupo plaća stranačku dominaciju nad racionalnim…
Puno smo već puta napisali kako formiranje stranačkih vlada ili formiranje vlada samo iz redova isključivih stranačkih podanika, ili pak osobnim izborom iz vlastitog okruženja, ili izbornom kombinacijom navedenih kriterija, neće uspjeti zaustaviti gospodarsku i svaku drugu stagnaciju Hrvatske, a pogotovo ne njezin demografski nestanak prirodnim putem ili/i iseljavanjem. Model stranačkih vlada i izbora suradnika prema osobnim relacijama, nezavisno od javnog i logičnog kriterijskog vrednovanja, prvi put usvojen početkom 2000. godine, suptilno je usavršavan u svim kasnijim razdobljima gotovo do isključivosti i pritom je potpuno nebitno bilo nazadovanje zemlje koju politički vodiš, usmjeravaš i predstavljaš, opće nezadovoljstvo vođenjem države ili odstupanje od stranačkih programskih načela.
Bitno je bilo samo i jedino održavanje na vlasti izabrane nomenklature, samodokazivanje vlastitog izbora i potvrđivanje postupaka aklamacijom izabranih sljedbenika koje nitko drugi ne vidi niti osjeća. Slika je to neuređene države i društva, devastiranih političkih stranaka koje upravljaju Hrvatskom i apatične ukupne populacije, koja ne reagira ozbiljnije ni na što. Sve je pretvoreno u poslušničku masu kojom stranačke vojske uprosječenih kadrova upravljaju u svom interesu kako žele, bez ozbiljnijih posljedica i po izborni sustav i po interesno zadovoljavanje uglavnom upravljačkih i financijskih privilegija.
Prosječnost koja ponižava Hrvatsku
Izbor poslušničkih i uvjetno rečeno svojih povjerljivih kadrova, zapravo je velika slabost lidera koji pritom ne shvaćaju nekoliko važnih stvari u politici: prvo, povjerljivost i lojalnost osrednjih, tzv. vlastitih kadrova, u bezkriterijskim političkim sustavima i izborima ne postoji; drugo, veća je lojalnost sustavu i političkoj ideji (istina ne pojedincu) osoba sa stavom i potvrđenom razinom i treće, neuvažavanjem osobnosti i općih kriterija uspješnosti istodobno pokazuješ i vlastitu slabost, a u recentnom hrvatskom slučaju i upitnu sposobnost, bez obzira na formalnu obrazovanost, izraženo retoričko poigravanje, obiteljsku predodređenost i nasljeđene manire.
Nagledali smo se u ovih 27 godina u politici nevjerojatnih izbora, prosječnosti koja ponižava Hrvatsku, nespretnosti koju ne možeš razumjeti i nesposobnosti koja je izravno usmjeravala zemlju prema rubu. Pitajući se uvijek, ima li takvim izborima suradnika kraja, jesu li sve političke opcije iste ili do kada Hrvatska može izdržati osrednjost koja izravno pritišće gospodarski i društveni uzlet, usmjerava mlade prema emigraciji i sve izvan zatvorenog političkog kruga u zemlji čini apatičnim, nezadovoljnim, bezvoljnim i vrlo, vrlo sklonim dizanjem ruku na predaju.
Samo smo na tren pomislili kako će ovaj put biti drukčije i kako će Hrvatska konačno izaći iz nametnute prosječnosti i krenuti putem vlastitog izbora u interesu svoje ukupne populacije. Međutim, bio je to samo privid uljuđenosti sa starim navikama izbora svojih ljudi, koje u velikoj većini nitko drugi ne bi izabrao, a još manje postavio na odgovorna ministarska i slična mjesta. Nije problem što sve to ovih dana dolazi na naplatu izborniku, već je problem što zbog njegovog isključivog izbora, veliku cijenu plaća Hrvatska, a pogotovo njezina mlada populacija.
Nažalost, to smo najavljivali već nakon objave kadrova, znajući kako je samo pitanje vremena u kojem će se osrednjost izbora pojaviti kao veliki problem izbornika, stranke koju trenutno predstavlja i naročito ukupne Hrvatske. Ipak, iznenađuje hrvatska stranačka i ukupna mlakost na predstavnike koji nas svojim javnim nastupom podcijenjuju, čine prosječnim i čak pomalo i vrijeđaju. Potvrda je to pacifikacije stranačkog javnog političkog djelovanja i svođenja stranaka na interesne skupine, čime se u Hrvatskoj gubi i njihov osnovni smisao djelovanja.
Njihova sebičnost važnija od interesa Hrvatske
Još više iznenađuje bespogovorna obrana njihova postupanja i nepostojanje ikakve želje za promjenama takve osrednjosti, čime bi barem malo pokazali kako im je interes Hrvatske važniji od njihove sebičnosti. Malo iluzije prije razmatranja po točkama i dodatno malo Njihovog podsjećanja na stvarnost još tamo davne 1988. godine:
„Ja volim samo sebe Oči bojim zeleno Druge ne primjećujem
svog jedinog sebe usta žarko crveno ni u prolazu
ja volim samo sebe uvijek sam izgledao sebe uvijek pozdravljam
svog predivnog sebe kao što sam volio u ogledalu”
(Psihomodo pop, Ja volim samo sebe, Godina zmaja, 1988., Zagreb).
1. Funkcioniranje unutar stranaka i prema van u okviru izvršne vlasti naročito, postaje prevladavajuće borba i težnja za dohvatom političkog plijena, a njegovim dohvatom i ustoličenjem na pozicije slijedi, pak, dominantno borba za održanjem istih. Toliko se to uvuklo u način stranačkog djelovanja, stranačkih izbora (više bi mogli reći nametanja) i pozicioniranja blizu stranačkog vrha, da svi ostali problemi Hrvatske i njezine populacije postaju nebitni i ostaju izvan dohvata stranačkih želja. Atmosfera zbrinjavanja političkih kadrova u kombinaciji s osrednjošću, velikoj je većini sudionika zamaglila obzor, pa im udivljenost pretpostavljenima i suprotstavljanje realnima, postaje politički obrazac djelovanja u kojem se ne vidi ništa osim vlastitog interesnog puta. Danas Hrvatska plaća veliku cijenu stranačke dominacije nad racionalnim promišljanjem i postupanjem, preneseno i doslovno.
2. Prisjećanje na početak formiranja Vlade dalo je naslutiti raspodjelu ministarskog blaga po nekoliko osnova, od kojih niti jedna nije bila sukladna stranačkim programskim proklamacijama, formiranim odborima i općenito javnim djelovanjem za opće hrvatsko dobro. Neutaživa želja za ministarskim mjestima i nastavkom ministriranja iz prethodne Vlade, davanje povjerenja osobno bliskim ljudima, ustoličenje osoba bez stava, potrebne obrazovne razine i stranačke podrške s kojima se izravno može upravljati, premještanje pojedinaca u resore nekompatibilne njihovoj ranijoj djelatnosti i sva čuda modernog europskog upravljanja, jasno su upućivali na velike probleme s upravljanjem Hrvatskom kasnije. Poneki put smo imali osjećaj kako se pojedine djelatnosti želi poniziti postavljanjem na čelo resora osoba za koje bismo čak mogli potvrditi kako su slučajni prolaznici kroz djelatnost koju na najvišoj razini u zemlji predstavljaju.
Umišljena nedodirljivost
Njihova je snaga djelovanja i pogotovo postavljanja vladinih resornih zakonitosti, ograničavajuća, a javno djelovanje podvrgnuto podsmijehu i nevjerici. Međutim, izbornika to niti najmanje ne zabrinjava, kao niti stranku koju predstavljaju i u ime koje upravljaju Hrvatskom. Zato jer su svi zauzeti nekim svojim interesom. Istodobno se zaboravlja kako su ovakvi obrasci postupanja uvijek do sada u Hrvatskoj završavali velikim stranačkim obratima i u konačnici borbama, obračunima i odlascima. Ti odlasci su ponajmanja šteta u odnosu na odlaske mladih iz Hrvatske, koji više nemaju vremena, želje niti snage čekati promjene. Uvjerenost u vlastiti izbor bez ozbiljnijih kriterija, politička je zabluda i dokaz u vlastitim mislima formirane veličine i nedodirljivosti te potvrda izdvojene realnosti.
3. Vladanje Hrvatskom s neposrednim omladinskim briselskim okruženjem naučenim već u mladosti na apsolutnu poslušnost pa i privilegiranost u odnosu na „nesistemsku” mladu studentsku, radničku i inu populaciju, apsolutno je podcjenjivanje stručno-znanstvene odborske stranačke i u osnovi dobrovoljačke populacije, cijele akademske zajednice hrvatske usmjerenosti i svake logike iskustvene mudrosti uvijek potrebne racionalnom vladanju. Dokaz je to, pak, umišljene nedodirljivosti i projiciranja univerzalnih vrijednosti na vlastito poimanje vrijednosnog sustava. Razigrana mladost uvijek može dati dodatnu političku energiju, ali racionalnost odlučivanja rijetko ili nikako, koliko god su im roditelji posuli put do zvijezda.
4. Svako koalicijsko udruživanje ima uvijek isti rezultat; zbrinjavanje prosječnosti s obje strane ili s više strana u brojnijim koalicijama, bez obzira radi li se o recentnom ili nekom budućem, velikom i najavljivanom kao spas za Hrvatsku. Udružimo se, ostanimo na vlasti i spasimo time Hrvatsku, velike su najave ovih dana, iako je politička selekcija s obje strane, godinama podložna primarno personalnim interesima i udaljila je iz stranačkog sustava apsolutno sve koji imaju osobnost, obrazovanost, elementarnu građansku hrabrost i želju za djelovanjem po općem interesu. Misli se tu na dvije vodeće stranke u Hrvatskoj koje su se do sada izmjenjivale na vlasti, a izmjene su uvijek uslijedile, ne kao posljedica opće brige za zemlju i velike stručnosti u opozicijskom djelovanju, nego nakon potopa vladajućih i definitivne potvrde nesposobnosti vladanja Hrvatskom s osrednjim i privilegiranim kadrovima. Nikakva koalicija po tim principima Hrvatsku neće spasiti, niti zaustaviti iseljavanje mladih.
Osluhnite hrvatske stručnjake!
5. Pretpostavi li se, ipak, udruživanje velikih stranaka i slaganje neke nove Vlade s kadrovima aktualne Vlade i ponuđenim kadrovima tzv. opozicijske Vlade u sjeni, je li uopće moguće zamisliti hrvatsku budućnost koju vode isti izborni gubitnici i isti stranački poslušnici bez imalo hrabrosti za donošenje strateških odluka u hrvatskom interesu? Moguće, ali budućnost u zemlji koja pripada samo njima i zemlji u kojoj ne bi samo Vlada bila formirana iz sjene.
6. Naplata političkog, stranačkog i prijateljskog selektiranja na svim razinama upravljačkog sustava, Hrvatskoj dolazi svakim novim danom, pa čak i kad ste pomislili kako su stvari postavljene sukladno Vama predočenim kriterijima. Bespogovorno vjerovanje u stručnost, procjenu, sposobnost i djelovanje u općem interesu neselektivnog i prosječnog okruženja, nigdje posebno nedokazanog, samo potvrđuje odsutnost interesa za zemlju koju vodiš i njezine najveće probleme s kojima se suočava. Apsolutna dominacija u načinu upravljanja, donošenju odluka i javnoj eksplikaciji ključne razvojne problematike financijsko-bankarskih-slobodno ekonomskih sljedbenika, nakon što se nismo po njihovim obrascima gospodarski pomaknuli već više od 25 godina, naprosto je pomanjkanje bilo kakvog osjećaja odgovornosti prema hrvatskoj populaciji.
Još su nam pred očima slike javnog istupa čelne osobe spomenute grupacije i njezinog pozadinskog gurua, na kojima potpuno bezosjećajno i s puno nedosljednosti, govori o hrvatskoj budućnosti. Važno im je 26.000 zaposlenih u „sistemskom” i zajedničkom interesnom sustavu koji je kroz njihov model zatočio Hrvatsku, a potpuno im je nevažna činjenica da samo godišnje dvostruko više ljudi napušta zemlju i gotovo 20.000 ljudi više umire nego ih se rađa u istoj toj zemlji u kojoj „sistemski” djeluju. Može im povjerovati samo politika koja nema drugog izlaza, niti drugog interesa, okružena s ljudima kojima je politička fascinacija jedini oblik djelovanja.
7. Umjesto sjedanja za stol s prosječnima s druge strane političkog spektra s puno anacionalnog djelovanja, predlažem sjedanje za stol sa svim vodećim hrvatskim, naglašavam hrvatskim, stručnjacima iz ključnih razvojnih djelatnosti iz Hrvatske i hrvatskog iseljeništva, nezavisno od njihove političke pripadnosti, i konačno ih osluhnite. Umjesto hodanja pognute glave uz stranačke i koalicijske prosječnosti.
Izvor: Stjepan Šterc/dnevno.hr
