Draga Kato, sretan Vam rođendan!
Kako godine neumitno prolaze, sve češće, na žalost, moramo postaviti i pitanje: sjećate li se Kate Šoljić, najponosnije majke u Hrvata i njezina četiri sina koji su brutalno (najblaže rečeno) ubijeni od strane srbijanskih četnika tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata?
E, da je živa, u petak, 23. veljače, zajedno bismo proslavili još jedan njezin rođendan!
Umrla je 8. srpnja 2008. i sahranjena na vukovarskom Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata, zajedno sa svojim suprugom te četiri sina: Nikom, Ivanom, Mijom i Matom.
Rođena je u Donjem Vukšiću, kod Brčkog, 1922. godine u siromašnoj obitelji. Ima i dvije kćeri Maru i Anu, koje su također sudionice Domovinskoga rata. Ona je bila simbol majki čija su djeca stradala u srpskoj agresiji. No, njena kalvarija počela je još u II. svjetskom ratu, ali i nakon njega kada je ostala bez braće i nekih drugih članova svoje obitelji. Cijela obitelj Šoljić bila je proganjana u vrijeme komunizma. Posmrtne ostatke svoja četiri sina tražila je punih 12 godina. A za zeta, branitelja Vukovara, još ni danas ne zna kako je poginuo i gdje je sahranjen. Njezin život kao da je bio satkan od suza i neprospavanih noći! Međutim, nikada nije posustala u borbi za istinom. Nije bilo ni jednog značajnijeg skupa hrvatskih branitelja, a da je prošao bez njezine nazočnosti, bez obzira na bolest koja ju je sve više pritiskivala. Jedino na moju inicijativu, (zašto ne reći?), od braniteljskih udruga dobila je priznanje – Junakinja hrvatskog Domovinskoga rata! Kad je zadnjih godina svojeg života bila u staračkom domu, (2006.), uručili smo joj i krunicu, koju smo proglasili simbolom Domovinskog rata! O njoj sam napisao knjigu i snimio nekoliko dokumentarnih filmova. Sve u želji – da se ne zaboravi!
Koliko u Hrvatskoj, poglavito nakon srbijanske agresije, ima majki koje su zaslužile najveće poštovanje i najviša odličja? Nije li, primjerice, Kata Šoljić, već trebala dobiti i spomenik, kako u Zagrebu, tako i u Vukovaru? I tu smo ideju predlagali, ali prošla je bez odjeka. Taj spomenik bio bi simbol stradanja svih hrvatskih majki! Ali, ne, to očito zasad ne prolazi. Predlagali smo i Hrvatskoj pošti da objavi i poštansku marku s njezinim likom, ali ni to – ne može. Sramno, ali je tako. Po majci Kati jedino se u Zagrebu, na kraju grada, zove jedan park.
Obitelj Šoljić sve je dala za hrvatsku državu. Može li se to zaboraviti?
A majka Kata je uistinu bila obična žena. Često bi znala reći:
“Nisam završila nikakvu školu. Jedva se znam potpisati. Život me nije nikada mazio. I stoga sam naučila i još učim najvišu životnu školu, a to je škola ljubavi i žrtve za svoje bližnje i za svoju obitelj.”
Prvi hrvatski predsjednik i vojskovođa dr. Franjo Tuđman povodom Dana državnosti 1995. odlikovao je Katu Šoljić redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske za osobite zasluge u promicanju moralnih društvenih vrednota.
Svojedobno mi je bila velika želja da se na jednom mjestu pojave tri Majke Hrabrosti: Kata Šoljić iz Vukovara, Eva Šegarić iz Škabrnje i Marija Jović, majka Josipa Jovića iz Aržana. Nažalost, bolest ih je u tome spriječila, a životna priča svake od njih sigurno bi izmamile suze, a bile bi i veliki podsjetnik na sve ono što se događalo tijekom srbijanske i ine agresije na Republiku Hrvatsku.
Danas, na žalost, nema više ni jedne od njih.
Ubojice njihovih sinova i brojnih članova njihovih obitelji, nikada nije stigla zaslužena kazna.
Ne, to ne može tako!
Za majku Katu, u petak, 23. veljače, na njezin rođendan, zapalit ćemo svijeće.
Ovu hrabru i veličanstvenu Hrvaticu, ali i stradalnicu nikada se ne smije zaboraviti!
Nikada!
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91)
