Nakon sramotne izložbe četničke vlade Srbije u zgradi Ujedinjenih naroda stigao je poziv, kao znak zahvalnosti za novu promociju Hrvatske u svijetu, Aleksandru Vučiću da posjeti „ustaški“ Zagreb (tako srbijanski političari govore i pišu).

Budući da Predsjednica države, Premijer i Predsjednik Sabora nisu bili sudionici Domovinskog rata treba ih podsjetiti da Srbija nije bila, niti je danas, prijateljska zemlje već agresor koji i danas nije odustala od agresije na RH (Memorandum II). Srbija je rehabilitirala četništvo i s tim želi ući u EU, a hrvatski političari im daju svekoliku podršku!

Zar to nije sramotno! Zar to nije vrijeđanje žrtava?

Podsjećam (o) na najveće zločine koje je počinio agresor i njegovi istomišljenici u Hrvatskoj 1991. godine. Za te zločine nitko nije odgovarao, ako izuzmemo sporadične sudske postupke koji su sramota za hrvatsko pravosuđe.

Masovni zločini (najbrojniji) agresora u Republici Hrvatskoj, 1991. godine:

pokolj u Borovu Selu, 2. svibnja 1991.;  12 hrvatskih policajaca,

pokolj u Strugi, 27. srpnja 1991.; 12 osoba,

pokolj u Kozibrodu,  26. srpnja 1991.; 10 osoba,

pokolj u Dalju, 1. kolovoza do prosinca 1991.; 112 do 135 osoba,

pokolj u Skeli, kod Gline,  29. kolovoza 1991.; 10 osoba,

pokolj u Graboštanima, Stublju i Majuru 3. rujna 1991.; 20  osoba,

pokolj u Četekovcu,  Balincima i Čojlugu kod Slatine   3. rujna 1991.; 24 osobe,

pokolj u Kusonjama, 8. rujna 1991.; 20 masakriranih gardista,

pokolj u Petrinji, položaj oko nove bolnice.18. rujna 1991.; 17 pripadnika ZNG-e,

pokolj u Tovarniku, 22. rujna 1991.; 68 osoba,

pokolj u Novom Selu Glinskom, 3. listopada 1991.; 11 osoba,

pogrom u Lovasu, 10. listopada 1991.;  61 osoba,

pokolj u Širokoj Kuli, kod Gospića13. listopada 1991.; 34 osobe,

pokolj u Novom Selu Glinskom, 16. listopada 1991. ; 22 osobe,

pokolj kod Baćina, 20. listopada 1991.; 56 osoba,

pokolj u Lušcu, 2. studenog 1991.; 59 osoba,

pokolj u Poljanku, 7. studenog 1991.; 10 osoba,

pokolj u Saborskom, 12. studenog 1991.;  29 osoba,

pokolj u Kostrićima, 15. studenoga 1991.; 16 osoba,

pokolj na Ovčari, 18. studenog 1991.; 255-264 osoba,

masakr u Škabrnji, 18. studenog 1991.;  86 osoba,

pokolj u Nadinu, 19. studenoga 1991.; 14 osoba,

pokolj u selu Klancu, kod Slunja, sredina studenog 1991. 20 osoba,

pokolj u Gornjim Jamama, 11. prosinca 1991.; 15 osoba,

pokolj u Voćinu i Humu kod Slatine, 12.-14. prosinca 1991.; 47 osoba,

pokolj u Joševici,.  kod Gline, 16. prosinca 1991.; 21 osoba,

te mnogo pojedinačnih ubojstava diljem Hrvatske 1991. godine. Agresor je nastavio činiti zločine i tijekom narednih godina (1992.-1995.) o čemu postoji vjerodostojna dokumentacija. Treba se podsjetiti na srbijanske logore, na nestale, na uništene domove, crkve, bolnice, otuđene i uništen umjetnine kao i matične knjige….

Aleksandar Vučić (četnik iz Gline 1995.) je dao intervju jugoslovenskom tjedniku Globus broj 1418 od 9. 2. 2018. i poručio „Predlažem da u idućih šest mjeseci ne govorimo o prošlosti“  (novinski naslov).

Kaže Aco mi smo vas oblatili, prikazali kao genocidan narod i sada tražim da šest mjeseci šutite, da to ne spominjete. Tijekom 6 mjeseci ćete sve zaboraviti! Tako govori Vasin prijatelj Vučić koji nam stiže u posjetu!

Slika 1. Spomen obilježje „Dabin vrh“

Mirotvorac Aco se slikao uz šahovsku ploču i poručio:

 „ali ako je naša krivnja u tome što smo govorili o Jasenovcu, a na toj izložbi se ne govori ni o broju žrtava, pa čak ni o određenim osobama koje su pravomoćnim presudama osuđene za izvršenje teških zločina, upravo zbog toga što oko toga postoje drugačija viđenja u hrvatskoj javnosti – onda mi mora netko objasniti u čemu je problem s izložbom o Jasenovcu“. Globus  str. 12.

Aco je patološki lažov jer je na izložbi koju je organizovala srbijanska vlada jasno navedeno slijedeće: „ U popratnom tekstu koji je pratio otvaranje izložbe može se pročitati, među ostalim, i da se među žrtvama ustaškog terora nalazi 91 član obitelji Nikole Tesle te da je ubijeno 19 432 djece. Također je navedeno i da su hrvatske vlasti sustavno uništavale popratnu infrastrukturu jasenovačkog logora kako bi prikrile zločine ustaškog režima.“

Dakle, navedena je laž o 19432 djece, navedena je laž da su hrvatske vlast sustavno uništavale popratnu infrastrukturu (valjda je Aco misli na komunistički logor Jasenovac 1945.-1951. i komunističko uništavanje dokaza!?).

Jesu li hrvatski diplomati snimili izložbu? Ako nisu zašto nisu? Zašto nema detaljnog izvješća s izložbe o genocidnom hrvatskom narodu? Zašto se to krije?

Dalje nam četnik iz Gline 1995. poručuje:

„A ako me pitate što ja vidim kao problem, vidim da je problem u tome što donosite zakone u kojima govorite da su Srbi agresori, da je Srbija agresor itd. – iako je u tome trenutku, kada je sve počelo, Jugoslavija bila jedini međunarodnopravni priznati subjekt. A onda od nas otprilike tražite odgovor da mi u naše zakone ubacujemo da je Hrvatska počinila genocid nad Srbima, i to najteži, ne samo u ovom dijelu Europe već, rekao bih, u cijeloj Europi – a da ne pričam o drugim etničkim čišćenjima.“ Globus, str. 12

Tako govori Vasin prijatelj! O čemu se s četnikom iz Gline 1995. može razgovarati nakon ovakvih optužbi? Četnik iz Gline 1995. govori o genocidu hrvatskog naroda!

Strašno i sramotno!

Slika 2. Ovčara, 1991.

Slika 3. Razaranje Vukovara 1991.

Slika 4. Vukovarsko spomen groblje iz Domovinskog rata

Slika 5. Razaranje Dubrovnika 1991.

Poruka političarima

Nitko nema pravo zaboraviti žrtve! Nema tog višeg političkog interesa zbog kojega ćemo zaboraviti tko je bio agresor i koje je sve zločine počinio!

Nakon sramotne izložbe u UN-u gdje je hrvatski narod prikazan kao genocidan, gdje je blaženik Alojzije Stepinac prikazan kao zločinac nije bilo vrijeme za poziv tim više što se zna kako je Aleksandar Vučić poticao četništvo, tim više kada se zna što govore i rade njegovi ministri, tim više što je rehabilitirano četništvo u Srbiji.

Treba razgovarati, ali za razgovor treba imati sugovornika! Aca dolazi u Hrvatsku tražiti nestale četnike, dolazi tražiti veća prava za srpsku manjinu, tražiti odobrenje za svoju politiku. Aca nije kazao da donosi dokumentaciju vukovarske bolnice, nije kazao da vraća matične knjige, nije kazao da donosi podatke gdje su nestali, nije kazao da će Srbija platiti ratnu odštetu itd. ali je opet ponovio da smo napravili najveći genocid u Europi!? Zar se s četnikom iz Gline 1995. može konstruktivno razgovarati?

Aleksandar Vučić je još poručio (sasvim opravdano): „ Ja sam predsjednik Srbije i predstavljam građane ove zemlje, i nikome neću dopustiti da omalovažava i da ponižava Srbiju, nigdje. ..“

Mogu li hrvatski političari nešto naučiti iz ove izjave, mogu li i oni postupati slično?

Izjava Franje Tuđmana da se politika vodi razumom a ne srcem je izvučena iz konteksta, treba znati kada je to dr. Tuđman kazao. Da smo se vodili samo razumom ne bismo goloruki stali pred tenkove i vojne transportere (Split 6. svibnja 1991. godine), ne bismo otišli na prvu crtu bojišnice s kalašnjikovom i samo dva rezervna okvira municije!

Zapamtite vi političari: Da nije bilo srca ne bi bilo ni Kroacije!

Dr. sc. Marko Jukić

Hrvatski domoljub i branitelj

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save