7. ožujka 1993. Zadarsko zaleđe – nepoznate bitke i velike žrtve hrvatskih vojnika u obrani Masleničkog ždrila
Teške borbe za Masleničko ždrilo jenjavale su tek krajem veljače nakon gotovo mjesec dana borbi, no povremeni sukobi, primjerice boj za Škabrnju i Drače, trajali su još cijeli ožujak 1993. godine.
U Masleničkoj bitki po prvi puta korištene su sve tri grane hrvatskih oružanih snaga (pješaštvo, mornarica, zrakoplovstvo). Pobjedom su hrvatski sjever i jug iznova prometno povezani, što je bilo važno i zbog bojišta u BiH.
Sama “Operacija Maslenica” nije bila i još uvijek nije dovoljno vrednovana u hrvatskoj povijesti. Kao podsjećanje i da se ne zaboravi, treba naglasiti da su neki politički krugovi nenaklonjeni politici Franje Tuđmana tada, vrlo nisko i čak antihrvatski, konstruirali neutemeljenu tezu da je operacija oslobođanja zadarskog zaleđa, te vapijućeg povezivanja odsječene Dalmacije s ostatkom Hrvatske pokrenuta – zbog izbora za Županijski dom Sabora u veljači 1993. godine! I to govori o političarima i strankama u Hrvatskoj, jer su neki od takvih zasjeli u vladajuće fotelje nakon Tuđmanove smrti.
Nakon oslobođenja Masleničkog ždrila su uslijedile još žešće borbe jer je neprijatelj pokrenuo veliki protunapad. Obje strane podnijele su velike žrtve, mnogo veće nego u napadajnom dijelu operacije.
Uopće nema dvojbe da je tijekom Domovinskog rata na tlu Republike Hrvatske ovo bio sukob poseban po tome što su u njemu snage odmjerile najbolje hrvatske postrojbe i one suprotne strane jer pobunjenim Srbima naknadno su dolazile pomagati postrojbe ne samo s teritorija tzv. Republike Srpske Krajine, nego i brojne druge, redom prekaljene ratne postrojbe: Vukovi s Vučijaka, Arkanovi Tigrovi, Beli orlovi, itd.
Najteži okršaji – Kašić, Novigrad i Škabrnja
Iako su se borbe vodile na cijeloj bojišnici, najteži okršaji dogodili su se tijekom višekratnih pokušaja Srba da osvoje selo Kašić, potom Novigrad i konačno Škabrnju.
Nemoguće je precizno navesti broj pristiglih dragovoljaca srpske strane u želji da povrate izgubljene teritorije, no prema dokumentima SVK i memoarskom gradivu zapovjednika SVK može se zaključiti da ih je samo u prvoj polovini 1993. godine bilo više od 4300.
U svakom slučaju, obrana ostvarenih ciljeva postignutih operacijom Maslenica za hrvatsku stranu bila je daleko teži dio bitke, u kojem su obje strane imale višestruko veće gubitke nego u prvih pet dana koliko je službeno trajala operacija.
Upravo zbog toga obrambeno razdoblje operacije „Maslenica“ zaslužuje mnogo veću pozornost nego ju je imala do sada.
Protunapadi i diverzantski upadi Srba nisu prestajali dugo vremena
Nakon toga, čak i nakon otvaranja pontonskog mosta, poraženi Srbi činili su diverzantske upade i učestalo udarali topništvom. Sam grad Zadar više nije bio u opasnosti, ali nažalost su upravo u diverzijama i granatiranju nastradali mnogi pripadnici hrvatskih snaga i civili.
„Operacija Maslenica“ bila je svojevrsna prekretnica u Domovinskom ratu ne samo zbog toga što je pobunjenim Srbima nanesen veliki poraz.
U toj bitki po prvi puta korištene su sve tri grane hrvatskih oružanih snaga (pješaštvo, mornarica, zrakoplovstvo). Pobjedom su hrvatski sjever i jug iznova prometno povezani, što je bilo važno i zbog bojišta u BiH. Sjajnim se potezom pokazalo ovladavanje Velebitom od strane specijalne policije, posebno za kasniji uspjeh u provođenju „Operacije Oluja“.
Također, posljedično je oslobođena Hidroelektrana Peruča, čime je pobunjenim Srbima onemogućen pokušaj dizanja brane u zrak.
Srbijanski general Sekulić – Maslenica je bila preokret rata i početak poraza Srbije
Oslobađanje zadarskog zaleđa imalo je veliki, pozitivan značaj pa i u očima međunarodne zajednice, iako su određeni politički krugovi u Hrvatskoj tražili negativne konotacije. Konačno, o značaju dovoljno govori priznanje suprotne strane. General SVK Milislav Sekulić, u knjizi „Knin je pao u Beogradu“, analizirajući vojne poraze vlastite vojske vrlo precizno je “Operaciju Maslenica” detektirao kao preokret kojime su započeli svi daljnji porazi srpske vojske.
Zanimljivo, unatoč pobrojanim činjenicama, “Operacija Maslenica” nije dovoljno vrednovana. Čak su neki politički krugovi nenaklonjeni politici Franje Tuđmana konstruirali neutemeljenu tezu koja implicira da je operacija pokrenuta zbog izbora za Županijski dom Sabora RH u veljači 1993.
Legendarni zapovjednici Norac, Krstičević, Gavran i dvije velike tragedije Maslenice
Zapovjedništvo sektorom obrane Velebita i podvelebita preuzeo je Mirko Norac, koji je u ožujku dužnost predao Damiru Tomljanoviću-Gavranu iz 1. gardijske brigade „Tigrovi“.
Iako su pješačke bojne izvučene iz borbe, neki dijelovi brigade ostali su kao podrška postrojbama koje su preuzimale crtu. Stoga je i u daljnjim sukobima 4. gardijska brigada trpjela visoke gubitke, a do 30. ožujka poginulo je još osam pripadnika 4. brigade.
Posebno je zanemarena uloga pripadnika Saniteta koji su u „Maslenici“, kako u Ravnim kotarima tako i na Velebitu, činili čuda da zbrinu velik broj ranjenih.
Obranu „Maslenice“ obilježile su dvije velike tragedije.
Prva tragedija je pogibija pripadnika 3. bojne 3. gardijske brigade „Kune“ u obrani Kašića, strateškog sela nad kojim se u jednom danu gubio i vraćao nadzor nekoliko puta
Druga tragedija dogodila se tijekom izvođenja napadnih akcija 7. gardijske brigade „Pume“ na selo Drače. Od eksplozije granate u cijevi minobacača 120 mm život je izgubilo pet, a u pješačkom napadu na Drače još šest „Puma“.
Veliku, dosad javnosti nepoznatu, žrtvu prinijeli su pripadnici 2. gardijske brigade„Gromovi“ tijekom uspješne obrane Novigrada.
Široj javnosti malo je poznata herojska obrana Škabrnje pripadnika IX. bojne HOS-a „Rafael vitez Boban“. Oni su napadima elitnih srpskih postrojbi odolijevali 43 dana braneći Škabrnju, te pretrpjeli velike gubitke prilikom ponovnog pada Škabrnje u ruke Srba.
Primjerice, važna je bila uloga, ali i žrtva 7. domobranske pukovnije (14 poginulih), kao i drugih domicilnih postrojbi (SJP PU Zadar-Poskoci, 112. brigada, domobranskih bojni: Benkovac, Biograd, Obrovac, potom ZB Zadar, MOMP Ugljan-Dugi otok). Isto tako, teško je i zamisliti u kakvim uvjetima su na Velebitu napadale skupne snage Specijalne policije ili jedinice poput Velebitske satnije ili Planinske satnije „Velebit“.
Jednako tako, široj javnosti potpuno su nepoznati dramatični detalji i tijek velikih radova na razminiranju Zračne baze Zemunik i gradnja pontonskog mosta.
Krajem ožujka Operacija Maslenica simbolički je završena, iako su borbe, odnosno topnički udari i diverzije potrajale do kraja 1993. godine
Bitka za zadarsko zaleđe poseban je događaj iz Domovinskog rata, u čije istraživanje treba uložiti još mnogo truda. Svojim značajem operacija „Gusar“, odnosno „Maslenica“, to je svakako zaslužila.
Izvor: narod.hr/narodni-list.hr
