Iz godine u godinu slušamo kako Hrvatska spada u red država u kojima je pokretanje bilo kakve investicije iznimno teško a priprema, koju popularno zovu “papirologija” traje godinama. Po tom smo pitanju rekorderi. Rezultat takvog stanja je da čak i Rumunjska ima razvijenu autoindustriju (a to su najpoželjnije investicije), a mi teško dolazimo i do mrvica sa stola takvih ponuda.

Imali smo i smiješnih dokazivanja da se stanje popravlja, pa je tako, u mandatu ministrice Mrak Taritaš jedna građevna dozvola izdana u roku od jednog dana. Jasno je da je cijela priprema napravljena prije davanja zahtjeva za izdavanje dozvole, a onda je u roku od tog jednog dana dozvola ispisana, potpisana i pečatirana. Kada bi cijeli postupak izdavanja građevne dozvole zaista bio napravljen u roku od jednog dana, i to za zahtjevan proizvodni pogon, bilo bi tu posla za istražna državna tijela, naime bilo bi jasno da nikakve kontrole dokumentacije nije bilo.

No, mora li postupak pribavljanja građevne dozvole trajati godinama? Naravno da ne mora. Čak nisu potrebne velike izmjene zakona da se to postigne. Problem je u tome što šira struka, dakle stručni kadar iz realnog sektora, uopće nema prigodu da sudjeluje u donošenju odgovarajućih propisa. Formalno imamo mogućnost davanja prijedloga, ali nitko ih ne čita – uvjereni smo u to iz vlastitog iskustva. Istovremeno nadležna ministarstva donose nove i nove zakone ili izmjene postojećih kojima se ne postiže ništa. Podsjetiti ćemo samo na zadnji Zakon o gradnji (ministrica Mrak Taritaš) koji je samo “na papiru” smanjio rokove (nitko ih se ne drži, a nitko to i ne prati), ali je zato izbacio odredbu o jednostavnim građevinama do 400 m2 za koje je bila propisana jednostavnija procedura (samo idejni projekt, izvješće nadzornog inženjera umjesto tehničkog pregleda i sl.) i time bitno otežao pribavljanje i građevne i uporabne dozvole za male poduzetnike i investitore obiteljskih kuća.

Hrvatska udruga Benedikt je svoje prijedloge, za izmjene Zakona o gradnji ili donošenje novog zakona, davala u više navrata: u ožujku 2011. zatim lipnju 2012., siječnju 2013. i ožujku 2016.

Kako se u protekle dvije godine ništa bitno nije promijenilo i danas je aktualan zadnji prijedlog Hrvatske udruge Benedikt upućen Ministarstvu graditeljstva. Što je najvažnije, on bi znatno smanjio proceduru pribavljanja dokumentacije za gradnju. Ublažavanja ne bi bilo jedino po pitanju zaštite okoliša dok bi za svaku gradnju koja nema negativan utjecaj na okoliš postupak bio znatno ubrzan.Prijedlog je jednostavan i lako razumljiv,čak i onima izvan građevinske ili pravne struke.

Ukratko, prijedlog se svodi na slijedeće:

1. pojednostavniti dokaz vlasništva, ali uz propis da je investitor vlasnik zemljišta bez obzira tko je pribavio građevnu dozvolu;
2. ukinuti suglasnosti javnih poduzeća (Elektra, Vodovod i sl.);
3. protupožarne suglasnosti (MUP) i suglasnosti zaštite na radu zamijeniti uvjerenjima ovlaštenih revidenata (kao za stabilitet građevine odnosno konstrukciju);
4. vratiti odredbu za jednostavniji postupak kod pribavljanja dokumentacije za gradnju i uporabne dozvole za manje objekte (do 400 m2, poljoprivredne do 1000 m2);
5. uplanu građevine u katastarske knjige omogućiti nakon izvedbe konstrukcije (grubi radovi);
6. etažiranje samostalnih uporabnih cjelina (stanovi, poslovni prostori) omogućiti nakon izvedbe grubih građevinskih radova uključivo s pregradama
7. uvesti javne urede za prostorno uređenje (poput javnih bilježnika) koji bi, u prvom postupku, izdavali lokacijska uvjerenja i građevne dozvole;

Evo malo i pojašnjenja po tim točkama:

1. Ako vlasništvo nije pravomoćno dokazano u postupku pribavljanja dozvole, dozvolom se početak radova uvjetuje rješenjem vlasništva. Nema razloga da dokaz vlasništva odgađa predavanje zahtjeva.
2. Suglasnosti javnih poduzeća su apsurd prošlog vremena. Oni nam prodaju svoj proizvod (voda, električna energija) – zašto bi nam ti isti davali nekakvu suglasnost na projekt. Sjetimo se samo kako je bilo s telefonijom (i oni su ranije davali suglasnost), a kako je sada kada su izloženi tržišnoj utakmici.
3. Ovlašteni revidenti imaju ovlaštenje Ministarstva i u pravilu su to vrsni stručnjaci sa podužom zavidnom praksom (djelatnici odgovarajuće službe MUP-a se s njima teško mogu usporediti) koji svojim savjetom pomažu projektantima već u fazi projektiranja i direktno su zainteresirani za kvalitetu projektnog rješenja.
4. Idejni projekt je za manje i jednostavnije građevine dovoljan, to je već u praksi dokazano i neshvatljivo je izbacivanje tog dijela zakona.
5. Uplana prethodi izdavanju uporabne dozvole i uvjetuje kašnjenje početka roka korištenja građevine. Nema nikakvog razloga da se s uplanom čeka do završetka svih radova. Neće bojanje zidova ili postava podova utjecati na oblik, veličinu i položaj građevine u prostoru.
6. Etažiranje je dug postupak (uredi graditeljstva, sud) i odgađaju upis već završene zgrade i njenih dijelova u zemljišne knjige tako da, u pravilu, imamo uvijek nelegalan početak korištenja na što smo se navikli. Nema razloga da postupak etažiranja (potvrde ureda za graditeljstvo) ne krene ranije, najbolje nakon što je zgrada “u grubo” završena, obvezno s izvedenim pregradama. Tako bismo postigli da ubrzo nakon završetka radova imamo uporabnu dozvolu, uplanu u katastarskim knjigama i upis u zemljišne knjige.
7. Javni uredi za prostorno uređenje (poput javnobilježničkih ureda) bi lakše komunicirali sa strankama, vlastiti bi ih interes poticao na brži rad, a ti su poslovi i tako jasno određeni zakonskim propisima i urbanističkim planovima. U drugom stupnju bi državni uredi rješavali eventualne žalbe što bi dodatno pozitivno utjecalo na rad javnih ureda.

Naravno, cjeloviti je tekst prijedloga znatno opsežniji, ali navedeno je dovoljno za opću informaciju.

Hrvatska udruga Benedikt

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save