DON MARINKO MLAKIĆ: Križ Kristov – naš životni izbor
(Cvjetnica – Muka po Marku, 2018.)
Obred Cvjetnice uvodi nas u središnje otajstvo naše vjere – u muku, smrt i uskrsnuće Isusovo – po kojem smo otkupljeni od grijeha i smrti. Spomen na svečani Isusov ulazak u Jeruzalem i muka Gospodinova dva su lica jednog otajstva koje slavimo na ovaj dan. Prvo je ono radosno koje otkriva najdublju čežnju svakog ljudskog srca za kraljem koji će uspostaviti kraljevstvo mira, slobode, pravde i ljubavi. Mi duboko vjerujemo da je taj kralj upravo Isus. Svečani ulazak u Jeruzalem simbolički nagovještava njegovu uskrsnu pobjedu i uspostavu Božjeg kraljevstva.
Međutim, već ovdje vrlo jasno se nazire duboki nesporazum koji će biti uzrok Isusove osude, muke i smrti. Radi se o zabludama koje se lako ukorijene u to isto ljudsko srce, tako potrebno božanskog mira i ljubavi, te ono postane temeljna zapreka da se Božje kraljevstvo u njemu nastani.
Naime, Isus jest potomak Davidov, obećani Spasitelj i kralj, ali je i više od Davida.
On će uspostaviti obećano kraljevstvo, ali to neće biti povijesna restauracija Davidova kraljevstva, kako je to narod očekivao, već će to biti Kraljevstvo Božje, upravo ono za kojim duboko čezne svako ljudsko biće. Isus na križu, on koji na zlo i grijeh uzvraća ljubavlju i praštanjem, obećani Mesija – Spasitelj, Kralj mirotvorac, koji uspostavlja vječno kraljevstvo koje neće imati kraja.
Prorok Izaija ga je čudesno najavio u svojim proroštvima o tajnovitom Sluzi Gospodnjem. On, potpuno predan volji Božjoj, strpljivo podnosi najgore muke i poniženja kako bi dao zadovoljštinu za grijehe naroda.
Poput Sluge Gospodnjeg Isus je ustrajao u poslušnosti Ocu. Odrekao se svog božanske uzvišenosti i slave. Postao je ljudima sličan. Uzeo je na se naše slabosti, grijehe i muke te poput sluge postao poslušan sve do smrti na križu. Ljudskim očima se to pričinja kao najveće poniženje, kao potpun životni promašaj.
Ali očima vjere moguće je vidjeti nešto sasvim drugo: put kojim Isus ide ne završava u poniženju i smrti, već naprotiv predstavlja tek istinsko uzdignuće i uspjeh. Budući da je bio poslušan do smrti na križu, Bog ga uzvisuje i daje mu vlast nad svim stvorenjima. Pred nas ga postavlja da mu se klanjamo zajedno sa svim nebesnicima, zemnicima i podzemnicima. Klanjanje Kristu raspetom i uskrsnulom jedini je put da se čovjek uzdigne, da se ljudski rod oslobodi ropstva zla i ujedini u istinskom miru i slobodi.
Klanjanje Isusu na križu nije samo čin divljenja njegovoj herojskoj vjernosti i ustrajnosti. Još manje je to čini koji bi u nama trebao izazivati gnjev i poriv za osvetom zbog nepravde koju je on podnio i koju podnose toliki nevini ljudi kroz cijelu ljudsku povijest do danas. Kao vjernici mi smo pozvani klanjati se kako bismo sami prihvatili njegovu mudrost i način postupanja, bez obzira na sve posljedice koje će to izazvati. Pozvani smo ga nasljedovati u vjernosti, poslušnosti, strpljivosti i ustrajnosti kako bismo s njime preko križa prispjeli k slavi uskrsnuća.
Čašćenje križa tako postaje životni izbor koji u središte života stavlja ljubav koja se žrtvuje do kraja. Kao takav on postaje ishodišna točka za svaki drugi životni izbor.
Ove godine na Cvjetnicu slušamo Markov izvještaj o Isusovoj muci. Isus, kakvog ga Marko oslikava, posebno je uzvišen i dostojanstven u svojoj muci. Mirno, gotovo bez riječi i bez ikakva otpora prihvaća sve što mu se događa: optužbe, klevete, osude, napuštenost, poniženja, patnje i na kraju razapinjanje i smrt. Ipak, Marko nam Isusa nikako ne želi predstaviti kao nekakvog nadčovjeka (supermena) već kao istinskog čovjeka pobjednika u kojem otkrivamo našega suputnika i supatnika u svim našim životnim iskušenjima i patnjama. Time nas ohrabruje da ga nasljedujemo.
Vrhunac cijelog izvještaja o muci kod Marka je ispovijest vjere rimskog satnika pod križem u trenutku kada je Isus izdahnuo. Time je dao odgovor na središnje pitanje evanđelja, pitanje koje su od početka postavljali svi koji su Isusa susretali, slušali i doživjeli njegova čudesna djela: Tko je ovaj? Satnik odgovara: „Zaista ovaj čovjek bijaše Sin Božji!“
To je najdublji razlog zašto i mi danas slavimo Isusa kao svoga Spasitelja, zašto uvijek iznova čitamo svete tekstove o njegovoj muci i smrti, zašto uzdižemo njegov križ kao znak spasenja. Zato jer je on zbilja Sin Božji, naš Učitelj, Kralj i Spasitelj.
Don Marinko Mlakić
