Nino Raspudić: Kako se hadezeovci rodno određuju?
Bauk hvali Plenkovića i poziva ljude na cinkanje DORH-u. Uskoro nas, očekuje i proširenje ovlasti suvremene ideološke policije, svojevrsnih čuvara istanbulske revolucije. Sada bi zatvarali u ime roda kao što se nekada činilo “u ime naroda”, piše Nino Raspudić za Večernji list.
Premijer Plenković je u nametanju Istanbulske konvencije zaigrao va banque. U konačnici će politički stradati ili on, vrlo brzo, ili HDZ, već na sljedećim izborima.
Izopačen odnos bahatog predsjednika i pokorne stranke dobro se mogao vidjeti prošlog tjedna u Velikoj Gorici, gdje je Plenković, kojeg je u HDZ uvela Jadranka Kosor 2011., držao lekciju Mirku Matiću, čovjeku koji je osnivao stranku 21 godinu prije toga, a koji se usudio suprotstaviti ratifikaciji sporne Konvencije. Plenković mu je s govornice poručio: “Kolega Matiću, pročitajte Istanbulsku konvenciju”. Dva su najnovija umotvora, skuhana u PR agencijama, kojima se protivnicima ratifikacije pokušavaju začepiti usta. Prvi je, u Gorici viđeno, uvredljivo optuživanje oponenata kako Konvenciju nisu pročitali. U emisiji Otvoreno, Marija Puh, potpredsjednica HNS-a, stranke od 1% koja upravlja s pola države i koja javnosti prodaje mit kako je ušla u pakt s HDZ-om samo da bi proveli reformu školstva, a istovremeno sprema za New York konzula sa srednjom cestovnom, predstavnica, dakle, te i takve grupacije oponente poziva da pročitaju konvenciju i važno napominje kako ju je ona pročitala “najmanje dvadesetak puta”, ističe Nino Raspudić za Večernji list.
Poznajem ljude koji su gledali Titanic tri puta, kao i neke koji su dva puta pročitali omiljeni roman, ali da jednu međunarodnu konvenciju netko čita “najmanje 20 puta” nisam mogao ni zamisliti. O čemu to svjedoči? Ili o fetišu ili o problemima s razumijevanjem. Zar HNS-ovci trebaju dokument pročitati 20 puta da bi ga razumjeli? Hoće li uskoro gorljivi HNS-ovci i HDZ-ovci početi učiti Istanbulsku konvenciju napamet, kao što neki pobožni muslimani nauče Kur’an, pa ćemo uskoro dobiti nove “hafize”, tj. oni koji će svoje sveto pismo Konvencije znati izrecitirati od početka do kraja? Druga mantra istanbulaca je teza kako je pojam roda već u ugrađen u hrvatsko zakonodavstvo pa zašto onda dizati paniku.
To je istina, ali pojam “rod” do sada nije bio u međunarodnoj konvenciji koja ga natkriljuje, a osim toga ovdje se pravno obvezujućim dokumentom prvi put rod definira kao eksplicitno odvojen od spola. Mantru 2 najčešće ponavlja prominentni mislilac saborske ljevice Arsen Bauk. Ispravno je u Saboru podsjetio kako je za vrijeme HDZ-ove vlade 2008. donesen Zakon o suzbijanju diskriminacije u kojem se spominje rodni identitet.
Dakle, prije deset godina je Sanaderov HDZ, jednako vjerodostojan kao i današnji po nalogu Bruxellesa u zakonodavstvo ubacio kukavičje jaje. Sad se iz njega izlegao krokodil kojeg po potrebi mogu godinama držati na lancu, a onda ga pustiti kad započne pravosudna represija nad neistomišljenicima. Bauk to, u nastavku, otvoreno i zaziva pa poziva sve one kojima je zbog istupa javnih osoba oko rodnog identiteta našli uvrijeđenima da “upute prekršajnu prijavu nadležnom državnom odvjetništvu, da se kazne konačno po Zakonu o suzbijanju diskriminacije”. Bauk hvali Plenkovića i poziva ljude na cinkanje DORH-u.
Uskoro nas, na tom tragu očekuje i proširenje ovlasti suvremene ideološke policije, svojevrsnih čuvara Istanbulske revolucije. Sada bi zatvarali u ime roda kao što se nekada činilo “u ime naroda”. Baukova sklonost državnoj represiji par dana kasnije iskazala se i implicitnom prijetnjom Predsjednici zatvorom, jer je rekla kako su “nakon Drugog svjetskog rata mnogi Hrvati u Argentini pronašli slobodu u kojoj su mogli svjedočiti svoje domoljublje i isticati opravdane zahtjeve za slobodom hrvatskog naroda”. Bauk kaže kad bi nešto slično rekla Angela Merkel “u Njemačkoj bi se vjerojatno vodila rasprava o tome hoće li je nakon povratka smjestiti u zatvor ili u neku drugu ustanovu.” Toliko o perspektivama.
Jedno jedino pozorno čitanje Istanbulske konvencije je sasvim dovoljno za zaključiti kako je ona nepotrebna, jer sve što donosi oko borbe protiv nasilja nad ženama je već prisutno u našem zakonodavstvu, ističe Nino Raspudić za Večernji list.
Osim toga, kod zemalja koje su je već ratificirale, poput Italije ili BIH, primjerice, nije utvrđena nikakva korelacije između prihvaćanja Konvencije i smanjenja ili učinkovitije borbe protiv nasilja nad ženama u obitelji. Kvaka je u tome da nam se Konvencijom uvaljuje nešto drugo. Ratifikacijom se, između ostalog, obvezujemo kako ćemo iskorijeniti sve “predrasude, običaje i tradicije” koje se temelje na “stereotipnim ulogama žena i muškaraca”.
Vidjevši što se događa od Kanade do Njemačke, ne bi čudilo da nas HDZ-ovci uskoro počnu uvjeravati u nužnost zamjene sintagme “stare slave djedovino”, naprednijom “stare slave roditelju roditelja A i B “, ili “stare slave djedovino i babovino”.
Potpisujemo i pristanak na vlastiti preodgoj. Zemlja potpisnica se obvezuje uključiti pitanje “nestereotipnih rodnih uloga” u “redovni nastavni program i na svim razinama obrazovanja.” (članak 14. stavak 1.) Nove svetinje su “nestereotipne rodne uloge” nasuprot srednjovjekovnom, nasilničkom i zatucanom stereotipu kako na svijetu postoje muškarci i žene. Priča se mora furati i u “neformalnim obrazovnim okruženjima, tako i u sportskim te kulturnim okruženjima i okruženjima za slobodno vrijeme te u medijima”. Ako ovo nije totalitarizam orvelovskog tipa, ne znam što jeste.
Prihvaćanje Konvencije znači i prenošenje dijela suvereniteta na tijela koja će pratiti njeno provođenje, što nekima također izaziva radost, po principu – što manje hrvatske države to bolje. Preodgoj će nadgledati međunarodno nadzorno tijelo koje se zove GREVIO. Tko ga izabire i kontrolira? Zašto bismo izvlastili sami sebe i dio javnih politika predali u ruke tog tijela?
GREVIO je neka vrsta Svete inkvizicije 21. stoljeća, a njegovi članovi imaju imunitet od osobnog uhićenja ili pritvaranja ili od zapljene osobne prtljage, te imunitet od pravnog postupka bilo koje vrste za izgovorene ili napisane riječi i radnje poduzete u službenom svojstvu. U pogledu carina i deviznih kontrola imaju iste olakšice kakve se daju predstavnicima stranih vlada. Obećavajuće, nema što. Sljedeći, za mnoge ključni element u cijeloj priči je novac, upozorava Nino Raspudić za Večernji list.
Potpisnice se obvezuju da će financirati nevladine udruge koje se bave tim problemima, a njihov odabir, pogađate, nadgleda GREVIO, koji se tako, osim u pravosuđe i obrazovni sustav, upliće i u javne financije. Dubravka Šuica je izjavila kako je u samo u 2019. u proračunu potrebno predvidjeti milijardu kuna za provedbu Konvencije.
Mreža, uvijek istih nevladinih udruga, koja već u niskom startu čeka ratifikaciju pod imenom zaklade SOLIDARNA, nastojat će biti posrednik između žena žrtava nasilja i javnih sredstava koji se izdvajaju za njih. Biznis je to na razini Pelješkog mosta i sad je jasno zašto se neki tako gorljivo bore za ratifikaciju. Kao što su i do sada dobivali sredstva za svoj core biznis, a onda se kroz Platforme 112 i ostale magle petljali u političku borbu namećući svoju ideologiju, nema sumnje da će to isto činiti i ubuduće. Zašto bismo se međunarodnom konvencijom obvezivali da im dajemo lovu? Zašto Plenković na sve to prisiljava sirote HDZ-ovke i HDZ-ovce? Na dramatičnoj sjednici predsjedništva stranke, kad su se pojavili neki disonantni glasovi, Plenković im je rekao kako time mogu srušiti Vladu, a ako će je netko rušiti to će biti On, a onda bi se na novim izborima moglo dogoditi da polovica prisutnih ne bude na listama koje će On slagati. Zaprijetio im, dakle, budući da su većinom ovisni o stranci i poziciji, da će ih udaljiti od korita ako ne budu provodili njegovu volju. Na što ovo podsjeća? Pa na tipično patrijarhalno ucjenjivanje ekonomski ovisnih žena.
Plenković postupa kao patrijarhalni zlostavljač o njemu ovisnih HDZ-ovaca. Predlažem stoga članovima HDZ-ove vrhuške, koji su golemom većinom muškarci, da se rodno izjasne kao žene i prijave Plenkovića za rodno uvjetovano ekonomsko nasilje. Gdje je granica njihove moralne bijede? Plenković će im vjerojatno pri izglasavanju ratifikacije dati da glasuju po savjesti, znajući da je dovoljno njih nema i da će dići ruku za ono što je u potpunoj suprotnosti s onim što su do sada deklarirali i na čemu su dobili većinu u Saboru. Sanader je nestao sa scene, no ostalo je kukavičje jaje njegovog domaćeg zadatka iz 2008. na koje se sada poziva Bauk i prijeti represijom.
Plenković će odraditi svoj zadatak, progurat će novo, pa ako mu uskoro i padne Vlada, ode on u Bruxelles gdje će kapitalizirati kompradorske pluseve koje je odradio u Hrvatskoj. A što će, nakon prodaje duše vragu, ostali HDZ-ovci? Većina birača HDZ-a na prošlim izborima sigurno nije glasovali za HNS-ovu reformu školstva, uvođenje rodne ideologije ili rehabilitaciju petokrake.
Simbol današnjeg HDZ-a Goran Jandroković u Velikoj Gorici je iznio svoj životni i politički kredo, poučivši nazočne kako “moramo voditi računa da niti jednom svojom izjavom ne dovodimo vladajuću koaliciju u pitanje. Prvo razum, a onda srce”. No ta formula za prodavanje duše i obraza za ostanak na vlasti i karijerne probitke je u današnjem kontekstu pogrešna. Ostavivši potpuno po strani vrijednosti, srce, obraz, dušu, za HDZ-ovce koji nemaju odstupnicu u Bruxellesu, a ne misle ići u političku mirovinu, vrlo je nerazumno ratificirati Istanbulsku konvenciju, zaključuje Nino Raspudić za Večernji list.
Kolumnu u cijelosti možete pročitati na Večernjem listu.
Izvor: narod.hr/Večernji list
