‘Srbija nam je dužna vratiti sve što je utvrđeno da pripada Hrvatskoj’
Republika Hrvatska od Srbije temeljem Ugovora o sukcesiji potražuje arhivsko gradivo za koje je utvrđeno da joj pripada, neovisno o razdoblju u kojemu je nastalo, a kako Hina doznaje iz Ministarstva vanjskih i europskih poslova (MVEP) i Ministarstva kulture (MK) ono je “u više navrata i bez ikakva temelja odneseno u beogradske institucije” te ga je Srbija prema Ugovoru dužna vratiti.
Ugovorom o sukcesiji detaljno su i stručno definirani kriteriji i prava zemalja sljednica SFRJ, a Republika Srbija dužna je postupati u skladu s tim Ugovorom, s obzirom na to da se pitanja sukcesije i restitucije odnose na poštivanje i provođenje potpisanih međunarodnih ugovora, doznaje Hina iz MVEP-a i MK-a.
Restitucijom je, objašnjavaju iz MK, predviđen povrat izvornoga arhivskoga i filmskoga gradiva koje je nastalo na području Hrvatske, a u više je navrata i bez ikakva temelja odneseno u beogradske institucije.
“Taj represivni politički postupak izveden je krajnje nestručno i njime se razbila cjelovitost hrvatskih arhivskih fondova. Sukcesijom je predviđen povrat onih arhivskih cjelina koje su nastale radom zajedničkih ustanova federacije, a koje se tiču Hrvatske”, ističe Hinin sugovornik iz Ministarstva.
U okviru sukcesije i restitucije, Srbija je dužna vratiti u RH sve ono što je utvrđeno da pripada Hrvatskoj neovisno o razdoblju u kojemu je nastalo gradivo koje Hrvatska potražuje, doznaje se iz dvaju ministarstava.
Stoga, objašnjavaju iz MK-a, nije istina da se za razdoblje 1941.-1945. potražuje samo gradivo stvaratelja iz arhiva NDH.
“Hrvatska potražuje i sve dokumente koji su u tom razdoblju nastali na teritoriju današnje Hrvatske, a odnose se na gradivo operativnih zona NOV i PO, ali i četničkih divizija i gradivo Vlada za Dalmaciju na područjima koja su bila pod talijanskom okupacijom, kao i druge vrste gradiva”, dodaju iz Runjaninove.
Beogradski list Večernje novosti u nedavno objavljenom članku naveo je, naime, da “Hrvatska po svaku cijenu iz Srbije žele izvući dokumentaciju o zlodjelima ustaša i NDH tijekom Drugoga svjetskog rata” koju čine, kako se navodi, “200 filmova snimljenih u vrijeme NDH, razni dokumenti, popisi i arhivi svrstani u 340 kutija”.
Ministarstvo kulture opovrgava i tvrdnju Večernjih novosti da Zagreb “dolaskom u posjed tih dokumenata i filmova namjerava zarobiti istinu”.
Velik dio gradiva koji Hrvatska potražuje, navode, nalazi se u Vojnom arhivu te, s obzirom na komplicirane procedure gotovo da i nije dostupno hrvatskim stručnjacima.
“Kada se gradivo vrati u RH bit će pohranjeno u Hrvatskome državnome arhivu i bit će dostupno javnosti bez ikakvih ograničenja. Teze da Hrvatska potražuje gradivo kako bi nešto skrivala besmislene su i zlonamjerne”, poručuju.
Hrvatska će inzistirati na tome da Srbija provede potpisane ugovore
Hinin sugovornik iz MVEP-a kaže da će Hrvatska inzistirati na tome da Srbija provede potpisane ugovore te da u skladu s time očekuje da Srbija kao država kandidatkinja za pristupanje Europskoj uniji što prije ispuni sve svoje obveze u okviru procesa restitucije i sukcesije.
Podsjeća da je to eksplicitno potvrđeno i u zaključcima Europskog vijeća (EV) iz prosinca 2015. i Zaključcima Predsjedništva EU iz 2016.
“Postojeći prijepori i pitanja moraju biti riješeni u skladu s međunarodnim zakonom i uspostavljenim načelima, uključujući i kroz primjenu zakonski obvezujućih sporazuma, među kojima je i Sporazum o sukcesiji”, stoji u zaključcima EV (2015.) i Predsjedništva EU (2016).
Prema Ugovoru o sukcesiji arhivi se vraćaju na mjesto nastanka
I iz MK-a napominju da se pitanja restitucije i sukcesije odnose na poštivanje i provođenje potpisanih i međunarodnih ugovora.
“U vezi s povratom hrvatskoga arhivskoga gradiva iz Beograda, Republika Hrvatska zalaže se za poštivanje aneksa D Ugovora o sukcesiji koji je u Hrvatskoj ratificiran 2004. godine, a čiji je potpisnik i Republika Srbija”, dodaju.
Ugovor o pitanjima sukcesije zemalja sljednica bivše SFRJ zaključen je u Beču 29. lipnja 2001. i stupio je na snagu 2. lipnja 2004. nakon ratifikacije u Hrvatskom saboru, a iz MVEP-a navode da su se arhivski i pravni eksperti, a i šira javnost “odmah složili da je sadržaj Ugovora korektan i stručan, laički rečeno pošten”.
Aneksom D Ugovora između ostaloga je utvrđeno da će arhive koji su premješteni s mjesta nastanka, “država koja ih trenutačno nadzire što prije vratiti republici kojoj su pripadali ili na mjesto njihova nastanka” u skladu s međunarodno prihvaćenim načelom provenijencije.
Osim toga sporazum predviđa da se dio državnih arhiva SFRJ koji je neophodan za redovito upravljanje teritorijem jedne ili više država, preda tim državama.
Ovdje je riječ o načelu funkcionalne pertinencije na kojemu se temelje i sljedeće dvije točke po kojima će se dio državnih arhiva SFRJ koji predstavlja cjelinu, a izravno se odnosi na teritorij jedne ili više država, ili je tamo nastao ili se radi o međunarodnim ugovorima koji se odnose na pojedine države, predati tim državama.
Za ostale državne arhive SFRJ (tj. cjelokupnu dokumentaciju u bivšim saveznim arhivima i saveznim tijelima nastalu do 30. lipnja 1991. godine) u roku od 6 mjeseci od stupanja na snagu Ugovora, međudržavnim će se ugovorom utvrditi pravična međusobna raspodjela ili zadržavanje kao zajedničkog naslijeđa država koje će imati slobodan i neometan pristup tom gradivu.
Izvor: tportal.hr
