Sveti Josip iz Arimateje i sveti Nikodem – tko su ljudi koji pomogli Mariji ukopati Isusa?
„Nakon toga Josip iz Arimateje, koji je – kriomice, u strahu od Židova – bio učenik Isusov, zamoli Pilata da smije skinuti tijelo Isusovo. I dopusti mu Pilat. Josip dakle ode i skine Isusovo tijelo. A dođe i Nikodem – koji je ono prije bio došao Isusu noću – i donese sa sobom oko sto libara smjese smirne i aloja. Uzmu dakle tijelo Isusovo i poviju ga u povoje s miomirisima, kako je u Židova običaj za ukop.
A na mjestu gdje je Isus bio raspet bijaše vrt i u vrtu nov grob u koji još nitko ne bijaše položen. Ondje dakle zbog židovske Priprave, jer grob bijaše blizu, polože Isusa.“ (Evanđelje po Ivanu 19, 38-42)
Isus Krist je bio ostavljen od svih. Pod križem je ostala njegova majka, Marija Magdalena, nekoliko žena i ljubljeni učenik Ivan. Ostalo je sam, osramoćen, zdrobljen, ubijen, skinut sa križa i bez vlastitog groba.
Siromah i u smrti.
U toj silnoj količini mržnje i odricanja, poruge i odbijanja, našla su se dva hrabra čovjeka koji su, u vrijeme kad je zavladala strah i tama, odlučili pobrinuti se za Isusovo mrtvo tijelo.
Bili su to Josip iz Arimateje i Nikodem, koji je ranije dolazio Isusu noću, u strahu od farizeja i članova Velikog vijeća.
Obojica su imali veliki ugled u društvu i bili članovi istog Velikog vijeća, ali sada su odlučili zauzeti se javno za svog mrtvog Učitelja, sada kada su ga svi odrekli ga se i ostavili, te mu pripremiti grob i tijelo za ukop.
Dok je Josip iz Arimateje, koji je bio bogat, dao svoju grobnicu kao mjesto ukopa za Isusa, Nikodem je donio čak 32 kg skupocjene pomasti, što je bilo pravo bogatstvo, da se pomaže Isusovo mrtvo tijelo.
Josip iz Arimateje i Nikodem nosili su Isusovo tijelo do groba u pratnji Djevice Marije, apostola Ivana, i nekoliko žena koji su ostale uz Isusa do kraja. Kada su položili Isusovo tijelo u grobnicu, stavili su na nju kamen. Većina prisutnih brzo su otišli nazad u grad, jer se približavao početak Pashe. Njihov postupak biva još veći kada znamo da su se, ranije, javno u onoj općoj hajki i mržnji suprotstavili odluci Vijeća o Isusovoj smrti.
No, Josip i Nikodem sada ne gledaju na obzire, status i očekivanja, ne povlače se, nego iskazuju mrtvom Gospodinu ljubav kada ga se svi odriču.
Nikodem je bio onaj čovjek koji je noću, u strahu, došao Isusu i kojemu je Isus rekao da se svakom čovjeku valja „roditi odozgor“, od Boga, ako želi ući u kraljevstvo nebesko. Sada je Nikodem naučio lekciju, istupa usred bijelog dana i prezrenog, mučenog i ubijenog Isusa prihvaća kao Učitelja pred cijelim narodom i poglavarima koji su ga dali razapeti. Nanovo rođen, od „vode i Duha“, ne dolazi noću u tami, nego na svjetlu dana.
Zajedno sa Josipom iz Arimateje, Nikodem daje utjehu i pomoć Isusovoj majci Mariji u čije je ruke stavljen kada je, onako izranjavan i ubijen, skinut sa križa.
Na taj način Nikodemovo ime i ime Josipa iz Arimateje ostaju trajno zapisana u povijesti spasenja, a Crkva ih od početka časti kao svece.
Izvor: narod.hr
