(VIDEO) 31. ožujka 1991. Plitvice – početak razaranja Hrvatske i propasti ideje Jugoslavije
Razaranje Hrvatske i etničko čišćenje Hrvata na okupiranim teritorijima tragično je svjedočanstvo propasti jugoslavenske ideje i pokazatelj koliko je velikom djelu Srba u Hrvatskoj bila neprihvatljiva samostalna hrvatska država.
Plitvice su nagovijestile kako će bitka za hrvatsku slobodu i samostalnost biti teška i krvava, što se ubrzo nakon toga pokazalo točnim.
Na Plitvicama je poginuo mladić Josip Jović (22), koji je bio dio najsjajnije hrvatske mladosti koja je nesebično i bez kalkulacija prva stala u obranu svoje domovine.
Pobunjeni Srbi iz Like ubili su na današnji dan 1991. policajca i dragovoljca Josipa Jovića, prvu žrtvu Domovinskog rata. Taj će događaj u hrvatskoj povijesti ostati upamćen kao “Krvavi Uskrs”.
Pobuna Srba organizirana je i pripremana u Beogradu
Akciji na Plitvicama prethodile su slične provokacije domaćih srpskih pobunjenika u Pakracu, Glini, Petrinji, Jasenovcu, potpomognutih snagama JNA koja se sve otvorenije stavljala na stranu srpskih terorista i nadolazećoj velikosrpskoj agresiji osmišljenoj i dirigiranoj iz Beograda. Burna politička previranja, mitinzi o navodnoj srpskoj ugroženosti, balvani na cestama, eksplozije u dvorištima i kućama Hrvata i prijetnje bile su sastavni dio hrvatske svakodnevice početkom 1991. godine, i bilo je jasno kako je rat za neovisnost i obranu Hrvatske neizbježan.
Jedine oružane formacije koje je Hrvatska tada imala bile su postrojbe Ministarstva unutarnjih poslova, čije su specijalne postrojbe bile jezgra buduće Hrvatske vojske.
Srbi okupirali Plitvice
Pobunjeni lički Srbi su u ponedjeljak 25. ožujka 1991. organizirali tzv. “miting istine” na Plitvicama, na kojem se zahtijevalo da Nacionalni park Plitvička jezera ostane u sklopu tzv. SAO Krajine. U utorak skupština općine Titova Korenica donosi nezakonitu odluku o smjeni rukovodstva Nacionalnog parka, a na Plitvice dolazi pun autobus Martićevih milicajaca iz Knina, paravojnih jedinica koje je podržavala i naoružavala Srbija uz silnu pomoć JNA.
Paravojne jedinice Srba iz Like i sjeverne Dalmacije smještaju se u privatnim kućama u Titovoj Korenici kako bi onemogućili prosvjed djelatnika NP-a koji se ne slažu s odlukom o pripojenju srpskoj fašističkoj tvorevini. Petnaestak naoružanih milicajaca upada u upravnu zgradu Nacionalnog parka kako bi provelo odluku o pripojenju tzv. krajini.
Nepoznate snimke Srba iz Korenice koje je snimio Yutel
U plitvičkom naselju Mukinje Srbi bacaju eksploziv na privatnu kuću u vlasništvu Hrvata. Na koranskom mostu osvanula je zastava tzv. SAO krajine i Jugoslavije sa zvijezdom petkorakom nasuprot službene zastave Republike Hrvatske.
Akcija policije RH – uhićeni četnički kolovođe pušteni!
Ovakav razvoj situacije zahtijevao je odlučnu akciju hrvatskih redarstvenih snaga kako bi se uspostavio pravni poredak na tom području. Pozvano je nekoliko stotina pripadnika specijalne postrojbe MUP-a Rakitje, kojom je zapovijedao kasniji načelnik GSOS-a RH general zbora Josip Lucić, specijalne postrojbe MUP-a Kumrovec te antiterorističke jedinice Lučko. S nekoliko autobusa, kombija i osobnih vozila te jednim transporterom kolona s hrvatskim specijalcima krenula je prema Plitvicama u ranim jutarnjim satima 31. ožujka.
Jutro je bilo izrazito maglovito, a kada se kolona približila NP-u Plitvička jezera, hotelu i pratećim objektima, naišli su na barikade na cesti te je na njih otvorena vatra iz okolne šume. U jedan od autobusa, punom hrvatskih najhrabrijih mladića policajaca i jednih oružanih postrojbi Hrvata (kojim je upravljao tada 33-godišnji Ljubo Česić Rojs) uletjela je tromblonska mina, no srećom nije eksplodirala jer osigurač nije bio izvučen. Šest redarstvenika tom je prilikom ranjeno, a uslijedilo je hitro izlaženje iz vozila, zalijeganje uz cestu te odgovor na neprijateljsku vatru.
Sukob s pobunjenim srpskim teroristima potrajao je nekoliko sati, pri čemu su pobunjeni Srbi prisiljeni na povlačenje. Prema službenim policijskim zapisnicima uhićeno je devet osoba, među kojima i četnički vođe Srba u Hrvatskoj: Goran Hadžić, član Glavnog odbora SDS-a i Borivoje Savić, tajnik Izvršnog odbora SDS-a Vukovara. Oni su navodno “slučajno” tuda prolazili jer su krenuli na sastanak u Korenicu. Kod obojice je pronađeno vatreno oružje, a kasnije su pušteni pod čudnim okolonstima. Zapovjednik akcije Josip Lucić kasnije je izjavio kako je u svim vozilima na koje su tamo naišli i kod svih “civila” pronađeno oružje i municija te kako u tom trenutku, kada su napadnute snage hrvatske policije na Plitvicama, nije bilo “slučajnih prolaznika”.
Snimke hrvatske strane o Plitvicama i riječi generala Bobetka
http://https://youtu.be/Pc0tfP4cFJI
Unatoč činjenici da je akcija bila uspješna te da je na Plitvicama uspostavljen red, “Krvavi Uskrs” ostat će upamćen po prvoj hrvatskoj žrtvi. U akciji je poginuo prvi hrvatski redarstvenik Josip Jović, a sedam pripadnika specijalne policije je ranjeno. Prema riječima suboraca, Jović je bio najistureniji u napadu, pucao je u smjeru pošte. Iako je na sebi imao pancirku, netko od terorista ga je pogodio u nezaštićeni dio tijela. Kola hitne pomoći stigla su u trenu, a nakon dužeg čekanja ukrcan je u sanitetski vojni helikopter no, bilo je prekasno.
Josip Jović (22), mladić koji nije štedio života za svoju domovinu, bio je prva hrvatska žrtva u Domovinskom ratu.
Akcija specijalnih postrojbi MUP-a na Plitvicama bila je ograničenog karaktera, i u usporedbi s kasnijim operacijama malena opsegom, no bila je uspješna i bila je prva takva akcija. Hrvatske snage pokazale su da su sposobne uvesti red na svome teritoriju, što je imalo i snažan pozitivan psihološki odjek. Plitvice su, reći će njezin tadašnji zapovjednik Lucić, na neki način ujedinile u sebi i sve ostale dotadašnje akcije specijalne policije, u Pakracu, Glini, Petrinji, Jasenovcu, Karlovcu, a pogibija Josipa Jovića, prve hrvatske žrtve, tu na Plitvicama daje joj iznimnu važnost.
Plitvice su nagovijestile kako će bitka za hrvatsku slobodu i samostalnost biti teška i krvava, a da ideja Jugoslavije po drugi puta doživljava propast u krvi naroda koji su u njoj živjeli. Osnovni razlog za to bio je uvijek – patološko šovinističko svetosavlje kao rasno-politička ideja supremacije Velike Srbije nad Hrvatima i drugim narodima.
Izvor: narod.hr/vecernji.hr
