Godinama se Milošević služio Šešeljem kao Vučić sada – poruka svijetu da bi u Srbiji na vlasti mogli biti i gori?
Da nije predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jadroković ovoga tjedna s delegacijom išao u Beograd, svi bi se mediji bavili pričama o rekonstrukciji Vlade.
Čak ni moguće Todorićevo izručenje nema šanse kao važna vijest. Kad – tad, više nije tako važno. Prebrojavanje tko bi mogao opstati ili sigurno otići teme su za mirnija vremena. Ova to nisu.
Nakon sto je vladajući HDZ preživio ‘istanbulsku sapunicu’, ne bez ranjavanja, potrebno je vrijeme da se duhovi smire. Nitko mudar ne bi sada išao u kažnjavanje onih koji su pokazali da misle drugačije. Za neke se otpočetka znalo kako ce glasovati. Nisu tajili. Dobru rekonstrukciju moguće je napraviti samo hladne glave. Nakon ozbiljne analize.
Većina je tanka, svi su potrebni, jer ovu Vladu može srušiti samo HDZ sam. Bio bi to drugi put. A Hrvatskoj treba stabilnost. I građani bi to upamtili. Trajno. Osim toga, što bi se promijenilo? Malo bi toga bilo novog, osim jačanja Živog zida koji ima sve ozbiljnije i pripremljenije nastupe. Čak je i Pernar utihnuo. A SDP sve slabiji, kriza identiteta ne prolazi. Put prema dvostranačju nikoga ne veseli. Sa Sinčićem u sredini, a on neće nijedne. Nije za žuriti. Jedno je sigurno – svatko tko sada priča o rekonstrukciji Vlade pokušava tresti saborsku većinu. I…Plenković mu se ne sviđa!
A onda se dogodio Beograd. Gordan Jandroković zaputio se tamo i vratio prije nego je otišao. Mislim da se nikad toliko Hrvata nije slagalo s njim. Sada je stvarno imao potporu za odluku. Pokušaj razgovora s drugom zemljom, zemljom koja je izgubila rat, razotkrio je ono što se uglavnom znalo; oni nisu spremni za iskren dijalog s onima koje su napali.
Mi smo bili dobri domaćini, sve naše službe su profesionalno odradile svoj posao, ništa se Vučiću, koji je glumio hrabrost, nije dogodilo. Na Markov trg toga dana naši građani nisu smjeli. Ni turisti. Toliko smo pazili da ga nitko ne uvrijedi. Da je gorila ijedna srpska zastava, svi njihovi mediji imali bi je na naslovnici. Ali nije! Uplašiti se Bulja i njega proglasiti prijetnjom je stvarno pretjerano. Dodvoravalo mu se toliko da je čak i njihova mineralna voda bila servirana.
A za boravka naše delegacije od nekuda je stigao osuđeni ratni zločinac – i član Skupštine. Propust njihovih službi? Isključila bih tu mogućnost, bas kao i ‘mrtvi kut’ kamere koja nije uspjela snimiti ga kako pali zastavu. Pa na čemu su se onda ispričali oni koji su se ispričali. Vučic nije. Ne moze on to. Radije napadne Hrvatsku. I nije znao on da nešto u Srbiji ne zna. Uvreda zdravom razumu. Možemo mi biti zadovoljni sobom jer časni u ratu, časni u miru (izuzetke smo sankcionirali).
Ostaje otvoreno pitanje – zna li Vučić da s takvim Šešeljem nikada neće u EU ili mu ovakvi incidenti služe kao poruka svijetu da bi u Srbiji na vlasti mogli biti jos gori? Zanimljivo je da se godinama Milošević koristio Šešeljem na isti način. Samo, Srbija ima još stvari koje stoje kao prepreka na putu u Bruxelles. Kosovo – koje će morati priznati, funkcioniranje pravne države, ali i ono što im osobito teško ide – jasan stav prema prošlosti. S Hrvatskom je jasno, odnosi su ozbiljno narušeni. Teško će im takvo ponašanje prešutjeti i oni stariji osnivači EU-a, Njemačka i Francuska. Vučić ima Šešelja pa kako mu bude…
Izvor: Đurđa Adlešić/direktno.hr
