Istanbulska drama u sjeni ostavila još jedan promašaj naivne opozicije
Najburniji tjedan Plenkovićeve vladavine je završio. Moglo bi se reći da je završio glasovanjem i jasnim pozicioniranjem. Voljela bih reći začetkom unutarstranačke demokracije u parlamentarnim strankama. Mediji uglavnom pišu samo o različitom glasovanju u najjačoj stranci, citiraju tajne i povjerljive izvore za koje je najteže ustanoviti postoje li uopće ili samo posluže autoru da dokaže svoje teze.
Ostale su stranke u sjeni ili se tamo demokracija još ne rađa. Možda im je jednoumlje prirodno stanje pa će svi koji su glasovali drugačije biti sumnjivi. Sad je vrijeme za mudrost. No to će pokazati vrijeme.
Osim Istanbulske drame u sjeni je još jedan promašaj opozicije, traženje opoziva potpredsjednice Dalić. Uobičajeno, u potpuno promašenom trenutku kada se i njezini oponenti slažu da je put spašavanja Agrokora bio ispravan. Oni, dakle, drže da je glavna zadaća oporbe tražiti opoziv ministara u Vladi čak i kad je smisao upitan. Ne misle da bi oporba trebala novim idejama, novim politikama, novim zakonskim prijedlozima dokazivati kako je bolja od većine. Oni misle da jednostavno treba samo rušiti. Graditi očigledno ne znaju. To je teže.
Čak vjeruju da je rušenje dobro za dolazak na vlast. Nadati se da će vladajući glasovati protiv vlastite ministrice zato što imaju drugačiji stav o nekoj točki, ma koliko važna bila, naivno je. Da su htjeli rušiti vodstvo vlastite stranke, a ne samo pokazati svjetonazor, glasovali bi protiv Dalić jer bi time srušili Plenkovića.
Očigledno nisu. Kako bi glasovali da opozicija nije odlučila podržati prijedlog vladajućih, vjerojatno nikad nećemo saznati. Ili možda hoćemo? Tako se čudimo kad svi ne misle jednako. Još uvijek u Lijepoj našoj.
U tom politički burnom tjednu potpuno je nezamijećeno prošla 15. konferencija o razminiranju održana ovoga puta u Slanom, zajedno sa zemljom partnerom Bosnom i Hercegovinom s kojom imamo najdulju minski sumnjivi županiju. Došle su visoke delegacije, stručnjaci iz protuminskog područja iz čak 31 zemlje.
Njih gotovo dvije stotine, pod visokim pokroviteljstvom Predsjednice, ali dolaskom izaslanika predsjednika Vlade, ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića. U ozbiljnim raspravama i diskusijama sudjelovale su Kolumbija, Saudijska Arabija, Irak, SAD, Iran, Belgija, Ukrajina, Ujedinjeno Kraljevstvo, Italija, Španjolska, Švedska, Ruska Federacija, Srbija,Bosna i Hrcegovina i drugi. Američku akademiju znanosti predstavio je prof. dr. Dragan Primorac.
Različite su bile teme, od Ottawske konvencije, Svijeta bez mina do 2025. godine, nove tehnologije u protuminskom djelovanju, pomoć žrtvama mina, povezanost terorizma i eksplozivnih ostataka rata. Predavači su bili priznati stručnjaci, sveučilišni profesori, autoriteti centara iz svijeta i baš svi svojim dolaskom priznaju da je Hrvatska, zemlja koja je doživjela agresiju i miniranje, postala priznati autoritet u tom području. Ustroj Hrvatskog centra za razminiranje sa svojim ovlastima i obvezama, proizvodnja opreme i strojeva za razminiranje, dugogodišnje iskustvo i rezultati drže Hrvatsku respektabilnom u svijetu.
Početak HCR-a označilo je osnivanje 1998. godine otkada je razminirano 600 četvornih kilometara i potrošeno 5,4 milijarde kuna. Prema neprovjerenim podacima UN-a iz 1996. godine smatralo se kako je u Hrvatskoj 13.000 četvornih kilometara minski sumnjiva prostora što bi značilo dvije trećine teritorija Hrvatske. Učinkovitim metodama i vlastitim znanjem došlo je do značajnih redukcija i ušteda. Danas imamo 404 četvorna kilometara minski sumnjiva prostora u devet županija i 58 gradova i općina, radi 40 tvrtki za razminiranje s oko 600 pirotehničara, 58 strojeva i 20 pari pasa za detekciju mina.
Ulazak u EU polako oslobađa sredstva državnog proračuna rasterećujući ga tako da je prošle godine iz fondova EU došlo gotovo 62 posto svih sredstava. Najveći projekt u ovoj godini, NATURA VITA, odnosi se na područje Osječko-baranjske županije gdje se planira potpuno ukloniti opasnost iz grada Osijeka i očistiti Kopački rit.
Znanja i sposobnosti imamo, prepoznati smo kao autoritet i možemo pomoći gotovo 115 zemalja s minskim problemima, ali i doprinosimo rješavanju tog globalnog problema. Od svoje smo nesreće proizveli koristan izvozni proizvod.
Izvor: Đurđa Adlešić/direktno.hr
