Don Mladen Parlov: Kršćanstvo je Božji put k čovjeku
Uskrsli je Krist dao nalog svojim učenicima da mu budu svjedoci do na kraj zemlje. Kako bi mogli izvršiti taj nalog obećao im je snagu Duha Svetoga, ali i obećanje vlastite prisutnosti u sve dane do svršetka svijeta (usp. Lk 24,48; Dj 1,8). No, što znači biti Kristovi svjedoci i kako se Krista svjedoči?
Kroz tri godine apostoli su dijelili s Isusom život, slušali njegove riječi, pouke, prispodobe, sudjelovali u njegovu poslanju širenja Radosne vijesti. No, srca i pameti su im ostala tvrda, zatvorena za istinsko shvaćanje onoga o čemu je Isus govorio. Tek poslije Isusova uskrsnuća, tj. silaska Duha Svetoga shvatili su o čemu je Isus govorio te što je od njih očekivao.
U svjetlu Isusova uskrsnuća počeli su na drugačiji, nov način shvaćati riječi koje im je govorio te tumačiti djela koja je pred njima činio. Novi je zavjet u cjelini plod uskrsne vjere učenika koji na nov način doživljavaju i tumače ono što su kroz tri godine doživjeli i proživjeli s Isusom iz Nazareta. Rasvjetljenje koje im dolazi na Duhove pomaže im shvatiti kako je Onaj koji je tri godine dijelio život s njima više od običnog čovjeka, više od proroka, više od bilo čega što su mogli zamisliti i čemu su se mogli nadati.
To „više“ koje se odnosi na Isusa izrazili su pojmovima: Logos/Riječ/Bog; Sin Božji; Pomazanik/Mesija; Gospodin; Jaganjac Božji; svjetlo svijeta; vrata koja vode u život; pastir duša; Veliki svećenik itd. Također su se prisjetili Isusovih riječi kako nitko ne može doći Ocu osim po njemu pa su predstavili Isusa kao jedinog posrednika između neba i zemlje; prisjetili su se Isusovih riječi kako je došao donijeti život u izobilju, što ih je navelo da najdublji sadržaj kršćanske nade, a to je život vječni poistovjete s Isusom Kristom.
Kršćani, koji su pozvani biti svjedoci Isusa Krista, trebaju svijetu navijestiti Isusa Krista kao najdublji sadržaj onoga čemu se nada svako ljudsko srce, a to je smisao ljudskog života, njegova čežnja za ispunjenjem, za mirom, radošću i ljubavlju. Svaki je čovjek u potrazi za srećom, mirom, radošću i ljubavlju. I naslućuje kako nikakva stvorena, ljudska, zemaljska stvarnost ne može dokraja nasititi njegovo srce; ono vazda žudi za višim, ljepšim, istinitijim, boljim, teži za puninom.
Sve to mi kršćani označavamo pojmom Bog. No, Bog u kojega vjerujemo nije slijepa, neosobna sila koja prožima svemir, nego je Bog-Osoba, biće s razumom i slobodnom voljom te nadasve sa srcem prepunim ljubavi prema ljudima. Takvog Boga nam je objavio njegov jedinorođeni Sin, Isus Krist; Boga koji je naš ne samo Stvoritelj nego milosrdni Otac.
Ovdje se kršćanima može uputiti prigovor kako je zapravo svaka religija put k Bogu. I jest i nije. Religije su po sebi ljudsko traganje za Bogom, za njegovom blizinom, za koju čovjek instinktivno naslućuje da mu je potrebna, da mu donosi život i blagoslov. No, traganje ne mora značiti i nalaženje. Religija može biti, kako je kritiziraju poneki teolozi, zamaskirani ateizam, a može se pretvoriti u vlastitu suprotnost, kako nam svjedoče pretkršćanske religije Južne Amerike, koje su žrtvovale ljude svojim bogovima.
Kršćanstvo nije ljudski put k Bogu, nego Božji put k čovjeku. U kršćanstvu u prvom planu nije ono što čovjek čini za Boga, nego ono što je Bog učinio i čini za čovjeka; u prvom planu je osoba Isusa Krista, pravog Boga i pravog čovjeka. Ako Isus Krist otkriva istinsko Božje lice, otkriva i istinsko lice čovjeka. On je savršeni čovjek koji je u sebi savršena slika i prilika Božja; ono što je istinski i najdublji poziv svakog čovjeka. Njega svjedočiti znači svijetu pružiti poruku o velikoj Božjoj ljubavi koja se je u Kristu objavila; znači ukazati na Isusa kao na Boga koji je iz ljubavi prema čovjeku i sam postao čovjek. Savršeni Čovjek!
To je poruka koju kršćanstvo naviješta i koja će odzvanjati do konca svijeta. Poruka je to koja u sebi nosi silnu nadu koja može promijeniti ne samo pojedina ljudska srca nego i cjelokupne društvene odnose, jer ako nas Krist uči Boga zvati „Oče naš“, to znači da su svi ljudi braća i sestre. To je Isusova Radosna vijest; to je ono što Crkva stoljećima naviješta. Zato je najvažniji put navještaja Radosne vijesti svjedočanstvo bratske i sestrinske ljubavi koja se rađa iz ljubavi koju je sam Bog izlio u naša srca. Iz vertikale naših odnosa s uskrslim Kristom, rađaju se i naši ispravni međuljudski horizontalni odnosi. Baš kao Kristov križ! Horizontalna greda može biti vidljiva jedino ako je podržava vertikalna. Ljubav križa je ljubav koja spaja nebo sa zemljom. Zato je križ raspoznajni znak ne samo Isusa Krista, nego i svih kršćana.
Uskrsno vrijeme je vrijeme radosti i slavlja zbog Kristove pobjede nad grijehom, smrću i đavlom. No, ujedno i vrijeme kršćanske odlučnosti da se postane Kristov svjedok, svjedočeći kako je moguće ljubavlju pobijediti mržnju; kako je moguće zapaliti svjetlo nade u srcu u kojemu vlada tama; kako je moguće iskusiti radost i ondje gdje patnja vodi glavnu riječ. Sve zato jer je Krist uskrsnuo i nama nudi plodove svoje pobjede.
