Fra Ante Vučković: Vapaj za pustinjom
Odvedi me u pustinju
daleko od stvari i ljudi
tamo gdje se s Tobom,
u zavjetrini od mnoštva i buke,
živi od Riječi
i blizine neba.
Povedi me u tišinu i mir
tamo gdje vjetar
pozornom uhu svira i pjeva
i tamo gdje svitanja i zalasci
bojama i svjetlom
ne prestaju šaptati priču
o rađanju i smrti.
Povuci me za sobom u samoću
pa da u miru kušam
kruh, vino i Riječ.
Odvedi me u pustinju
i iscijeli od brbljanja
u kojem više ne razlikujem
svoje od tuđih riječi.
Odvedi me u tišinu i mir
i ozdravi mi pogled
zasićen i tup
od vlastite veličine,
pohvala i slika.
Odvedi me u samoću
da opet oživi okus, opip i sluh,
tamo gdje Tvoja Riječ miriše na vino i kruh
pa da živnem
kad se mladica iz panja
vine prema nebu.
