Molitva – Subota, 12. svibnja
Božja prisutnost
Moja duša čezne za tvojom prisutnošću, Gospodine.
Kada usmjerim misli prema tebi,
pronalazim mir i spokoj.
Sloboda
Kad bi mi Bog htio nešto reći, bih li ga mogao čuti?
Kad bi me htio ohrabriti ili izazvati, bih li ja to mogao primijetiti?
Molim za milost oslobođenja od vlastitih briga
i otvorenosti za ono što mi Bog želi priopćiti.
Svjesnost
Kako se zaista osjećam? Bezbrižno? Turobno?
Možda sam spokojan, sretan što postojim.
Možda pak frustriran, zabrinut ili srdit.
Priznajem ono što stvarno osjećam.
Jer Bog me ljubi upravo onakvog kakav stvarno jesam.
Riječ Gospodnja
Iv 16,23b-28
U ono vrijeme reče Isus svojim učenicima: “Zaista, zaista, kažem vam: što god zaištete u Oca, dat će vam u moje ime. Dosad niste iskali ništa u moje ime. Ištite i primit ćete da radost vaša bude potpuna! To sam vam govorio u poredbama. Dolazi čas kad vam više neću govoriti u poredbama, nego ću vam otvoreno naviještati Oca. U onaj dan iskat ćete u moje ime i ne velim vam da ću ja moliti Oca za vas. Ta sam vas Otac ljubi jer vi ste mene ljubili i vjerovali da sam ja od Boga izišao. Izišao sam od Oca i došao na svijet. Opet ostavljam svijet i odlazim Ocu.”
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Dok je Krist umirao na križu hramski se zastor u Jeruzalemu rasporio na dva dijela. To je bio vrlo simboličan događaj. Zastor je bio prepreka koja je razdvajala “Svetinju nad Svetinjama” od ostatka Hrama sprečavajući tako ljude da uđu u Božju prisutnost. Sada je put prema Božjoj prisutnosti zauvijek otvoren Kristovom smrću. U molitvi, zahvaljujući Isusovoj žrtvi, imamo izravan pristup Bogu.
Ne trebamo brinuti što ćemo reći ili kojim jezikom govoriti. Važno je da molimo. Bogom nadahnut prorok Izaija napisao je: “Kad zazovu odgovorit ću, kad zavape uslišit ću ih.” Izaija nas potiče da tražimo Gospodina dok se može naći, da ga zazovemo dok je još tu. Poslije smrti nema više traganja i nalaženja.
Razgovor
Što se događa u meni dok molim?
Jesam li utješen, uznemiren, ili ravnodušan?
Zamišljam Isusa kako stoji ili sjedi do mene
i iznosim mu sve što osjećam.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
