Proslavljen blagdan sv. Ivana Nepomuka, zaštitnika grada Omiša i 400. obljetnica posvete crkve
Grad Omiš i župa sv. Mihovila proslavili su blagdan sv. Ivana Nepomuka, zaštitnika grada Omiša brojnim vjerskim, kulturnim, sportskim i drugim događanjima tijekom svibnja. Središnja proslava bila je na sam svečev blagdan u srijedu, 16. svibnja, misno slavlje i procesiju omiškim ulicama predvodio je mons. dr. Želimir Puljić, zadarski nadbiskup i predsjednik HBK. U koncelebraciji je bilo desetak svećenika predvođenih župnikom don Matom Čulićem.
„Sveci, dakle, koje štujemo imaju vrlo konkretnu socijalnu, humanu, ljudsku i društvenu dimenziju, kako u vjerničkom župnom okruženju, tako i u društvenoj zajednici mjesta, općine, grada i naroda. Prva, naime, crkvena i društvena institucija s kojima čovjek kad se rodi dolazi u dodir jest rodilište, matični ured i župa. I dok su prve dvije institucije prigodnoga obilježja, župa je dinamičnija. Po njoj se čovjek umrežuje u tijelo Crkve s kojom ostaje vezan čitavoga života, u svim radosnim i tužnim zgodama“, kazao je mons. Puljić pri početku svoje propovijedi u kojoj je govorio o vrijednostima u obitelji ali i u široj obitelji župnoj zajednici.
U tom dinamizmu župe i mjesta sveci imaju izrazito pozitivnu društvenu i duhovnu ulogu, nastavio je predsjednik HBK dodavši da sv. Ivana Nepomuka „nalazimo na mnogim mostovima diljem Europe u reverendi i roketi kako drži prst na ustima. Kao da sebi i prolaznicima želi naglasiti vrijednost šutnje i dužnost čuvanja povjerene tajne. On je, naime, mučenika ispovjedne tajne i zaštitnik dobroga glasa. Gdje možemo najbrže i najbolje otkriti vrijednost šutnje i učiti šutjeti? U obitelji, braćo i sestre, kao i u vjerničkoj zajednici i manjim skupinama gdje vlada povjerenje i poštovanje. Tamo se, naime, uči štovati i čuvati dobar glas svoje braće i cijeniti povjerenje i zajedništvo.“
U duhu Lukinih riječi: „Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i u molitvama“, zadarski nadbiskup je naglasio da uz te temeljne oznake koje bi trebale resiti naše obiteljske i župne zajednice valja dodati i važnost svijesti o takvom zajedništvu. Jer, to je kamen temeljac obiteljske i župne zajednice. „Čovjek, naime, ne može biti beskućnik. Potrebno mu je gnijezdo za dušu i tijelo, za njega i za njegovu obitelj. Uz onaj obiteljski i društveni dom njemu je potreban i vjerski dom, domaća vjernička obitelj. U tom vidu župa najbolje ispunjava njegove religiozne potrebe. I postaje skloništem, utočištem, uporištem i izvorom zajedništva o kojem govori evanđelist Luka kada opisuje prvu kršćansku zajednicu. Crkvena mudrost ustanovila je, dakle, župu da nam bude oruđe spasenja. A njezinom rastu u kršćanskoj svijesti i odgovornosti doprinose puno njezini sveci zaštitnici.“
U nastavku svoje propovijedi govorio je o elementima župske svijesti naglasivši da bi se svaki član župne zajednice trebao osjećati suodgovornim u planovima i programima župe, trebao bi podupirati zajedničke aktivnosti i sudjelovati u župskim vijećima i odborima, braniti i zastupati čast i ugled svakog člana i obitelji u župi te ne biti ravnodušan kad se radi o njezinu dobru. „S obzirom na samu župsku svijest socijalni pastoralisti uočavaju četiri skupine župljana: Tu su najprije oni ‘svjesni, uvjereni i apostolski raspoloženi članovi župe’. U drugom krugu nalaze se ‘prosječni’ koji su tu, ali bez osobitoga zalaganja. Ova skupina, nažalost, ponekad popunjava veliki postotak župljana. U trećem krugu nalaze ‘blagdanski župljani’ koji rijetko dolaze u crkvu; možda za Božić, Veliku Gospu, sv. Mihovila i sv. Ivana Nepomuka. Oni nisu previše vezani uz župu i njezine aktivnosti. Stoga ih se naziva ‘nesigurnima’, jer na njih se župna zajednica ne može osloniti. Zadnju skupinu čine ‘udaljeni ili rubni kršćani’ koji nemaju župne svijesti, jer su na rubovima. Udaljili su se, a često nemaju ni onoga temeljnoga crkvenoga osjećaja pripadnosti.“ Naglasio je da evanđelist Luka slikovito opisuje četiri bitne odlike zajedništva prve Crkve: zajedništvo nauka, molitve, lomljenja kruha i dobara.
Na kraju svoje propovijedi mons. Puljić uputio je poruku vjernicima, obiteljima a na poseban način očevima kazavši: „Ustani, dragi brate, probudi se i moli, zovi, kucaj i traži. Dragi oče, glavaru obitelji, odvaži se okupiti uvečer članove svoje obitelji i ne umaraj se upravljati molitveni vapaj Isusu. Reci mu iskreno, skrušeno i ponizno da je on čežnja tebe i tvoje obiteljske zajednice. Zamoli ga neka ti pomogne da poput prvih kršćana budeš postojan u zajedništvu apostolskoga nauka i zajedništvu molitve i euharistije. Otvori mu svoje srce i pamet kako bi sve više upoznao i zavolio Krista koji je naš ‘Put, Istina i Život’. Proučavaj nauk koji je Krist povjerio Crkvi svojoj. Posebice traži neka ti Gospodin pomogne osobno i zajednički moliti, s potrebama drugih suosjećati, te na nedjeljna euharistijska slavlja redovito dolaziti. Jer, Isus je Emanuel, Bog s nama. On je mir naš i jedini otkupitelj čovjeka. Njegova su vremena i vjekovi! Nema drugoga imena pod kapom nebeskom u kojem se možemo spasiti, osim imena Isusa Krista (Dj 4, 12).“
Na kraju misnoga slavlja, koje je svojim pjevanjem uzveličao Mješoviti župni zbor sv. Mihovila pod ravnanjem Rozarije Mimica a uz orguljašku pratnju s. Maksencije Midenjak, riječ zahvale uputio je župnik don Mate Čulić. Tom je prigodom župnik uručio odlikovanja za petero članova župnoga zbora koji pjevaju u zboru 50, 60 ili 80 godina.
U sklopu obilježavanja 400. obljetnice posvete župne crkve sv. Mihovila u Omišu upriličen je od 13. do 15. svibnja u župnoj crkvi prigodni program: koncert Zagrebačkoga katedralnog mješovitog zbora i Župnoga mješovitog zbora Omiš, predavanje akademika Radovana Tomića o temi „Kult sv. Ivana Nepomuka u Omišu“ i izlaganje prof. dr. sc. don Slavka Kovačića o temi “Omiške crkve-bratovštine do početka 19. stoljeća“.
Izvor: smn.hr
