Viktor Klobučar, austrougarski mornarički časnik, sin istoimenog topničkog generala rodom iz Gospića, bio je letač austrougarskog balonstva. Kao pilot aviona sudjelovao je u Velikoj utrci oko Britanije, bio je pilot letećih čamaca i jedriličarski pobjednik te prvi zapovjednik Austro-ugarskog mornaričkog zrakoplovstva. Ustrojio je mornaričko zrakoplovstvo i mrežu hidrobaza od Istre do Boke kotorske.
Viktor Klobučar od Bunića (mlađi), potomak hrvatske časničke obitelji iz Gospića, rođen je u Grazu 24. srpnja 1878. godine. Bio je austrougarski mornarički časnik i prvi zapovjednik austrougarskoga mornaričkog zrakoplovstva. Klobučar završetkom četverogodišnje Mornaričke akademije 1896. godine pristupa mornarici. Nakon vršenja služe na brojnim austrougarskim balonskim postrojbama. Već sljedeće godine nalazi se u Balonskom odredu Topničke tvrđavske pukovnije za reglažu i promatranje. Čin poručnika bojnog broda dobiva 1907. godine, a 3. kolovoza 1911. postaje vođa slobodnog balona Austrijskog aerokluba.
Tada se nalazi u Frankfurtu na Majni na obuci za upravljanje zračnim brodom. Nakon obuke Klobučar se vraća u Pulu gdje se prihvaća ustrojavanja mornaričkog zrakoplovstva i lanca hidrobaza od Istre do Boke kotorske. Godine 1912. dobiva zvanje borbenog pilota kopnene vojske (feldpilot), a bio je i prvi austrougarski pilot koji je stekao zvanje mornaričkog pilota 19. kolovoza 1913. godine.
Prvu nezgodu doživio je 24. siječnja 1913. godine da bi mu već 5. veljače tijekom ispitnog leta u Fažanskom zaljevu otkazao motor i kormilo visine njegova letećeg čamca oznake S12. Zahvaljujući kolegi, Klobučar uspijeva preživjeti pad. Nedugo potom, 25. veljače, doživljava novu nezgodu zbog kvara na krilnom plovku Lohnerova zrakoplova oznake V (S6). Zbog zadobivenih povreda glave i čeljusti, Klobučar završava na dugotrajnom liječenju. Tada napušta mjesto zapovjednika mornaričkog zrakoplovstva i prelazi na dužnost u Pomorsko-tehničkom odboru u Puli. Početkom Prvoga svjetskog rata Klobučar sudjeluje u zaštiti njemačkih posjeda u koloniji Qingdao. Uskoro biva zarobljen i rat provodi u japanskom zarobljeništvu.
Nakon Velikog rata prelazi u mornaričku službu Kraljevine Jugoslavije u kojoj zapovijeda krstaricom Dalmacija i pomorskim arsenalom u Tivtu. U mirovinu odlazi 1931., a u 88. godini umire u Zagrebu 28. lipnja 1965. godine.
Izvor: narod.hr/vojnapovijest.vecernji.hr
