Anela Todrić: ‘Ovih dana skupljanja potpisa volonteri su bili čašćeni i prostim riječima’
Ovih dana skupljanja potpisa između ostalog, volonteri su bili čašćeni i prostim riječima i bogopsovkama.
No, svaki čovjek ima pravo izraziti ono što osjeća i dakako odabrati način kojim to čini.
Izraz lica dok čovjek izgovara rečenice nekad više govori o njegovom unutarnjem stanju, nego same riječi koje izgovara.
Kad je tužan podigne nekako obrve, oči zasuze, uspori rečenice…
Kad je radostan oči sjaje, zarumeni obraze i usta mu se brže otvaraju.
A kad bi na trenutak zaustavili izraz lica čovjeka kad psuje i prostači, rijetko tko bi ostao ravnodušan pred onim što gleda.
Jednom sam se vozeći u autobusu pokušala skoncentrirati na knjigu koju sam čitala. Nije išlo. Iza mene je čovjek objašnjavao ovom do sebe neki burniji događaj.
Ne postoji nijedna prosta riječ, ni bogopsovka koju on nije izgovorio.
Trpjela sam dosta dugo, a onda sam se okrenula.
Zateklo me najprije to što je bio puno stariji od mene, a onda njegov izraz lica.
Bio je to jedan ružni, ružni čovjek.
Lice mu je bilo doslovno skupljeno u nosu sa svim borama. Gornja čeljust se podigla, donja izvalila.
Doslovno kao zvijer kad ugleda svoj plijen. Ulovila sam u jednom trenutku izraz očaja i tjeskobe i neke neobične nadmoći.
KKC kaže da je bogopsovka jedan od grijeha koje čovjek nikad ne bi smio napraviti.
Ako vjerujemo kad zazovemo Duha Svetog da će nam doći i napuniti nas milosti Božjom, onda moramo ozbiljno uzeti svaku riječ koja izlazi iz naših usta.
Onoga kojega zazivamo, taj nam se i obraća.
Često nismo svjesni da baš sve što izgovorimo i način na koji se ponašamo, ostavlja na nekome trag. Uvijek je oko nas netko tko sluša i promatra i tko će izgovoreno dalje citirati.
To su naša djeca.
Više vrijedi dolično i autentično ponašanje roditelja za njihov odgoj, nego sto lekcija dobrih savjeta, jer djeca su uvijek oko nas i imaju oči i uši.
Kad dijete citira nekoga iz svoje blizine reći će:
Ma znaš, to ti je ona žena koja je uvijek vesela, ili onaj sijedi stariji gospodin, obično u crkvi uvijek sjedi u prvoj klupi…
Ili će reći: Znaš onoga čovjeka neobičnog lica što je uvijek nešto ljut pa psuje…
Možda čovjek nije uvijek ljut, možda je samo stvorio ružnu naviku koje nije svjestan, ali ako je ova navika učestali način komunikacije, pamtit će ga djeca po tome.
Dobro je zato pitati djecu i mlade o tome, pa sam ih i pitala.
Rekli su da je lakše prepričati neki vic i da je uvijek smješniji, ako se ubaci prosta riječ ili psovka. Obično frajeri psuju – kažu.
Upitala sam ih onda: Što mislite zašto ljudi psuju i što najčešće psuju?
Odgovor je glasio: Psuju zato jer su frustrirani, a najčešće dok to čine spominju Boga i spolne organe.
I upravo to je dokaz kako je psovka vražje djelo.
Jedino čisto na ovom svijetu i nevino dolazi od Boga i rađa se iz maternice, a to je život.
A vrag život mrzi i želi ga svim sredstvima uništiti.
Jedno od tih sredstava je psovka.
Ima mjesta u našoj domovini koja se ističu upravo po ovoj navici.
U njima je vrag odavno postao osnovno prijevozno sredstvo. On prevozi i ljude i stvari svakodnevno, onako usput iz navike.
A je li uzrečica: „Vrag te odnio“ obična navika, šala ili vražja smicalica?
„Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim“ (Ef 6,11)
Ako se vratimo u prošlost pa pogledamo ovaj narod od tada do danas, nije bilo ideologije koja je tamo prolazila.
Istina je da su ondje ljudi bili i ostali vjerni Bogu, ali je istina i da su se raseljavali i još uvijek napuštaju svoje domove, a vragu i jest jedini cilj rastaviti, opustošiti i u temelj uništiti.
Kad ga zazovemo olakšavamo mu posao, zar ne?
Jedan čovjek je znao kad opsuje za sebe reći u šali: Ma ne briga Boga šta budala govori!
No, briga vraga, jer u psovci se ionako Boga odričemo i s vragom sklapamo posao.
Opasne su to riječi koje valja išupati iz srca da ne puste korijenje.
Nema tako lijepog lica na svijetu koji neće poprimiti svu ružnoću pakla dok psuje, zato je grijeh ostati nijem i ne spomenuti čovjeka koji psuje, te ružnoće.
Ako je navika nek je se riješi, nek zauvijek napustiti lice zvijeri i molitvom Bogu uobliči lice pokajničke duše.
Neka naša djeca gledaju Boga na našim licima i o Njemu govore svima.
U domovini takvih lica neka nam odrastaju i bit će im sigurno dobro.
Izvor: narod.hr
