Dr. sc. Željko Lovrinčević: Treba uvesti novi mirovinski dodatak proporcionalno ulaganjima građana u prvi stup
Ugledni ekonomist Željko Lovrinčević sa zagrebačkog Ekonomskog instituta za portal Direktno reagirao je na Vladinu najavu mirovinske reforme. On predlaže uvođenje novog mirovinskog dodatka i za korisnike drugog stupa, ovisno o njihovim ulaganjima u prvi i drugi stup jer Vladin prijedlog vodi do ukidanja drugog mirovinskog stupa i nosi opasnost potencijalnih ustavnih tužbi.
“Geneza problema je jasna. Ona počinje u trenutku kada se uvodi mirovinski dodatak od 27 posto, kada se promijenila formula za obračun mirovina i prešlo se s koncepta 10 najboljih godina na cjelokupno razbolje. Budući da se pokazalo da za određene skupine, odnosno one koji dolaze to znali manje mirovine uveo se taj dodatak kao kompenzacija. To je geneza problema. U tim se trenucima nije razmišljalo puno o onome što će doći kasnije.
Dolaskom drugog mirovinskog stupa taj problem nije postao toliko razvidan dok se nisu pojavili prvi korisnici. Prošle godine se pojavilo prvih 16, 17 novih umirovljenika iz drugog stupa. Sad se pojavila nova generacija umirovljenika koja se nalazi u toj poziciji da bude deprivirana ili uskraćena za taj dodatak”, pojašnjava Željko Lovrinčević.
‘Vlada ukida drugi stup, a fondovima ostavlja naknade’
“Ono što je država predložila nije dobro iz više razloga. Prvi je razlog što idućih 15 do čak 20 godina će većina ljudi optirati za prvi stup, jer zbog malenih izdvajanja ne mogu kompenzirati dobit stvorenu u drugom stupu u odnosu na dodatak od 27 posto. To faktički znači da bi u tom razdoblju svi optirali za povratak u prvi stup osim onih koji imaju primanja 2,5 do 3 puta veća od nacionalnog prosjeka, dakle iznad 16, 17 tisuća kuna, pa bi drugi stup ostao na desetak posto onih s najvišim dohotcima.
Dobili bi de facto treći mirovinski stup u kojem se nalazi 10 posto najbogatijih, a za koji država još uvijek garantira. Postao bi de facto dobrovoljan, a 90 posto korisnika bi se vratilo u prvi stup.
Tu počinje problem za pitanje državnih obveznica, odnosno njihovo unovčavanje i likvidnosti, jer bi se tim ljudima novac morao vratiti iz fondova u prvi mirovinski stup, odnosno unovčiti imovinu kroz vrijeme.
Ovo što Vlada predlaže je zapravo još gore, jer bi dobili faktički prvi stup koji je bio neodrživ i prije 18 godina i u vrijeme pokretanja drugog mirovinskog stupa, a fondovima bi ostala naknada za upravljanje. Zašto onda ne dati ljudima opciju da odmah u startu biraju žele li uopće ići u drugi stup ili ne žele, jer se ionako gotovo svi vrate u prvi stup, uz trošak upravljanja.
Većina korisnika bi se izjasnila da ne želi i onda ukidaš drugi stup. Ovo je međukorak prema ukidanju drugog mirovinskog stupa, i to u uvjetima lošije demografske slike i troška mirovinskih fondova”, naglašava ugledni ekonomist.
‘Pitanje je koliko je Vladin prijedlog ustavan’
“Ne treba se uspoređivati s drugim zemljama koje su išle u slične mirovinske reforme i uvodile drugi stup. Naša je specifičnost ovaj dodatak od 27 posto i on je sada problematičan. Drugo je pitanje je li ta pozicija ustavna ili ne. Je li ustavno da i jedni drugi građani uplaćuju u prvi stup, a jedni imaju pravo na dodatak, a drugi ne. Otvoreno je pitanje kako će reagirati Ustavni sud na to što jedan dio građana dobije subvenciju, a drugi ne, iako uplaćuju za istu vrstu potpore”, naglašava Lovrinčević.
‘Zašto šute mirovinski fondovi?’
“Treće pitanje je da u mirovinskoj reformi treba otvoriti pitanje aspekta poslovanja mirovinskih fondova i organizacije sustava. Otvara se pitanje licenciranja i zašto se ne bi svakih pet godina obnavljale licence putem javnog natječaja za upravljanje sredstvima. Mogu se onda javiti i neki drugi ponuđači.
Nisu ova četiri bogomdana za sve vijeke vjekova. Stoga mirovinski fondovi i sada šute, jer je njihova pozicija dobra. Oni će na kraju izgovoriti jednu rečenicu iz prošlih vremena: ‘hvala vam lijepa na suradnji i do viđenja’. Oni koriste sredstva korisnika 30 godina i unatoč povratku u prvi stup oni se uredno naplate za sve.
Njihova pozicija je zahvalna, jer će ljudi morati biti u sustavu 30 godina, ali će ih napuštati na kraju, a sredstva će im ostati na raspolaganju. S druge strane, država tu ima trošak i to nema velikog smisla. Samo je pitanje kada će neka od političkih opcija ponuditi opciju odabira u startu. Ovo je samo čekanje istoga odabira 30 godina.To je krivi smjer.
Jedno je dakle pitanje licenciranja fondova i konkurencije među njima, a drugo je pitanje njihova nadzora. Korisnici bi trebali imati neku vrstu svog predstavnika ili organizacijskog tijela koje nadzire ta ulaganja i da može stavljati veto na neka ulaganja, iznad npr. određenog iznosa ili postotka. Treće je pitanje neophodne liberalizacije portfelja ulaganja fondova kako bi imali širu lepezu mogućnosti investiranja i četvrto je pitanje razvidnosti i transparentnosti.
S gotovo 100 milijardi kuna upravlja malen broj ljudi o kojima ne znamo ništa. O njima bi trebali znati više, povećati njihovu vidljivost i staviti ih de facto u status državnih dužnosnika i imati uvid i u njihove imovinske kartice i onemogućiti sukobe interesa. Trebalo bi otvoriti i ta pitanja. Mirovinci su vjerojatno čak i spremni da ostane ova situacija i pristati na ovo što je Vlada predložila.
Dugoročno oni ostaju bez klijenata i pretvaraju se u treći, dragovoljni, stup po svojoj veličini, ali samo s biranim, bogatim, klijentima. Hoće li tu uopće biti posla za četiri fonda ili ne, to je isto dugoročno pitanje”, ističe Lovrinčević.
Lovrinčević: “Treba otvoriti i pitanje svih proračunskih rashoda i privilegiranih mirovina”
“Ovo za društvo ne koristi ničemu. Treba ići stoga prema dodatku za drugi stup. Taj dodatak treba napraviti proporcionalno, ovisno koliko je tko ulagao u prvi stup, odnosno u drugi stup. Treba vidjeti koliko bi prema tome iznosila ta izdvajanja i pronaći odgovarajuću formulu. Treba naći neku vrstu dodatka za drugi stup i tako kompenzirati jer ako ostane ovako stvara se nejednakost i kod nekih kategorija mirovina bit će razlike i 30 posto.
Koliko taj dodatak košta? U prosjeku dodatak košta oko 0,6 posto bruto domaćeg proizvoda na godišnjoj razini i s vremenom raste. U Hrvatskoj izdvajanja za mirovine iznose oko 11 posto BDP-a, što je u prosjeku Europske unije. Ako ostane ovako, palo bi prema projekcijama na osam posto BDP-a, što znači da nema potrebe toliko radikalno stezati izdvajanja za mirovinski sustav.
Ovih 0,6 posto za taj novi dodatak Hrvatsku i dalje drži u prosjeku EU, dakle i dalje će to biti niske mirovine i dalje će biti velik broj korisnika koji nisu uplatili ništa već su stekli mirovine pod beneficiranim uvjetima.
Vladin prijedlog vodi stoga de facto do ukidanja drugog mirovinskog stupa i nosi opasnost potencijalnih ustavnih tužbi. Trebalo bi svakako naći međurješenje za prijelazno razdoblje dok u mirovine ne krenu oni koji su uplaćivali cijelo vrijeme radnog vijeka i u drugi mirovinski stup.
Pritom govorimo uz pretpostavku da će mirovinski fondovi ostvarivati prinose cijelo buduće vrijeme i da će sve funkcionirati, da neće biti novih kriza i sl. Uz Vladin prijedlog može se prepostaviti i da će zbog likvidacije njihovih pozicija fondovima rasti troškovi i smanjivati se prinosi.
Treba razgovarati otvoreno i vidjeti kojepozicije u proračunu nam dugoročno ne trebaju, treba vidjeti i tko se sve našao među privilegiranim mirovinama itd. Treba vidjeti koliki nam je fiskalni kapacitet i vraćamo se tako na sam početak reformi. Sve treba otvoriti, uključivši i pitanje beneficiranih mirovina”, navodi za portal Direktno Lovrinčević.
“Postojeći mirovinski sustav je u stvari sustav oporezivanja, jer radnik koji uplati 100 kuna doprinosa kroz mirovinu mu se prema očekivanom trajanju života vrati 50 kuna, dok drugih 50 kuna koristi netko drugi. Država kroz potpore odlučuje koje skupine će koristiti taj novac.
Dakle, mi nemamo mirovinski sustav, nego sustav socijalne skrbi, odnosno pomoći. Mirovinski sustav bi trebao biti socijalno održiv i otporan na šokove. Naš sustav nije socijalno održiv, a kroz 15-20 godina bit će još manje održiv uz postojeće demografske trendove.
Ako ne ponudimo neko prijelazno rješenje, političke opcije ponudit će ukidanje drugog stupa odmah ili dodatak 27 posto svima i u drugom stupu, a to je onda značajan izdatak. Mudrije je stoga pronaći prijelazno rješenje da preživi drugi stup.
Obećanja o povećanju izdvajanja za drugi mirovinski stup nisu u skladu s Vladinim projekcijama proračuna za iduće razdoblje. O tome tamo nema riječi. Vlada i sam ministar rada Marko Pavić trebali su se ipak kvalitetnije pripremiti, a nisu konzultirali niti radne grupe koje su za to formirane”, zaključuje Lovrinčević.
Izvor: direktno.hr
