Zoran Čapalija: Zašto tolika prašina oko Jasenovca?
HISTORIOGRAFIJA „MIRKO I SLAVKO“
Istraživati, propitkivati, zaključivati i utvrđivati osnovni su zadatci svakog povjesničara. Na osnovi sačuvane povijesne građe i pronađenih artefakata stvaraju se historiografije kako nacionalne tako i svjetska historiografija. Drugim riječima historiografija mora počivati na znanstveno utvrđenim činjenicama a ne na ideološko političkim obrascima. Istina, pa kakva god ona bila, mora biti temelj historiografije. To dakako ne znači da se nadalje ne smije propitkivati, istraživati i zaključivati. Nažalost cjelokupna hrvatska historiografija počiva na ideološko političkim temeljima, a ne na povijesnoj istini. Od njezinog ideološko političkog kreiranja pa sve do 90-tih godina iza nje stoji argument sile i pendreka, a ne povijesna istina o kojoj se nije smjelo pomisliti, a kamoli razgovarati. Ta „Mirko i Slavko“ historiografija postala je aksiom koji treba učvrstiti vlast komunističke partije. Svako istraživanje, propitkivanje, ili pak zaključivanje suprotno partijskoj paradigmi bilo je proskribirano, a osobe koje su to činile završavale bi u jugo-komunističkim zatvorima.
POVLAŠTENA POVJESNIČARSKA KASTA
Tijekom totalitarnog režima stvorena je politička povjesničarska kasta koja je jedina smjela tumačiti našu historiografiju. Kad bi se netko izvan te kaste ne daj Bože usudio obavljati povijesne analize odmah bi bio proglašen reakcionarom, revizionistom ili pak najčešće ustašom. Taj totalitarni mrak jugo-komunističkog partijskog režima nije vladao samo kod nas već i na cjelokupnom prostoru Jugoslavije. Tadašnji kazamati (Goli Otok, Stara Gradiška i Lepoglava) bili su prepuni takozvanih narodnih neprijatelja. Oni koji su iz tog komunističkog mraka pobjegli u svijetlo demokratskog zapada bili su progonjeni i likvidirani od strane tajnih službi.
A KAKO JE DANAS?
Nažalost ni danas nije ništa bolje. Ta povlaštena povjesničarska kasta infiltrirana u sve institucije moderne Hrvatske države i svim silama sprječava utvrđivanje povijesne istine. Mnogi od njih bili kreatori te partijske historiografije, a ovi mlađi povjesničari su ju kao djeca bivših vlastodržaca kroz kućni odgoj prihvatili zdravo za gotovo. Važnu ulogu u njihovom formiranju obavila je partijska osnovnoškolska, srednjoškolska i fakultetska povijesna nastavna građa. Kada znate tko su utemeljitelji Filozofskog fakulteta u Zagrebu bit će vam jasnije mnoge stvari, a naročito zašto je dio te povjesničarske kaste ponikao i stoluje na tom fakultetu. Kao sveučilišni profesori oni se smatraju meritornima i pozivaju u sve mainstream medije da uz ostale komunističke ideologe tumače hrvatsku povijest. Takvi povjesničari i ideolozi i danas stvaraju i šalju u svijet strašnu i lažnu sliku ohrvatskom narodu.
MIT O JASENOVCU KAO KARTA PODKUSURIVANJA
Upravo mit koji je stvoren oko logora Jasenovacbio je njihovo osnovno sredstvo za držanje Hrvatskog naroda u pokornosti namećući mu kolektivnu krivnju ustaštva i genocidnosti. Svaki put kada se vladavina partije nalazila u problemima njezini apologeti su posezali za mitom Jasenovac kako bi ušutkali neistomišljenike. Sjetite se takvih istupa članova SDP-a u Hrvatskom saboru gdje radi pokušaja povratka na vlast kreiraju i šire neistine i teze o fašizaciji hrvatskog društva te nadolazećem ustaštvu. Nakon što otvore pitanje Jasenovca svaki odgovor na tu temu sprječavaju počinjući kao papagaji govoritikako se ne smijemo vraćati u povijest, kako je dosta priča o partizanima i ustašama jer ima težih problema koje treba rješavati. Pri tome dakako ne spominju kako je upravo njihovo 45-to godišnje vladanje dovelo do svih problema koje danas imamo. Hrvatski čovjek i dan danasplaća sve njihove grijehe i tko zna kolikodugoće ih još plaćati.
Mržnja i zlo utkali su se u njihove gene u tolikoj mjeri da su izjeli njihovo vlastito političko tijelo i doveli ih na politički odar. Bliska partijska politička smrt stvorila je neviđenu paniku koja generira čitav niz međusobnih optužbi i uvreda. Pri tome dakako ne zaboravljaju sijati mržnju protiv Boga i svega što je hrvatsko. Neki od njih toliko su se zbunili u tom kaosu da su postali vjernici i počeli pohoditi svete mise. Vjerojatno mole Boga da spasi njihovu partiju. Istina, Bog je milosrdan i milostiv no zaboravili su kako On „zločeste“ šalje u pakao. Nije On zaboravio njihovu pjesmu: „Nosim kapu sa tri roga i borim se protiv Boga“. Jasno, On ih neće streljati kao što su to oni izvršili nad svećenicima, vjernicima i drugim nevinim osobama, već će ih uputiti na mjesto koje su svojim životom i djelima zaslužili – PAKAO.
Usudio bi se reći kako je njihova politička smrt vrlousko povezana sasve većim otkrivanjem istine o stravičnim zločinima koje je partija počinila (Bleiburg, Maribor, Huda Jama, Jazovka itd.), a naročito rušenjem mita o Jasenovcu.
TKO SE TO USUDIO DIRATI U ISTINU O JASENOVCU?
Cjelokupni partijski establištmentpodigao se na noge radi knjige „RADNI LOGOR JASENOVAC“ čiji je autor gospodin Igor Vukić, novinar i istražitelj. Knjiga je toliko razbjesnila gospodina Milorada Pupovca koji je sa saborske govornice gotovo zahtijevao da se gospodin Vukićuhiti. Bio je vidno uzbuđen i imao sam osjećaj da će eksplodirati.
Kako se to gospodin Vukić usudio dirnuti u mit o Jasenovcu? Kako se to usudio oduzimati im krucijalno političko sredstvo koje ih je držalo na političkoj sceni? Ta i mnoga slična pitanja postala su njihova noćna, a bome i dnevna mora. Odoše im vjekovne sinekure u nepovrat, a politička egzistencija u ambis. Priče o tome kako autor u knjizi iznosi laži potpuno su neutemeljene. Knjiga je navodno uznemirila javnost. Istina, uznemirio se dio javnosti, ali samo onaj koji je kreirao „partijsku povijesnu istinu“ o Jasenovcu. U toj za partiju pogubnoj knjizi gospodin Vukić svaku svoju tezu potkrepljuje preslikama originalnih dokumenata. Koliko mi je poznato gospodin Vukić je sve one koji osporavaju ovaj njegov rad javno pozvao na sučeljavanje no nitko se nije usudio doći. Na promociji knjige u dvorani „Vijenac“ odgovorio je na sva pitanja koja mu spočitavajući postavljaju oni koji se nisu usudili sučeliti s njim.
DO KADA ĆE JASENOVAC BITI POLITIČKO SREDSTVO?
Služenje Jasenovcem kao sredstvom za pribavljanje političkih poena sotonski je čin kojim se duboko vrijeđa sve nevine žrtve tog logora kao i njihove obitelji. Govori mržnje koji su izgovarani s govornice na obljetnicama moraju prestati. Jasenovac mora postati mjesto pijeteta na kojem će se iskreno odati počast svim žrtvama i skrušeno moliti da se takvo što nikada i nigdje ne ponovi. Sve dok se znanstveno ne utvrdi istina taj lažni mit će i dalje biti sredstvo podjele i mržnje. Treba oformiti neovisne znanstveno stručne timove koji će u potpunosti istražiti ovo bolno pitanje. Krucijalno pitanje je želi li to politika?
Zoran Čapalija – Čaplja
