Marja Čolak: Kolinda u svlačionici nije pretjerala, Dalićevi ratnici zaslužuju naklon cijelog državnog vrha
Božja ruka kao da se umiješala u zadnje sekunde utakmice Hrvatska-Danska. Obranjeni penal Subašića i završni pogodak Rakitića naciju je bacio u potpuni delirij, a na oči navukao suze radosnice, nakon višesatne drame kakvu ni svjetski nogomet ne pamti. Dalićeva krunica se isplatila.
Uspjeh Vatrenih ujedinio je Hrvatsku, a našu radost podijelili su i susjedi. Srpski mediji vesele se kao da je njihova reprezentacija prošla u četvrtfinale, između ostaloga i jer je zvijezda utakmice Danijel Subašić, sin Jove i Boje iz zadarskog zaleđa, koji pak za sebe kaže da je Hrvat i katolik.
Dakle, jedinstvo vlada na najjače, ali, eto, kamen spoticanja je postala predsjednica Republike, koja je zbog pojavljivanja u svlačionici nakon pobjede izazvala brojne reakcije. Drugo je pitanje je li bilo pametno tražiti susret s igračima prije utakmice, što je navodno spriječio šef HNS-a Šuker. Susret poslije utakmice je potpuno ispravan. Kolinda Grabar-Kitarović spustila se među Vatrene, čestitala Daliću, koji ju je s radošću dočekao. Potom je izgrlila igrače. Kritičari su je prozvali jer je ”upala” dok su dečki još bili znojni i u gaćama. Pa nije valjda trebala čekati jutro da se osvježe i naspavaju?!
I nije baš izgledalo kao da im smeta što ih predsjednica grli. Postupila je slično kao nekad Angela Merkel, koja je pobjednički tim Njemačke također znala pozdraviti obnažene u svlačionici. Osim toga, pa koliko puta i sami objavljuju na svojim profilima fotografije, na kojima ne nose majicu ili su u kupaćim gaćicama ili kratkim hlačicama? Oprostite, pa nije da ih je štipala, kako to zna učiniti predsjednik Europske komisije Jean Claude Juncker. Što također može biti simpatično. I političari su ljudi od krvi i mesa.
Bolje od pojavljivanja predsjednice bilo bi pojavljivanje cijelog državnog vrha
Neki se danas javno zgražaju navodno skandaloznim postupkom predsjednice, tvrdeći da je takvo ponašanje neprimjereno predsjedničkoj funkciji. Pa sjetimo se samo prethodnika Josipovića ili Mesića? Je li njihov izostanak navijačkog duha bio primjeren? Što je bolje? Uopće ne navijati i kurtoazno čestitati ili se iskreno veseliti i zaobići protokol? Jedino bolje od pojavljivanja predsjednice na stadionu bilo bi pojavljivanje cijelog državnog vrha na stadionu. A jedino skandalozno može biti to što se predsjednica upustila u egzibiciju s financiranjem posjeta Rusiji, umjesto da je sav teret putovanja, smještaja i pratnje išao prema službenom protokolu, kako i priliči predsjedničkoj instituciji.
Kad bi zbog državničkih obveza to bilo moguće, Vatrene bi u Rusiji u daljnjim fazama natjecanja trebali bodriti i predsjednica, i premijer, pa i šef Sabora ako hoćete, i to u službenom aranžmanu, o državnom trošku. A populistička podilaženja nekim medijima i dušobrižnicima poput plaćanja putovanja iz vlastitog džepa ostaviti po strani. Sasvim je u redu bodriti pobjedničku nacionalnu reprezentaciju. Štoviše, poželjno je.
Kamo sreće da političari više podrže sport, da se ne ponove Ćustić, Capar i maleni Oskar
Eh kamo sreće da je više političara koji otvoreno i srčano podržavaju naše sportaše. I to ne samo deklarativno, naslikavajući se po tribinama. Već konkretno djelima. Trenutna atmosfera dobar je trenutak za podsjetiti na neke tragedije hrvatskog sporta. I za poziv državi da poduzme odlučnije poteze. Ako se igdje država treba intenzivnije aktivirati i umiješati, to je upravo sport. Tu imamo najveći potencijal, a premalo novca, što može završiti i kobno.
Počnimo od Subašića koji je javnost ganuo s majicom na kojoj je lik pokojnog mu prijatelja Hrvoja Ćustića. Kobnog dana kada je Ćustić poginuo od udarca u betonski stup kraj terena, loptu je prema njemu ispucao upravo Subašić. I danas se pita bi li Ćustić bio živ da je loptu ispucao na drugu stranu. A stupa nije trebalo tamo ni biti… da je bilo volje i novca teren prilagoditi igri.
Slučaj drugi, koji je prije mjesec dana također zavio Hrvatsku u crno. Trener (34) i igrač (15) Futsal Dinama smrtno stradali u teškoj prometnoj nesreći. Vraćali su se s turnira na kojem su pobijedili. Odlučujući gol zabio je mladi Oskar Kadrnka; pjevali su, slavili, veselili se. Na povratku kući, na autocesti između Zagreba i Karlovca dogodila se nesreća. Vozio je trener, koji je nakon svega bio premoren. Ni prvi ni zadnji trener bilo kojega sporta koji vozi natjecatelja kući. Jer bilo kako drugačije je preskupo. O plaćenom vozaču može se samo sanjati.
Takvih trenera kao Capar je na stotine po cijeloj Hrvatskoj, a i talenata kao što je bio Oskar. Problem prijevoza na natjecanja u Hrvatskoj nije adekvatno riješen, a iz Futsal Dinama najavljeno je osnivanje zaklade “Oskar i Matija u srcu”, koja će brinuti upravo o sigurnosti mladih sportaša u prometu. Planiraju preko nje osigurati siguran prijevoz svim mladim sportašima, s ciljem da se svi ubuduće mogu bez ikakvih briga baviti sportom i putovati na domaće i inozemne turnire. Eto prilike i državi da se pokaže.
Treći slučaj nije tragičan, samo je tužan. Naša olimpijska pobjednica Sara Kolak svojevremeno je otkrila kako joj je najskuplje koplje kupila Sandra Perković. Znate li koliko je koštalo? Tisuću eura. To je nekom glavešini jedan ručak u skupom restoranu, da budem populistica do kraja.
Ukratko, kad smo već tako sportski talentirana nacija, nije li logično da upravo sportu treba prinijeti više pažnje političara? Manje će mladih iseljavati, a roditelji neće živjeti u strahu i na rubu bankrota, nakon što zadnju lipu iscijede na kotizacije, opremu, putovanje, smještaj…
Izvor: Marja Čolak/direktno.hr
