Prije 50 godina objavljena je enciklika pape Pavla VI. ‘Humanae vitae’
POVODOM 50. OBLJETNICE ENCIKLIKE „HUMANAE VITAE“ PRISJEĆAMO SE RIJEČĪ KOJE JE PAVAO VI. POSVETIO TOM DOKUMENTU NA OPĆOJ AUDIJENCIJI ODRŽANOJ TJEDAN DANA NAKON NJEGOVA OBJAVLJIVANJA. APEL JE TO PAPE MONTINIJA KRŠĆANSKIM BRAČNIM PAROVIMA DA U TOM MARLJIVO PRIPREMLJENOM DOKUMENTU NE VIDE NIZ ZABRANĀ NEGO PRINOS NJIHOVU POZIVU
Bila je srijeda usred ljeta, posljednji dan mjeseca srpnja, kada je Pavao VI. predvodio opću audijenciju u dvorani papinske palače u Castel Gandolfu. Već je prva njegova rečenica izazvala komešanje. Naše riječi danas – rekao je – obvezuje enciklika naslovljena Humanae vitae… Možda je to bio trenutak u kojemu je danima uživao; da se izravno obrati narodu i otvorena srca govori o temi koja ga je godinama iscrpljivala u nastojanjima da ostvari jedan od najdelikatnijih i slojevitih dokumenata njegova papinstva i suvremene Crkve.
Nakon samo nekoliko uvodnih riječi dolazi se do ključne točke. „Ovaj papinski dokument (…) nije samo proglašenje negativnoga moralnog zakona, odnosno isključivanje svakog čina koji smjera na to da rađanje učini nemogućim, nego je ponajviše pozitivni prikaz bračnoga morala u skladu s njegovim poslanjem ljubavi i plodnosti…“ – istaknuo je Pavao VI. kojemu su bile dobro poznate kritike i sumnjičavost prema tekstu unutar i izvan Crkve.
Papino isticanje da je dokument pozitivni prikaz očituje srce čovjeka koji osjeća potrebu objasniti stvari, i objasniti samoga sebe. Ispričati ono što je papa pregledao osobno, savjesno, odlomak po odlomak, kako bi ga pretvorio u djelo Učiteljstva, nije vrsta neosjetljive i mučne misli, nego razmišljanje koje potiče prije svega ljubav oca prema obiteljima, posebice prema onima koji svakodnevno svoj život odmjeravaju vjerom.
Sām je papa Montini rekao okupljenom narodu da u toj prigodi ne želi govoriti o sadržaju enciklike. On želi dati prostora osjećajima, onima koji su mu – kako je rekao – ispunili dušu tijekom četiri godine zahtjevnoga rada na sastavljanju enciklike. Prvi je osjećaj, osjećaj vrlo velike odgovornosti zbog koje je – istaknuo je Pavao VI.- i duhovno trpio. Proučavali smo, čitali i raspravljali koliko smo mogli, i uvijek smo mnogo molili – kazao je papa.
Ipak – dodao je kasnije – drugi nas je osjećaj uvijek vodio u radu, a to je osjećaj ljubavi, pastoralne osjetljivosti prema onima koji su pozvani uključiti u bračni život i u obitelj svoju posebnu osobnost. Treći je pak osjećaj – rekao je Pavao VI. – osjećaj nade. Nada da će kršćanski bračni parovi shvatiti da njegove riječi, koliko god mogle izgledati stroge i teške, žele biti tumači vjerodostojnosti njihove ljubavi pozvane preoblikovati se u nasljedovanje Kristove ljubavi prema njegovoj mističnoj zaručnici Crkvi, te da će pomoći uliti u suvremenu obitelj njezinu vlastitu duhovnost, vrelo savršenstva za pojedinačne njezine članove i moralnoga svjedočanstva u društvu – istaknuo je Pavao Šesti.
Izvor: Misija / Vatican News
