DA SE NE ZABORAVI 14. kolovoza 1992. razmjena kod Nemetina
14. kolovoza je Dan sjećanja na zatočenike srpskih koncentracijskih logora tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj (Dan logoraša).
Dana 14. kolovoza 1992. godine je izvršena razmjena hrvatskih i srpskih zarobljenika u Nemetinu, po principu „svi za sve“. Tog dana je oslobođeno 714 hrvatskih branitelja i civila. U Nemetinu je postavljena spomen ploča kao spomen na taj događaj.
Tijekom 1991. i 1992. godine su na teritoriju Srbije, BiH, Crne Gore i okupiranih dijelova Republike Hrvatske bila 64 logora i zatvora za koje se zna lokacija. Na okupiranom teritoriju Hrvatske bilo je 30 logora i zatvora. U logorima su bili zatočeni branitelji i civili (muškarci, žene, starci, djeca). Po svjedočanstvima bivših zatočenika u tim logorima se provodila tortura, ponižavanje zatočenika a neki su tamo i ubijeni. Logori su bili u: Srijemskoj Mitrovici, Nišu, Borovu Selu, Dardi, Jagodnjaku, Vukovaru, Stajićevu, Somboru, Šidu, Begejcima, VIZ-u Beograd, Novom Sadu, Manjači, Banja Luci, Zenici, Ovčari, Staroj Gradiški, Okučanima, Bučju, Kninu i drugdje.
„Prema podacima Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, kroz te je koncentracijske logore tijekom Domovinskog rata prošlo preko 30.000 osoba(od toga 3.000 žena i 500 djece), od kojih je izravno ubijeno ili podleglo posljedicama zlostavljanja i mučenja oko 300 osoba, a oko 2.500 osoba nije ni stiglo u logor, nego su nakon zarobljavanja ubijeni ili umrli od posljedica maltretiranja. Najmlađa ubijena osoba u srpskim koncentracijskim logorima imala je svega 6 mjeseci, a najstarija 104 godine.“
Iz 64 logora razmijenjeno je ukupno 7.666 hrvatskih branitelja i civila, dok se za 804 zatočenika ne zna mjesto zatočenja. Republika Hrvatska još uvijek traga za više od 1600 osoba nestalih tijekom Domovinskog rata. Do sada su postavljene tek 22 spomen ploče na mjestima bivših logora.
Nažalost, Republika Hrvatska nije provela istrage i nije kaznila zločince već oni slobodno žive u Republici Hrvatskoj a neki i u državnoj službi, neki s hrvatskom mirovinom. Mali je broj zločinaca pravomoćno osuđen, neki su dobili smiješno male kazne za ubojstva, mučenja zarobljenika, paljenje i pljačku domova te za širenje mržnje na nacionalnoj osnovi.
Mjesto gdje je izvršena razmjena zatočenika je bila crta razgraničenja koju je nadzirao UNPROFOR. Na mjestu razmjene postavljena je spomen ploča kao trajni znak sjećanja.
Marko Jukić/hu-benedikt.hr; Foto: Kamenjar
