Dr. Marko Jukić: Tako je govorio Stjepan Radić (1871.- 1928.)
(crtica povodom 90-te godišnjice smrti)
Stjepan Radić – hrvatski domoljubni političar, književnik, prevoditelj i publicist je umro 8. kolovoza 1928. godine nakon teškog ranjavanja u beogradskoj skupštini. Radić je bio teško ranjen u beogradskoj skupštini 20. lipnja 1928. godine, kada je na hrvatske (samo hrvatske) pucao srpski radikal Puniša Račić. Račić je ubio Đuru Basaričeka i Pavla Radića, teško ranio Stjepana Radića, te lakše ranio Ivana Granđu i Ivana Pernara.
Godine 1895. prigodom otvaranja zgrade kazališta u Zagrebu, na koju je došao car Franjo Josip I, sa skupinom studenata je zapaliomadžarsku zastavu i zbog toga je bio 6 mjeseci u zatvoru.
Radić se borio protiv madžarske hegemonije te je govorio protiv bana Khuena-Hedervarija i zbog toga je bio zatvaran i izbačen sa sveučilišta, kasnije mu je bilo zabranjeno studirati u tadašnjoj Austro-Ugarskoj pa je studij nastavio u Parizu gdje je i diplomirao 1899. godine.
1904. godine Stjepan Radić je s bratom Antunom osnovao Hrvatsku pučku seljačku stranku, stranka je postala parlamentarna 1908. godine. Kasnije je stranka mijenjala ime ali ne i stavove. Kralj Aleksandar I. Karađorđević je uveo diktaturu i zabrani rad političkih stranaka 6. siječnja 1929. godine.
Zbog svog političkog djelovanja (govora) Stjepan Radić je više puta bio u zatvoru. Na Radića je prvi put pokušan atentat 1920. godine. 1928. godine su mu Srbi javno prijetili ubojstvom, njihove prijetnje je izvršio zastupnik Radikalne stranke Puniša Račić. Nakon suđenja i osude Puniša Račić je živio u vili uz osiguranu zaštitu i poslugu!
Stjepan Radić je bio prvi diplomirani hrvatski politolog, književnik, prevoditelj i publicist. Spada među najveće hrvatske političare od kojega bi današnji političari u Hrvatskoj mogli mnogo naučiti o domoljublju i obrani nacionalnih (narodnih) interesa.
Poznata je Radićeva rečenica: “Ne srljajte kao guske u maglu”, koju je izrekao u svom govoru protiv bezuvjetnog ujedinjenja Države SHS., 24. studenoga 1918. godine.
„Ne srljajte kao guske u maglu.“
1918. godine, na sjednici Središnjeg odbora Narodnog vijećau Zagrebu održao je svoj poznati domoljubni govor u kojem se suprotstavio predloženom načinu ujedinjenja Države Slovenaca, Hrvata i Srba. Smatrao je da bi ta država trebala biti savezna, s tri regenta – prijestolonasljednikom Srbije, banom Hrvatske i predsjednikom Slovenije, a ne centralističko-hegemonističko ujedinjena kako se predlagalo i prihvatilo.
Navod iz govora Stjepana Radića 24. studenoga 1918. godine:
„…..Gospodo! Još nije prekasno! Ne srljajte kao guske u maglu! Ne zaključujte jedinstvene vlade s Kraljevinom Srbijom već zato, jer, eto, u ime Kraljevine Srbije nema tu nikoga, ništa, osim taj jedan brzojav, a i taj predstavlja sasvim nešto drugo nego vi. Nemojte tako postupati da se bude moralo danas sutra kazati, da ste i vi Slovenci i vi Srbi Vojvođani i Bosanci, i vi naši Hrvati Dalmatinci, a nadasve vi naši domaći hrvatski Srbi, da ste se svi skupili danas ovamo samo zato da izvršite jedno urotničko djelo protiv naroda, napose protiv Hrvatske i Hrvata. Dajte uvidite barem to da je ova stvar tako važna i sudbonosna da treba sazvati čitavo Narodno vijeće, a, naravski, i Hrvatski sabor. Jer po ovom sadašnjem vašem prijedlogu vi zaključujete da u ime Središnjega odbora ide odmah u Beograd 28 članova, a budući da cijeli Središnji odbor ni nema više članova, to je očito da će svatko kazati odbor je sam sebe poslao, sam sebe ovlastio da proglasi jedinstvenu vladu s Kraljevinom Srbijom, a odbor, očito, nema te ovlasti i toga prava. Gospodo! Sav svijet poznaje i priznaje pravo narodnoga samoodređenja. Mi samo tomu pravu imademo zahvaliti svoje oslobođenje. To pravo samoodređenja pripada u međunarodnom smislu svim trim našim narodima Slovencima, Hrvatima i Srbima kod određivanja naših državnih granica prema tuđim narodima, ali to pravo pripada svim trim našim narodima, a napose nama Hrvatima u Hrvatskoj i s obzirom na osnivanje i na uređenje naše zajedničke države. Mi smo tri brata, Hrvat, Slovenac, Srbin, a nismo jedan. Svakoga brata treba pitati. Srba iz Srbije tu nema nikako, a mi Hrvati iz Hrvatske, kako smo mi tu zastupani, to znate. Nitko vas i ništa vas ne goni, ako to nije vaša nečista savjest koja vas sili da što brže svršite djelo za koje znate da ga hrvatski narod neće odobriti, a koje želite što prije protiv njegove volje provesti i tobože učvrstiti.
Gospodo! Najstrašnija je stvar, najveći je grijeh i najveća politička pogreška svoj rođeni narod stavljati pred gotove činjenice, to jest voditi politiku po gospodskoj svojoj voljici, bez naroda i protiv naroda. Ako to ne vjerujete, dao bog svima poživjeti toliko to neće biti dugo da vidite kako će hrvatski narod u svojoj republikanskoj i čovječanskoj svijesti vas otpuhnuti baš u času kad ćete misliti da se narod smirio, a vi da ste ga dobro zajahali. Živjela republika! Živjela Hrvatska“.
Treba zapamtiti poruku Stjepana Radića:
„Pravo se ne može dobiti ni plačem ni molitvom, nego borbom.“
Dr. Marko Jukić
