Gdje su nestali „ubijeni“ iz prvog ustaškog logora Danica?
O ustaškim logorima u II. svjetskom ratu svatko ima svoju priču. Brojke o ubijenim i zatočenima nikako se ne slažu. Jugoslavenski povjesničari drže se „kao pijani plota“ „istine“ koja je o njima izrečena u vrijeme Tita i partije, kad se „napuhavalo“ sve pa i ono što se događalo u tim logorima, od kojih se najviše govori i piše o Jasenovcu, kao da drugi logori nisu ni postojali. Srbi su najdalje otišli u iznošenju laži. Njih činjenice uopće ne zanimaju. S obzirom da su u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata uz ostale bili i agresori na Republiku Hrvatsku itekako im odgovara ova tema, jer na taj način neprestano skreću pozornost od zločina koje su činili od Vukovara, Škabrnje do Dubrovnika.
Za njih postoji „samo“ Jasenovac, ali ne i brojni koncentracijski logori koje su otvarali, poglavito nakon okupacije Vukovara, i diljem Srbije.
Osim toga, zanimljivo je da se još ni jedan povjesničar nije dohvatio teme – partizanskih logora. Zar oni nisu postojali u vrijeme II. svjetskog rata? Partizani, odnosno tzv. antifašisti otvarali su logore i nakon 1945., od kojih su neki bili gori i od najznačajnijih fašističkih logora! O tome se uglavnom šuti, ili se marginalizira. Zašto?
Srbi Hrvate optužuju da su stvorili državu na temeljima NDH. Te i takve laži gotovo svakodnevno plasiraju i diljem svijeta, a sve iz razloga da ih nitko ne pita: što su radili u Hrvatskoj od 1991.?
Nu, kad se već toliko govori o ustaškim logorima, zanimljivo je da je jedan ostao na margini, a riječ je o logoru Danica, (Koprivnica), prvom ustaškom logoru u NDH, u vrijeme II. svjetskog rata. Malo tko zna gdje se on nalazio i o kojem je zapravo logoru riječ.
Djelovao je od sredine travnja 1941. pa do rujna 1942.
U vrijeme komunizma o ovom su se logoru pisale same laži, obmane i neprovjerene činjenice, a u tome je prednjačio „Podravski zbornik“, koji je izlazio pod vodstvom bivšeg Udbaša Pavla Gažija.
Tada se svaki “povjesničar“ razbacivao o podatcima o logoru, a većina se natjecala tko će istaknuti veću brojku o ubijenima ili nestalima. Neki su išli tako daleko da su bez ikakvih činjenica pisali da je u logoru ubijeno čak i do trideset tisuća ljudi (najviše, dakako, Srba), da bi taj broj (nakon istraživanja Ernečića, Dizdara, Despota i dr.) danas došao na svega tri sobe, ali ni za njih nema potrebne dokumentacije.
Ne zna se ni točan podatak o broju logoraša. Naime, prema najnovijim istraživanjima kroz logor je prošlo oko 5.600 logoraša, dok podatci za njih navodno postoje za oko 4.200. To i štošta drugo u svezi ovog logora je manje-više na osnovu „rekla-kazala“, a „povjesničari“, poglavito u vrijeme komunizma, najviše su se služili „činjenicama“ koje su pročitali od nekih čuvara u logoru, koji su inače već davno pokojni.
Logor se danas nalazi pod okriljem Muzeja grada Koprivnice. Prof. Dražen Ernečić, kustos muzeja, već je nekoliko puta javno napomenuo da je današnje Spomen područje Danica smješteno na prostoru na kojem zatočenici uopće nisu boravili i gdje logorski sustav nije egzistirao. Također je rekao da je dobar dio bivšeg logora „zauzela“ Podravka, gdje je smjestila svoje kamione, odnosno vozni park.
Međutim, na te riječi i činjenice još do danas nitko nije reagirao. Prešućene su i marginalizirane.
U ovom Spomen području bila je izložena i lokomotiva (parnjača) koja je dovozila zatočenike u logor. Netko se 1991. dosjetio da joj ovdje „nije mjesto“, pa su je premjestili na zagrebački Glavni kolodvor, gdje se nalazi i danas.
Mnogi se pitaju, zbog čega je to i po čijem nalogu učinjeno, ali odgovora – nema.
Za tu lokomotivu vežu se i druge činjenice. Naime, prigodom jedne velike obljetnice u vrijeme komunizma, koju je organizirao Pavle Gaži, poslali se službeno vozilo po čovjeka koji ju je navodno vozio od željezničke postaje Koprivnica do Danice. Čovjek je došao, razgledao lokomotivu i rekao da – „to nije ta“! I preko toga se prošlo kao da se nikada nije dogodilo, a „neposlušni“ vlakovođa više nije bio „u prvom planu“, već si je morao i sam tražiti prijevoz do doma!
Dr. Zdravko Dizdar postavio je u koprivničkom Muzeju i zanimljivu izložbu na kojoj je po prvi puta izložio dokumente koje je prikupio tijekom dugogodišnjeg istraživačkog rada o logoru Danica, a koji su bacali drugačije svjetlo o ovom logoru. Očekivali smo da će se netko javiti i osporiti barem dio onoga što je izloženo.
Nitko se nije javio!
Spomenimo još i to da se na ovom mjestu svake godine polažu vijenci i pale svijeće za „sve poginule“ u logoru. Međutim, još nikada nitko nije rekao ime ni jednog koji je ovdje stradao!
Mladen Pavković
