Josip Jović: Mnogo babica, kilavo dijete
Hoće li Milan Kujundžić ostati na mjestu ministra zdravstva, ne ovisi o Andreju Plenkoviću, nego o njegovim koalicijskim partnerima. HNS očekuje da ministar Kujundžić slijedi njegove, tj. HNS-ove uzorne ministre, tj. Predraga Štromara i Blaženku Divjak, a to neće biti nimalo lako zadovoljiti.
I HSLS je sklon nekom novom ministru koji neće biti liječnik, dok ostali šute, ali zna se što misle. Prema tome, ministru se baš i ne piše dobro. K tome, smatraju ga predstavnikom desnog krila, koji bi HDZ trebao amputirati.
Andrej Plenković nije se htio odreći ni usluga bivše ministrice gospodarstva Martine Dalić, koju je smatrao najzaslužnijom za uspješno provedenu akciju Agrokor i kojoj je na odlasku odao sva moguća priznanja. No, partneri su bili uporni i Plenković je morao potpisati kapitulaciju.
Zbog istih razloga u Vladi nije ostao ministar kulture Zlatko Hasanbegović, a iz nje je izletio i Pavo Barišić, koji je vodio obrazovanje. Premijerova zamisao da na čelu Ekspertne skupine za reformu odgoja i obrazovanja ostane Dijana Vican, pa onda Matko Glunčić, propala je pod silinom zahtjeva i pritiska HNS-a i njegove ministrice.
Ivan Vrdoljak, iako nije u Vladi, ponaša se kao njezin potpredsjednik, ponekad i kao sam predsjednik. I on je, kao i Milorad Pupovac, svoje ljude instalirao u važne institucije sustava.
Na kraju se pokazalo kako je HDZ raskinuo koaliciju s Mostom zbog daleko manje radikalnih i manje brojnih “ucjena” u odnosu na one kojima je kontinuirano izvrgnut nakon tog krešenda. I nisu, dakako, samo kadrovska rješenja u pitanju. Mnoge famozne reforme zapinju zbog neslaganja u koaliciji brojnih partnera, pa nekako sve ispadne po onoj staroj poslovici: mnogo babica, kilavo dijete.
Zbog nikome i ničemu potrebne Istanbulske konvencije, formalno vodeća stranka u državi uspjela se posvaditi s vlastitim biračima i s Crkvom. Opet su, naravno, u pitanju bile progresivne rodno prosvijetljene koalicijske snage, ovaj put uz snažnu međunarodnu potporu kreatora novoga ljudskog poretka.
Mirovinsku reformu nisu podržali ni HNS ni HSLS, a Milan Bandić se pobunio zbog najavljenog paketa poreznih zakona, pa ni od jednog ni od drugoga neće biti ništa.
Zbog podmetanja nogu i raznih interesa na čekanju su i neki krupni infrastrukturni projekti, poput LNG terminala, ili zakon o povratu stanova njihovim vlasnicima. Uspostavljena je i neka vrsta dogovorne povijesti.
Ulažu se silni napori da se onemogući provedba dvaju referenduma za koje je prikupljen dovoljan broj potpisa građana, čak i po cijenu suspenzije demokracije i Ustava. HDZ je tako malo-pomalo upao u opasnu rupu trulih kompromisa, i to ne radi očuvanja vlasti, nego pozicija. Jer vlasti ionako nema unatoč izbornim rezultatima. Ideološke manjine i interesni lobiji bez izbornog legitimiteta u stranci i izvan nje vladaju HDZ-om, a preko njega i u njegovo ime državom.
