Biskup Košić: Mladi današnjeg vremena su pred izborom: poći za Kristom ili lutati bez cilja ovim svijetom i životom
Treće zavjetno hodočašće vjernika Biskupije i prvo hodočašće mladih u Svetište Majke naših stradanja
Treće zavjetno hodočašće vjernika Biskupije i prvo hodočašće mladih u Svetište Majke naših stradanja u Goru održano je u subotu 29. rujna. Hodočašće kao i svečano misno slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s rektorom svetišta preč. Paškom Glasnovićem, generalnim vikarom mons. Markom Cvitkušićem, kancelarom mr. Jankom Lulićem, povjerenikom za pastoral mladih vlč. Ivanom Grbešićem i tridesetak svećenika.
Slavlju je nazočilo i više stotina mladih i drugih hodočasnika pristiglih iz cijele biskupije, a njih oko stotinu pedeset došlo je pješice i biciklima iz Siska, Petrinje i Gline. Prije mise u Svetištu je održana i duhovna obnova za šezdesetak vjeroučitelja, a koju je predvodila s. Smilja Čirko, predstojnica Katehetskog ureda Biskupije, a kojoj su se pridružili i drugi pristigli hodočasnici.
Mons. Vlado Košić, biskup sisački
Homilija na 3. hodočašću Sisačke biskupije i 1. Hodočašću mladih u Goru
Draga braćo i sestre, dragi hodočasnici naše Sisačke biskupije!
Danas je jedinstven događaj: treće je hodočašće naše Biskupije Majci Božjoj u Goru i ujedno prvo hodočašće mladih naše Biskupije u Goru!
Dragi braćo svećenici, dragi rektore ovog svetišta, povjereniče za pastoral mladih, drage sestre redovnice, dragi vjeroučitelji, dragi vjernici!
Došli smo Majci naših stradanji, Blaženoj Djevici Mariji u Gori… Došli smo mi hodočasnici vjernici, i prvi puta organizirano mladi vjernici uteći se Njoj u zagovor… za četiri dana, točnije 3. listopada o.g. u Rimu započinje 15. biskupska sinoda na kojoj će biskupi iz čitavoga svijeta na čelu s papom Franjom razmatrati temu: „Mladi i vjera – razlučivanje zvanja“.
Došli smo i kao vjeroučitelji koji danas primaju svoje mandate i kao oni koji su ih već prije primili a svi u želji obnoviti svoju vjernost Isusu, Gospi i Crkvi… Imamo pred sobom i lik sluge Božjeg fr. Bonifacija Ivana Pavletića, čiji je jučer bio dan prijenosa relikvija u generalnu kuću Sinova Bezgrješne u Rimu, deseta godišnjica… Došli smo na blagdan svetih arkanđela Gabrijela, Mihaela i Rafaela…
Sve su to odrednice koje nas danas određuju kao vjernike, kao hodočasnike, kao ljude… u svome srcu svatko od nas donosi i svoje osobne nade, radosti, tjeskobe, svoje molitve i svoje zahvale…
A najviše nas na razmišljanje i molitvu potiče pročitana Riječ Božja koju smo upravo bili čuli.
U prvom Čitanju iz Knjige proroka Daniela (Dn 7,9-10.13.14) Bog je prikazan kao Pradavni koji sjedi na prijestolju i kojemu služe tisuće tisuća i mirijade…“i gle s oblacima nebeskim dolazi kao Sin Čovječji… Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vječna, nikada neće proći…“ Slika je to Krista Kralja kojemu je Bog nakon njegove smrti, uskrsnuća i uzašašća darovao sveopće i vječno kraljevstvo nad svim stvorenjima.
I mi jesmo i želimo to biti još više i još bolje – podanici Krista Kralja.
U drugom čitanju iz Knjige Otkrivenja svetog Ivana apostola (Otk 12, 7-12a) prikazan je život koji je u nebu, gdje Božje prijestolje okružuju anđeli i časte ga i klanjaju mu se. Arkanđeo Mihael i njegovi anđeli imaju posebno mjesto u nebu jer oni su pobjednici nad Zmajem, tj. đavlom.
„Zbačen je Zmaj veliki, stara zmija — imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi.“ I kad se to dogodi, može se klicati: »Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova!“ Đavao je nazvan „tužiteljem braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim“. A pobjeda protiv đavla je izvojevana krvlju Jaganjčevom i dakako vlastitim svjedočanstvom i hrabrošću onih koji „nisu ljubili života svoga — sve do smrti“. To je dakle pobjeda koju nam je izborio Krist, ali koja se odigrava neprestano kroz čitavu povijest, tako što oni koji prihvaćaju Krista pobjeđuju, i to u samima sebi, odbacuju đavla i njegovo zavođenje, optuživanje braće i biraju ne smrt, nego život koji je Krist donio. To zaslužuje poziv: „veselite se, nebesa i svi nebesnici!“
Možemo reći da je sveti Mihovil /ili Mihael/ simbol Božjeg borca i pobjednika – onaj tko se bori za Boga i Božje stvari i pobjeđuje Božjom snagom i milošću Isusa Krista.
Ta je pobjeda svima nama darovana, ali je svi i svaki posebno trebamo prihvatiti i u nju se uključiti svojim borbama za dobro a protiv zla i zloga.
Evanđelje po Ivanu (Iv 1, 47-51) u pozivu Natanaelu koji dolazi k Isusu donosi Isusove riječi za njega: »Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!« pa potom Natanaelovu vjeroispovijest: »Učitelju, ti si Sin Božji! Ti kralj si Izraelov!« da bi mu na kraju Isus obećao puno više, naime da će: „gledati otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega.«
Anđeli Božji i ovdje su znak Božje prisutnosti, Božje blizine, njegove ljepote i ljubavi.
Arkanđeli Gabrijel, Mihael i Rafael nositelji su poruka koje su vječne, koje svi mi vjernici, a osobito mladi trebamo znati: Gabrijel je glasnik Božji, navjestitelj Radosne vijesti; Mihael znači da nitko nije kao Bog, jer Bog je jedan jedini i nema drugih bogova uz njega; Rafael znači da Bog liječi sve rane i nevolje, sve zlo okreće na dobro onima koji ga ljube.
Mladi današnjeg vremena su na mnogim raskrižjima, a prvenstveno su pred izborom: poći za Kristom ili lutati bez cilja ovim svijetom i životom. „Ne bojte se! Otvorite vrata svog srca Kristu.“ – poruka je koju je mladima svih vremena uputio veliki prijatelj mladih papa sv. Ivan Pavao II.
Mladi nadalje traže svoje životno zvanje, nesigurni su i danas više negoli ikada stoje pred više izbora i ne mogu se odlučiti. Različiti su motivi koji ih sputavaju, koji im taj izbor otežavaju… Bilo je uvijek onih koji su bili radikalni, koji su imali visoko postavljene ideale i nisu željeli krenuti putem za koji nisu bili sigurni kuda ih vodi.
I pred svećeničkim i redovničkih zvanjem mnogi mladi su neodlučni, premda bismo mi koji ih promatramo mogli jasno reći da on ili ona imaju duhovno zvanje. No, to trebaju shvatiti oni sami. Zato se danas molimo za takve mlade, molimo se da im Duh Sveti prosvijetli pamet te jasno upoznaju svoj životni put, poziv u duhovno zvanje.
Mnogi mladi ne mogu uspostaviti ni trajnu vezu u kojoj bi s mladom osobom drugog spola krenuli u avanturu ljubavi i osnovali obitelj. Boje se da još nisu spremni, da neće to moći. Pitaju se i stotine ih bojazni spopadaju pri tome. Je li to prava osoba, što će biti kad započnu zajednički život, hoće li imati ovo i ono, hoće li biti zadovoljni, imaju li potporu svojih najbližih, što drugi kažu, itd. i tako bez kraja i bez završetka. Vrtnja je to u krug i tako mnoge mlade duše ostaju usamljene velik dio života, dapače i čitav život jer – nisu imale hrabrosti odlučiti se.
Molimo danas i za njih, da prihvate izazov, da se suoče s odgovornošću, da ne misle da sve moraju sami, da povjeruju da ih Bog kao najbolji prijatelj prati i da će ih obdariti svim milostima koje su im potrebne.
Postoji naime, vjerujemo, tzv. profesionalna milost. Kad netko postane svećenik, premda nije možda tip vođe ili nema sve sposobnosti da bude dobar pastir vjerničkog stada, on to postane upravo po milosti svetoga reda. I kad netko uđe u brak, kad se djevojka poveže sa svojim mladićem ili mladić sa svojom djevojkom u sakramentu svete ženidbe, oni dobivaju bračnu i roditeljsku milost, da mogu biti vjerni jedno drugom i da mogu biti dobri roditelji, da prihvaćaju i odgajaju djecu s ljubavlju, da im budu prvi odgojitelji i učitelji vjere, da jednom riječju – ispune svoje poslanje. Jer nije taj poziv – biti svećenik, redovnik, redovnica; biti suprug, supruga, otac ili majka – vlastito iznašašće, neki moj put koji ne ovisi ni o kome nego samo o meni! Ne! To je put kojim te je poveo sam Bog koji ti je uputio taj poziv i koji ti daje milost da tim putem ideš i na taj način njega proslaviš.
To je shvaćanje našeg kršćanskog poziva, u bilo kojem staležu ili zvanju mi bili. No, za to treba dar razlučivanja duhova, dar Duha Svetoga koji nas vodi, koji nam pokazuje put jer on je – Vođa na putu. Put je sam Krist, a cilj puta je nebeski Otac. O tome će za nekoliko dana i biskupi u Rimu razmišljati i raspravljati… molimo im svjetlo Duha Svetoga da bi čitava Crkva Božja još više mlade vjernike podržala u razlučivanju zvanja, u izboru onog što je njihov put, da pridonesu obnovi Crkve i autentičnom svjedočenju Isusa Krista.
Mi u Hrvatskoj, i osobito mi u Sisačkoj biskupiji, molimo se i za život, da bude djece i mladih, te da se mladi ne iseljavaju iz svoje Domovine, da mogu pronaći u svojem zavičaju svoje mjesto u školovanju, zaposlenju i stvaranju obitelji ili nalaženju duhovnog zvanja. Ovih je dana započela već petu godinu za redom molitvena akcija „40 dana za život“ tako što se pred bolnicama naših hrvatskih gradova vjernici mole za prihvaćanje života, a protiv pobačaja.
Život je neprestana borba. Sveti Mihael nas posebno na to danas podsjeća. I nije to borba tek s dnevnim problemima, s ljudima koji nas ne razumiju, s okolinom, s vremenom… ne! To je borba sa samim đavlom, borba dobra sa zlom! I u toj teškoj borbi života moguće je posustati, moguće je odustati i predati se, ne vjerujući da to više ima smisla da se možemo ne samo boriti nego i pobijediti. A tko će nam dati snagu da izdržimo, da ne odustanemo od te borbe, da vjerujemo u pobjedu i kada je to naizgled nemoguće?
Da, to je sam Gospodin, on je pobjednik, on zna kamo i kuda nas vodi. Njemu mi vjerujemo.
Primjer takve ustrajnosti, osobito kad to izgleda teško i gotovo nemoguće, je Blažena Djevica Marija.
I ja bih mogao s bl. Alojzijem Stepincem i biskupima potpisnicima Pastirskog pisma poslije Drugog svjetskog rata svima vama poručiti:
„Njegujte i nadalje u svojim dušama i u svojim obiteljima to iskreno štovanje Majke Božje. Molite zajednički njezinu krunicu, nasljedujte njezine kreposti pa je sigurno da će Majka Božja biti naša osobita zaštitnica. Njezin moćni zagovor izmolit će našem vjernom puku, da u svim poteškoćama ostane vjeran svojoj djedovskoj vjeri i njezinim zapovijedima. Majka Božja neće nas zapustiti, nego će nam izmoliti obilati blagoslov u svim našim potrebama. Neka bi taj Božji blagoslov bio što obilatiji za sve vas i vaše potrebe!“
Majko Božja Gorska, Isusova Mati, Sunce naših stradanja, ne prestani nam sjati!
Amen.
Izvor: Sisačka biskupija
