Bitno je ostati predsjednik, a izbore odgoditi ako se može
Koje veselje u parlamentarnim strankama nakon prvog sastanka vladajuće koalicije s predsjednikom HDZ-a i premijerom! Najteže je procijeniti tko se više veselio – sadašnji koalicijski partneri koji čine parlamentarnu većinu, a znaju dobro, ako Andrej Plenković odluči ići na izbore, možda su im to zadnji sastanci na Markovu trgu praćeni kamerama i novinarskim upitima o važnim državnim pitanjima (ne znam koliko se o njima raspravljalo) ili opozicijski zastupnici.
Najvažnije pitanje je ipak kvorum, naročito onaj petkom kad je glasovanje. Na praznu sabornicu radnim danima javnost je već navikla, iako se nije prestala ljutiti. Opravdano!
Predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković izrekao je toliko istinitu tvrdnju da su se mnogi zbunili. Ogoljelu. Ma koliko je svi znaju (da se glasovanje odgađa ako NETKO iz redova vladajućih ne dođe, a neophodan je glas) glasovanja nema, dok se ne skupe, jednog dana…I istina je, nije to u novije doba. Sjećam se vremena kad smo, jednom, u jednom od mojih saborskih mandata sjedili u sabornici i čekali da jednog koalicijskog zastupnika dopreme helikopterom…i šutjelo se o tome..kao da je moguće prikriti!
Nije bilo manje veselja ni među oporbenim zastupnicima, što je protuprirodno. SDP je u potpunom rasulu, izlazak Mrsića, Glavaševića, pojavljivanje Borzan i Bauka sa stranačkom oporbom u Kamanju, sigurno nije priprema za izbore. A što radi Bernardić, koji bi trebao biti vođa opozicije? Ne bavi se stranačkim promišljanjem o radu vladajućih, egzistencijalnim pitanjima radnika bez plaća što je prvi zadatak opozicijske stranke nego, kažu dobro upućeni, marljivo hoda po terenu što bi bilo dobro kad cilj ne bi bio zavaditi ostale članove vlastite stranke i tako onemogućiti neistomišljenike.
Država nije bitna. Njima. Bitno je ostati predsjednik, pa ma koliko ih ostalo. Od 20 članova SDP-a u Zagrebačkoj skupštini sada ih je samo – pet! A kažu da je na izlaznim vratima i zastupnik koji je ostao bez posla, ima dugove, a egzistenciju može riješiti malim korakom. U drugi klub. Ako tako nastavi, mogli bi ostati bez kluba zastupnika što je sigurno povijesni događaj. Glavno da je Maras predsjednik i da – nije on ništa kriv.
Živi zid je zaustavio rast, ali i dalje ima respektabilan postotak. Protest ne pomaže kad se traže rješenja….poručili su radnici Uljanika. Naravno, misleći na metode prosvjeda Živog zida. Most je gotovo regionalna stranka, ali parlamentarna i aktivna. Prolazak na saborskim listama zajamčen je i pojedincima prepoznatljivim u svojim sredinama često nevezano uz stranke. To se odnosi na Vrdoljaka ( što god tko o njemu mislio), a isto vrijedi i za Čačića. Bandić je nešto drugo. Utjecaj je znatno veći od jedne izborne jedinice.
U IDS-u ima problema, oslabljeni su, ali živi, ako treba odreći će se i Ćaće, ali i zadržati dio birača. Amsterdamske više nema, dobrodošli u mirovinu, vjerojatno s pokojim izuzetkom.
Iako mislim da bi bilo dobro izaći na izbore u ovim okolnostima, jasno je da će ih svi pokušati izbjeći. Iako bi Plenković mogao iskoristiti takvu situaciju da se riješi “mangupa u svojim redovima”, pitanje je bi li to išlo bezbolno kao s Mostom. Ratovi u vlastitoj stranci su daleko teži i krvaviji. Poslovično oprezan kakav je, za sada ih izbjegava.
A HDZ bi se, nezadovoljni dio, teško mogao odlučiti na rušenje predsjednika čak i kad im nije po volji, jer, dobio je sve izbore u koje je išao. Definirao je svoju poziciju kao poziciju desnog centra što mnogi smatraju – lijevim, ali se tješe da uzima glasove drugima koji su tu nekad bili.
HDZ bi sa svim svojim osobitostima, i prema anketama, i sljedeće izbore da se sada održe – dobio. Ostao bi problem koji ima i sada, s kim u vlast. Što je ostalo? Ono što ima i sada. Pretrčavanja se zovu programska koalicija kako će je u nuždi nazvati donedavno žestoki SDP-ovac Ronko. Bernardića bi izbori spasili. On bi sastavio listu, dobio neki broj zastupnika po inerciji, vjerojatno potpuno anonimnih, a riješio se oponenata. Tzv. Velika koalicija ne bi donijela ništa dobro, pitanje je kako bi je preživjeli. Pa, sad je već jasnije zašto su se veselili kad je Jandroković rekao da će se glasovati kad bude dovoljno ruku u sabornici, samo nek budu zdravi! Ništa se novo nije dogodilo, pa ni bolje.
Izvor: Đurđa Adlešić/direktno.hr