DA SE NE ZABORAVI 28. kolovoza 1991. napad na Lički Osik, bitka za Gospić
• 3. veljače 1991. počinju pripreme za osvajanje Gospića. U Gospiću je održan „miting svih Srba Like i svijeta“, bilo je to okupljanje pobunjenih Srba (njih oko 5000) i priprema za zauzimanje Gospića.
• 26. lipnja 1991. godine. Srbi su proglasili ratno stanje.
• 5. kolovoza 1991. četnici su odveli 5 Lovinčana u nepoznatom pravcu, kasnije su nađeni izmasakrirani uz željezničku prugu. Jedan od ubijenih je imao 72 godine!
• 25. kolovoza 1991. godine su postrojeni gospićki dragovoljci za obranu grada .
• 4. rujna 1991. je utemeljena 118. brigada HV čiji je prvim zapovjednikom bio Mirko Norac
• 28. kolovoza 1991. velikosrpski pobunjenici napali su selo Lički Osik iz Novog Ličkog Osika (pretežno naseljeno Srbima).
• 29. kolovoza 1991. napadnuti Lički Osik, Perušić i Gospić. Početak bitke za Gospić. Na Gospić su goloruki Srbi ispalili 43 granate. Strateški položaj Gospića je bio jako važan jer je prometno povezivao sjever i jug Hrvatske. U velikosrpskim planovima Gospić je dio velike Srbije i trebao se zvati Teslingrad.
• 5. rujna 1991. su velikosrbi ponovno granatirali Gospić i Stari Lički Osik. Pripadnici Specijalne policijske postrojbe Lučko i bojne “Zrinski” zarobili su generala JNA Krstevskog, koji je s 30-ak vojnika išao u pomoć posadi JNA koja se nalazila u vojarni u gradu. Nakon zarobljavanja generala Krstevskog, brzo je reagirala međunarodna zajednica, pa su dan kasnije u Gospiću upriličeni pregovori o razmjeni. Organizirali su ih europski promatrači koje je predstavljao nizozemski diplomat Henry Wijnaents, a u ime JNA sudjelovao je general Andrija Rašeta.
Premda je bilo dogovoreno primirje, velikosrbi su počeli s napadom čim su međunarodni posrednici s predstavnicima JNA napustili grad. Na Gospić je poslije u velikosrpskim granatiranjima padalo po 1000 (tisuću) granata dnevno.
• 10. rujna 1991. vođene teške borbe za obranu Gospića. Velikosrbi su krenuli u pješački napad na grad. Najžešće borbe pješaštvom su se vodile od Novog mosta na Novčici do Alarovog brda. Tog su dana velikosrpski tenkovi gotovo ušli u grad.
• 14. rujna 1991. zauzeta vojarna u Perušiću, branitelji dolaze do oružja za obranu grada.
• 17. rujna 1991. godine siloviti napadi na grad, velika razaranja grada
• 19. rujna 1991. branitelji osvajaju vojarnu u gradu i spašavaju da grad ne padne u ruke agresora. Hrvatske su snage zarobile 35 časnika JNA, 170 vojnika te 30 civila. Zaplijenile su razna oklopna vozila, topove i ino oružje. Hrvatske su se postrojbe sada imale s čime braniti.
• 21. rujna 1991. oslobođena hrvatska sela u blizini grada Lički Ribnik i Bilaj. U širem području Gospića nalazila se hrvatska enklava oko Lovinca do koje hrvatske snage nisu mogle doći jer je JNA postavila 9 tenkova na cesti Gospić-Medak-Lovinac. Kasnije je JNA Hrvate Lovinca pustila u nemilost lokalnih četnika, pa su se Lovinčani morali izvlačiti preko Velebita da bi spasili svoj život. Pokušaj deblokade Lovinca nije uspio.
• 26. rujna 1991. hrvatske snage pokrenule napadno-oslobodilačku akciju „Medvjed“ radi deblokiranja najvažnije i skoro jedine kvalitetne cestovne prometnice kroz Liku i Gacku koja je spajala hrvatski sjever i jug. Otočac je bio strateški važan gradić pa su ga JNA i četnici napadali i pokušali osvojiti. Nalazio se na važnoj cestovnoj prometnici koja je povezivala hrvatski sjever i jug. Akcijom „Medvjed“ hrvatske snage su deblokirale prometnicu Otočac-Žuta Lokva i sam grad Otočac.
Pobunjeni Srbi i četnici su na okupiranim područjima ubijali hrvatske civile i uništavali njihovu imovinu: Lovinac (8 listopada), Vaganac (9. listopada), Čorci, Perušićka Kosa, Široka Kula (13. listopada), Bukovcu (16. listopada) i drugdje.
Oko Gospića i u samom gradu su djelovali „Beli orlovi“ i specijalne postrojbe iz Niša. Oni su vršili upade u grad i ubijali stanovnike. Na Lipovoj glavici su niški specijalci ubili 7 osoba a dva dana poslije su ubijene još tri osobe na Marinu brdu.
• 13. listopada 1991. četnici izvršili pokolja u Širokoj Kuli, ubili su 41 civila
• 16. listopada 1991. godine su hrvatske snage izvele uspješnu akciju u Divoselu. Za osvetu su četnici i JNA tukli topništvom Gospić neprekidno 10 sati.
• 16. – 18. listopada 1991. odgovor hrvatske strane na pokolj u Širokoj Kuli i stalne upade četnika u Gospić uz pomoć pete kolone u Gospiću. Stradalo je 50 „civila“, 24 su bila srpske nacionalnosti. Hrvatsko pravosuđe je provelo postupak i izreklo kazne po zapovjednoj odgovornosti. Za zločine nad Hrvatima i za razaranje grada Gospića nitko nije odgovarao!
Forenzičari ICTY-a pozvani su u Gospić u svibnju 2000. kako bi istražili lokacije za koje se sumnja da su sadržavale tijela poginulih. Tijekom istrage koja je trajala dva tjedna, forenzičari su pronašli deset kostura.
Kontekst vremena bio je takav da su mnogi civili nosili vojnu odjeću, što su istaknuli istražitelji UN-a u drugom slučaju s ličkog bojišta, zbog čega su držali upitnim svjedočenja lokalnih Srba o stradanjima civila. Posvjedočili su o problemu naoružanih civila, jer su vidjeli civile da su bježali naoružani.
• 1. studenoga 1991. godine general JNA Andrija Rašeta je zaprijetio da će Gospić biti sravnjen sa zemljom. Prijetnja je izvršena te je 2 i 3. studenog Gospić napadnu minobacačima, topovima, tenkovima i zrakoplovima. Na grad je palo više od 1000 granata.
• 16. studenoga 1991. godine četnici su pokušali ponovno zauzeti grad. Tog su dana poslali 200 posebno izvježbanih vojnika, pričuvnika i četnika radi zauzimanja cestovne prometnice Gospić-Karlobag. Hrvatske snage su ih odbile uz velike gubitke.
Grad Gospić, unatoč okruženju i silnoj agresiji, nikada nije pao u ruke agresora za što su zaslužni branitelji grada. Grad Gospić je u potpunosti oslobođen operacijom VRO „Oluja“. Deveta gardijska brigada iz Gospića i lokalne domobranske postrojbe su dale veliki doprinos oslobađanje grada.
Prekomjerno i neselektivno granatiranje obilježilo je čitav rat u Gospiću. Tisuće projektila su pale na grad, a 70% stambenih i gospodarskih objekata je uništeno. Nikome nikada nije suđeno za to ni na međunarodnom ni na domaćem sudu. Poslije Vukovara Gospić je drugi najrazoreniji grad u Domovinskom ratu.
Ovdje treba spomenuti činjenicu da hrvatsko pravosuđe, ni međunarodna zajednica, nisu osudili četnike, pobunjene Srbe ni pripadnike JNA za ubijanje hrvatskih civila iza razaranje grada Gospića. Poimence su nabrojena 82 ratna zločinca na koje je hrvatsko pravosuđe primjenilo Zakon o oprostu!
Svaki događaj treba gledati, ocjenjivati, u vremenu i prostoru kada je nastao. Treba znati što je uzrok a što posljedica, nadalje zakon mora biti isti za sve, što u Hrvatskoj nažalost nije. Za ratni zločin nema oprosta, pa se ne smije primijeniti Zakon o oprostu!
Marko Jukić/hu-benedikt.hr; Foto: daniponosa.hrt.hr
