Dr. Marko Jukić: Jadovno i Šaranova jama – Kontraverze i manipulacije
Ako se želi saznati obim srpskih laži i mitomanije o logoru Jadovno treba pročitati knjigu Jadovno i Šaranova jama – Kontraverze i manipulacije.
Autori: Vladimir Geiger, Mario Jareb i Davor Kovačić
Nakladnik: Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2017.
Na stranici 8. piše:„Jedno od kontroverznih pitanja o ljudskim gubitcima Hrvatske odnosno NDH u Drugom svjetskom ratu broj je žrtava tzv. gospićke skupine logora (Gospić, Jadovno, Pag), a procjene, izračuni i poimenični popisi u preširokom su rasponu od 1794 do 7.000, 7.500, 10.502, 15.000, 24.000, 30.000, 35.000, 37.660, i 40.123 pa i do 62.000, 72.000 i 120.000 žrtava, te znatno različiti od autora do autora i podosta uvjetovani (dnevno) političkim ozračjem.“
Kakvi to ljudi daju procjene i izračune žrtava onako odoka? Kakvi su to povjesničari, stručnjaci?
Budimo konkretni, to su nule od ljudi i od stručnjaka! Te nule od ljudi i povjesničara su pisale komunističko-četničku (jugoslavensku, srpsku) historiografiju.
„Prvi uhićenici dovedeni su u Gospić 18. lipnja 1941. , od kojih su mnogi ubrzo prebačeni u Jadovno na Velebitu. Prvi logoraši, oko 200 zagrebačkih Židova, stigli su u Jadovno 24. lipnja 1941. godine…“(str. 9.)
Logori na Pagu (u uvali Slana i u Matejni) su osnovani potkraj lipnja 1941. Logor u uvali Slana bio je za muškarce a logor u Matejni je bio za žene i djecu. (str. 9.) Međutim, kvazi povjesničar Đuro Zatezalo (natezalo) navodi postojanje logora od 11. travnja 1941. godine!?
„Logor Slana na Pagu počeo je djelovati dolaskom prvih zatočenika 25. lipnja 1941., a raspušten je 21. kolovoza 1941. godine.Dostupni podatci pokazuju da je logor Jadovno raspušten nešto prije raspuštanja logora na Pagu, najvjerojatnije između 15. i 20. kolovoza 1941. godine. Prema tome su logori Gospić i Slana djelovali oko 2 mjeseca, a logor Jadovno nešto kraće. Gospićki je logor osnovan prije toga, još potkraj svibnja 1941., no od osnivanja do druge polovine lipnja služio je kao zatvor i u njega nisu upućivani masovni transporti uhićenika. Vlasti NDH počele su od 20. svibnja 1941. preuzimati potpunu građansku i vojnu vlast na područjima koja su do tada bila pod talijanskom okupacijom, pa nije vjerojatno da bi se osnivanje zatvora ili logora u Gospiću za prihvat njima „nepoćudnih“ osoba dogodilo prije toga dana….“ (str. 9.)
Đuro Zatezalo (natezalo) i drugi navode neuvjerljiva svjedočanstva bivših zatočenika o broju žrtava. Postavlja se pitanje kako su preživjeli kada je ustaški režim bio toliko krvoločan i svih je pobio? Isto tako četnički historiografi tvrde da nitko nije preživio (vidi dalje), pa kako je moguće navoditi njihova svjedočanstva?Gdje su takozvani svjedoci bili, kako su mogli pobrojiti zatočenike, žrtve? Je su li im ustaše osigurale osmatračnicu, dali olovku i bilježnicu da lakše obave popis? Sve se svodi na proizvoljne procjene, laži, koje su rađene sa zlom namjerom i po diktatu. Navodni iskazi ustaša koji su bili uhićeni 1945. godine se ne mogu uzeti u razmatranje jer mogli su izjaviti i napisati samo ono što je od njih traženo, ništa drugo!
Zemaljska (komunistička) komisija Narodne Republike Hrvatske za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača, nakon rata, navodi sudbine pojedinaca, opis logora, nastanak ali ne spominje nikakve brojeve o logorskim žrtvama! Pojedinci su mijenjali iskaze i nadopunjavali ih 30 godina poslije (npr. Židov Božo Švarc, str. 14.)! Zar je to vjerodostojno, normalno i može li se uopće uzeti u razmatranje?
U navodima Memoranduma Srpske Pravoslavne Crkve, koji je početkom kolovoza 1941. upućen vrhovnom zapovjedniku njemačkih vojnih snaga u Srbiji navodi se da je zatočeno (Gospić, Jadovno) oko 2.500 Srba i teško rade i da su loše hranjeni ali se ne spominju ubojstva istih. (Str. 14.).
Knjiga Martyr dom of the Serbs. Persecutions of the Serbian Orthodox Church and Massacre of the Serbian People, objavljena početkom 1943. godine u Chicagu u izdanju Srpske pravoslavne dijeceze za Sjedinjenje Američke Države i Kanadu, tu su navodi o masovnim ubijanjima. Iznesene su procjene , u Jadovnom više od 30.000 ubijeno, a na Pagu oko 8.500 žrtava. Početak stvaranja mita o logoru Jadovno (str. 15.). Dakle Srpska pravoslavna crkva je začetnik mita kojega će kasnije prihvatiti Zatezalo, Dedijer, Bulajić, Peršen, Lukač, Zdunić Lav, Goldstein Jakovina, Israeli i mnogi dugi „povjesničari“ koji služe politici.
Zdenko Levental je uredio knjigu Zločini fašističkih okupatora i njihovih pomagača protiv Jevreja u Jugoslaviji, objavljena 1952. godine na srpskom, novo izdanje i prijevod na engleski 1957. godine.Opet se radi o nevjerodostojnim iskazima i procjenama, ništa utemeljeno! Pored ovoga imamo i druge autore mitova ali bez ikakvih vjerodostojnih podataka, činjenica! (str. 16.).
„Jugoslavenski popis ljudskih gubitaka Drugog svjetskog rata ne potvrđuje da je u logorima NDH život izgubilo stotine tisuća ili, kako su neki tvrdili ili još uvijek uporno tvrde, više od milijun ljudi. Prema podatcima najsustavnijeg jugoslavenskog popisa ljudskih gubitaka u Drugom svjetskom ratu – Komisije za popis žrtava rata Saveznog izvršnog vijeća (SIV) Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) iz 1964. – život su u logorima izgubile sveukupno 134.464 osobe, od toga u logorima na području Jugoslavije 89.851 osoba, a ostali u logorima u Njemačkom Reichu i logorima ostalih zemalja. Komisija za popis žrtava rata SIV-a SFRJ-a iz 1964. poimenično je u logoru Jadovno utvrdila 1794 žrtve“. (str. 17 i 18.) To je komunistička komisija koja je bila u službu vladajuće klike i koja slijedi mišljenje vlasti. Na nalaz komisije je stavljen embargo sve do 1990. godine jer se nije uklapala u komunističko-četnički mit o zločinima u NDH.
Zajedničko je jugoslavenskim popisima ljudskih gubitaka Drugog svjetskog rata iz 1944. – 1947., 1950. i 1964. da su se temeljile na osobnoj identifikaciji žrtava i stradalih, a ne na procjenama, i obavljeni su u vrijeme kada su davaoci podataka imali uglavnom dobro sijećanje na ratne događaje i osobe koje su izgubile život!?Ima tu mnogo upita! Treba napomenuti da je Komisija popisivale samo žrtve fašista i njihovih pomagača a žrtve partizana nije popisala (zar oni nisu žrtve rata?). Ova činjenica nam ukazuje na neobjektivnost komisije, odnosno da je ista u službi politike a ne istine.
„Kako su rezultati Komisije za popis žrtava rata SIV-a SFRJ iz 1964. stavljeni pod embargo te nisu dospjeli u javnost, navodi koji su zatim uslijedili i održali se desetljećima znatno su preuveličavali procjene žrtava, uglavnom Srba.“ (str. 18.
U Enciklopediji Jugoslavije (1960. g.) :Spominje se brojka od 35.000 žrtava u logoru Jadovno (str. 19.)!? U izdanjima Vojne enciklopedije (1961., 1967., 1972., 1975. i Enciklopedije Jugoslavije (1971. g.) navodi se više od 80.000 žrtava (str. 71.)!?
Enciklopedija hrvatske povijesti i kulture, objavljena 1980. godine je nakon objavljivanja odmah povučena i zabranjena. U enciklopediji se navodio podatak od 10.000 žrtava u Jadovnom (str. 19.). Budući da se broj nije uklapao u komunističko-četničke laži (mit o Jadovnom) enciklopedija je zabranjena!
Enciklopedija Jugoslavije iz 1986. godine povećava broj pa se navodi 35.000 do 70.000 žrtava (str. 19.). Ovo nam pokazuje da su te enciklopedije komunističko-četničko smeće! Na te enciklopedije su se pozivali novi „povjesničari“, „istraživači“ i „svjedoci“!
Navedeni su navodi, procjene, niza mrzitelja hrvatskog naroda koji su se natjecali tko će više lagati i tko će dati veću procjenu žrtava ( Str. 20. – 29.) Mirko Peršen, Fikreta Jelić-Butić, Atanasije Jeftić, Antun Miletić, Dušan Lukač, Franjo Zdunić Lav, Đuro Zatezalo, ratni zločinac Milan Basta i drugi lažovi) ali bez ijednog ozbiljnog, vjerodostojnog dokaza. Tako se pisala komunističko-četnička historiografija koja se ne smije negirati temeljem dokaza, dokumenata! Dokazati kako se radi o lažima i manipulaciji je po njima revizija povijesti a ne ispravljanje komunističko-četničke historiografije, ispravljanje laži temeljem dokumenata.
Logor je bio aktivan od lipnja do sredina kolovoza ali to kvazi doktoru Đuri Zatezalu (natezalu) ne smeta da navede da je logor djelovao od 11. travnja 1941.Bolesni srpski historiograf navodi procjenu od 62.000 žrtava (1990. godine) u vremenu od 11. travnja do 15. kolovoza 1941. godine. Od 11. travnja do sredine lipnja 1991. godine nema logora!Gospićka skupina logora je djelovala od 18. lipnja do 23. kolovoza 1941. godine.
„Gojko Vezmar, koji je na temelju mnogobrojnih pokazatelja sustavno istraživao podatke o ljudskim gubitcima stanovništva Like, ponajprije Srba, koje su prouzročile ustaše, navodi u svojoj knjizi Ustaško-okupatorski zločini u Lici 1941-1945., objavljenoj 2004. da je broj žrtava Ličana koji su našli smrt u jamama i bezdanima 2188 od čega se na ubijene iz logora Gospić-Jadovno odnosi 919 žrtava“.Međutim on, bez ikakvih dokaza, dodaje desetke tisuća žrtava iz drugih krajeva! Iz kojih krajeva? Koliko iz kojeg kraja? Kada su dopremljeni?Gdje i kako su umoreni? Nema niti će ikada biti odgovora na ova pitanja jer sve je manipulacija žrtvama i njihovim brojem.(str. 26. – 27.)
Komunisti i četnici su izdavali knjige, prevodili ih na strane jezike i plasirale u svijet (s narodnim novcem). Oni su organizirali međunarodne i domaće „znanstvene“ skupove na kojima su plasirali svoje laži, natjecali se tko će više žrtava izmisliti i tko će dati što grozniji opis ustaškog terora. To je jugoslavenska, srpska, historiografija kojom se blati hrvatski narod u svijetu a drug akademik HAZU Kusić spava!
„Znanstveni skup“ 1989. „Stradanje Jugoslavena u II svjetskom ratu“ listopad 1989. godine u Jasenovcu. (str. 24.).Godine 1991. opet „znanstveni skup“ Međunarodni znanstveni skup Odbora Srpske akademije nauka i umetnosti„Genocid nad Srbima u II svjetskom ratu“ listopad 1991. godine u Beogradu (str. 25.) Obično se svako dvije godine organizira „znanstveni“ skup za blaćenje Hrvatske i iznošenje laži.
Komisija za popis žrtava rata SIV-a SFR Jugoslavije iz 1964. je poimence navela 1794 žrtve logora Jadovno! Zabranjena objava sve do 1990. godine!
Socijalistički doktor Đuro Zatezalo (natezalo) je bio direktor Historijskog arhiva u Karlovcu (trideset godina) i imao je vremena i novca za istražiti arhive i jame ali on to nije učinio jer bi njegove tvrdnje bile stručno i argumentirano odbačene kao šovinističko smeće!
Autori iz srpske fabrike laži često navode brojne dokumenta ali nigdje nema popisa tih brojnih dokumenata. Pozivaju se na svoje objave te objave plaćenih autora koji su za novac objavili njihove zapise, objavili njihove laži a nisu ništa istraživali. Kada drug Zatezalo navodi izvor vrlo često navodi samoga sebe! Vrlo stručno i znanstveno!
Samozvani „povjesničar“ drug Slavko Goldstein , 2001. godine piše da se radi o najmanje 24.000 žrtava. Kako je samozvani „povjesničar“ Slavko došao do brojke 24.000 to samo on zna! Opet se radi o manipulaciji, laži, bez ikakva dokumentiranog utemeljenja. To je način rada samozvanog „povjesničara“ Slavka!
Autori zaključuju:
Str. 41. „Ukratko i zaključno, Zatezalovu knjigu nije moguće smatrati pouzdanim radom koji bi mogao poslužiti kao temelj za razmatranje djelovanja gospićke skupine logora. Prevelika je razlika između poimeničnoga popisa od 10.502 i procjene od 40.123 žrtve koje nam Zatezalo podastire. Nije nam jasno kako je Zatezalo došao do procjene od 42.246 logoraša ukupno i ukupnog broja žrtava gospićke skupine logora. Vjerojatno nije ni njemu“
Zatezalov poimenični popis žrtava je netočan, tendenciozan, i nema veze sa stvarnim stanjem zatočenih a uvećanje za 4 puta (od 10.000 na 40.000 žrtava) je plod patološke mržnje.
Srbi su svoje tiskane laži i manipulacije preveli na druge jezike i dali povjesničarima-plaćenicima da ih objave tako da bi se mogli pozvati na „neovisne“ izvore koji nisu ništa istraživali već su samo objavili srpske laži i manipulacije.
Navod iz srpskih laži na engleskom jeziku,str. 42.: „…Od više od 30.000 zatvorenika tako obrađenih kroz tu inkviziciju nije nažalost preživio ni jedan živi svjedok. Samo na neizravan način i od ustaša može se doznati koliko je Srba bilo tako likvidirano.“ Autori postavljaju pitanje (kao i svaki razuman i pošten čovjek): „No postavlja se pitanje: ako „nije nažalost preživio ni jedan živi svjedok“, na kakve su „neizravne načine“ nastali navedeni slikoviti opisi i tvrdnje koje će mnogi uporno ponavljati i godinama poslije, sve do naših dana?
Laži srpskih speleologa (1990. g.) i navodno engleskih speleologa (1956. g.)koji su navodno istraživali jame su trebale biti potvrda bolesnih tvrdnji ali se to pokazalo upitnim i netočnim. Sve je ostalo na pretpostavkama i bolesnim procjenama koje su neki speleolozi prihvatili kao točne (str. 45.- 47.) !? Također neutemeljene su tvrdnje da su tamo ostatci srpskih pravoslavnih sveštenika jer nema nikakvih dokaza osim buncanja druga Đure Zatezala. Nažalost, u Srbiji se laži i mitovi šire pa se tako Zatezalove (natezalove) tvrdnje uvrštene u školske udžbenike.
Također su se Srbi pobrinuli da to objave i strani autori pa tako RaphaelIsraeli u knjizi TheDeathCampsof Croatia. VisionsandRevisions, 19451.- 1945. (objavljena 2013. godine u SAD-u) navodi da su u logoru Jadovno ubijeno od 30.000 do 48.000 ljudi i da su ubijena 73 pravoslavna sveštenika ali bez ikakvih dokaza! Autor je jednostavno preuzeo navode, brojke, Đure Zatezala (natezala)!
Marco Aurelio Rivelli u knjizi Nadbiskup genocida, Monsinjor Stepinac, Vatikan i ustaška diktatura u Hrvatskoj , 1941. 1945. navodi 35.000 do 75.000 žrtava. Knjiga je objavljena 1998. na talijanskom a prijevod na srpski 1999. godine.
LexikonderVolkermorde preuzima navod Vladimira Dedijera da je u Jadovnom ubijeno 37.000 osoba.
Mišo Deverić i Ivan Fumić u knjizi Hrvatska u logorima 1941. – 1945. , objavljena 2008. godine (s narodnim novcem) navode 32.103 žrtava u Jadovnom a na Pagu 8.020. , ukupno 40.123 žrtava kao što tvrdi Zatezala (natezala). Temeljem čega su autori naveli brojeve žrtava? Temeljem laži i manipulacija a ne dokumenata!
Na 147. stranica knjige prikazano je koliko su bolesne srpske laži hipertrofirale, kako se stvarao mit o Jadovnom, kako se laži plasiraju kao istina objavljivanjem na stranim jezicima i kupovanjem stranih autora koji su objavljivali srpske laži. Treba naglasiti da je sve to financirano narodnim novcem. Suprotno mišljenje od onoga koje je plasirala komunističko-četnička vlast nije bilo moguće tijekom više od 50 godina. Sve što je težilo istini je bilo osuđeno i zabranjeno, vrijedila je samo komunističko-četnička istina. Objavljivanje laži o broju žrtava u enciklopedijama je navodno bio argument o točnosti podataka kao i objave plaćenih Židova i drugih plaćenika u svijetu koji su prenosili srpske laži bez ikakve provjere. Na čelu nekih centara u Americi su Srbi koji su promijenili ime pa se ti prikazuju kao neutralni istraživači!
Komunističko-četničku historiografiju treba baciti u koš jer se radi o smeću koje širi mržnju među narodima, smeću koje truje mlade generacije. Nije sporno da je bilo zločina ali sve to treba istražiti i objaviti činjenice a ne pretpostavke, procjene i lažna svjedočanstva. Materijalni dokazi o partizansko-četničkim zločinima su pronađeni: Tezno, Macelj, Jazovka, Boričevac, Gračani, Savska itd. Zašto ne bi potražili materijalne dokaze u jamama na Velebitu (istina ne ćemo znati o čijim se zločinima radi: ustaškim, četničkim ili partizanskim jer svi su koristili jame) ako ih ima. Dosta nam je laži, procjena i manipulacija, istražimo i završimo s tom pričom o jamama koje navodno kriju desetke tisuća ljudskih ostataka. Točno je da će srpska (četnička) historiografija i dalje lagati, manipulirati ali imat ćemo nalaze istraživanja u jamama koje više nitko ne će moći negirati.
Dok hrvatske institucije (HAZU, Vlada, Ministarstva) šute četnici pišu svoju verziju povijesti i blate hrvatski narod (i nakon 1990.), prevode svoje laži i kupuju strane „povjesničare“(2013. godine) koji objavljuju njihove laži kao povijesne činjenice. Žalosno i sramotno!
Knjigu Jadovno i Šaranova jama – Kontraverze i manipulacije treba pročitati!
Dr. Marko Jukić
