Dr. sc. Marko Jukić: Obitelj danas
U prigodi Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji (Split, Solin 15.-16. rujna 2018.)
Živimo u svijetu koji svojim postupcima uništava obitelj, razara temeljnu jedinicu društva zbog profita, vlasti i osobnog bogaćenja. Uništavanjem obitelji u društvu se stvaraju novi odnosi, nastaje zajednica izgubljenih koji su izgubili svoj identitet, svoje dostojanstvo. Vladarima svijeta trebaju radnici na različitim poslovima za ostvarivanje što većeg profita pa se teži stvaranju robova koji nemaju obiteljske obveze. Veličaju se individualne slobode koja se svodi na izražavanje mišljenja (vrijeđanje) preko društvenih mreža, javno opijanje, nedolično ponašanje i razgolićivanje. Potiče se neodgovorno ponašanje, potiče se hedonizam, razvrat – seksualne slobode, potiču se zajednice koje nisu prirodne i preko medija se napada obitelji kao nešto konzervativno, preživjelo. Rezultati opisanog ponašanja su gubitak ljudskog dostojanstva, život bez ljubavi, život bez odgovornosti za sebe i društvo, spolne bolesti, ovisnost i nasilje. U tom svijetu nema ljubavi, nema empatije, nema žrtve za drugoga, nema dostojanstva, nema poniznosti, nema milosrđa dakle svega onoga što čini jednu normalnu katoličku obitelj. Egoizam i hedonizam su sveli „čovjeka“ na razinu koja je ispod životinjske razine. Uništavanjem obitelji stvara se svijet oholosti, svijet bludnih radnju, razvrata, ovisnosti, svijet silnog egoizma, svijet izgubljenih.
Lijevo-liberalni mediji stvaraju javno mišljenje, hvale istomišljenike, napadaju neistomišljenike i vrše cenzuru svega što nije u skladu s njihovim svjetonazorom i tako mijenjaju društvo. Ti mediji promiču kulturu smrti umjesto kulture života, protive se dobroj tradiciji i vjeri. Ističe se sloboda i demokracija ali ona kako je oni shvaćaju. Oni osuđuju pojedince i cijele narode ako ne promiču njihovu liberalnu filozofiju. Sloboda i demokracija koju određuju Europske komisije, koje vrednuju mediji i društvene mreže najčešće nemaju veze s istinskom slobodom i demokracijom. To je diktatura određenih skupina a ne istinska sloboda i demokracija. Sloboda je odgovorno ponašanje a nije diktatura niti anarhija kako nam se nameće. Građani glasuju na izborima, ali bez stvarnog učinka jer postizborne koalicije mijenjaju rezultate glasovanja pa je upitno čemu takvi izbori.
Današnja liberalna filozofija uzdiže pojedinca na razinu Boga kojemu nitko nije potreban, dovoljan je sam sebi jer on je Bog. Oni potiču oholost, profit, želju za vlašću, hedonizam i ovisnost.Liberalni filozofi današnjice žele uništiti obitelj, žele poniziti čovjeka uništavajući njegovo dostojanstvo osuđujući domoljublje i vjeru. Silna želja za uspjehom, slavom i bogaćenjem je mnoge poznate i uspješne uništila. Oholost, konzumiranje alkohola i droge, razvratan život i život bez mjere su rezultirali propašću slavnih a i njihovih obitelji. Da su ti slavni pojedinci bili Bogobojazni, da su poštivali kršćanski nauk, da su bili ponizni i milosrdni danas bi bili sretni a ne mrtvi.
Napadi masmedija na obitelj su stalni i manifestiraju se na različite načine.Obitelj se uništava nemogućnošću odgoja djece (rad nedjeljom, rad u smjenama, rad izvan mjesta stanovanja), edukacijom koja negira Boga i prirodne zakone te promicanjem kulturu smrti umjesto kulture života. Cilj liberalne kapitalističke filozofije je stvaranje novog robovlasničkog sustava u kojem građani imaju „prava“ ali nema načina da ih ostvare.
Ako ovaj svijet želi opstati mora zaštititi obitelj kao zajednicu muškarca i žene, mora omogućiti roditeljima (obitelji) da odgajaju svoju djecu u duhu odgovornosti, tolerancije i prirodnih zakona. Za našu sredinu djecu treba odgajati u duhu kršćanske tradicije, vjere. Odgoj se stječe u obitelji, a ne u školama i na fakultetima, u školama i na fakultetima se stječu znanje i vještine za neko zanimanje.
Obitelj podrazumijeva obveze: podizanje novog naraštaja, skrb za starije članove obitelji, pomoć članovima kojima je pomoć potrebna. Ljubav je čvrsta poveznica unutar obitelji, poveznica muža i žene i treba je poticati, njegovati kao što cvijet treba zalijevati.Odgoj i ljubav koju pruža obitelj ne mogu dati vrtići, starački domovi ili neke druge ustanove. Život je za većinu obitelji težak, borba za egzistenciju otežava funkcioniranje obitelji (nemogućnost razgovora, nemogućnost zajedničkog ručka, doručka ili večere) ili je razara.
Darivanje sebe drugima, pomagati, žrtvovati se za druge je uzvišeni čin koji se uči i ostvaruje prvo u obitelji pa poslije u društvu. Sretan je onaj koji daje sebe drugima i pomaže drugima. Katolička vjera nas poziva na poniznost, snošljivost, odgovornost, na poštivanje prirodnih zakona, na Bogobojaznost, a ne na neodgovorno ponašanje. Obitelj je najbolje mjesto da bi se navedeno naučilo i usvojilo. Čovjek se mora ponašati odgovorno i ne činiti drugima ono što ne želi da drugi čine njemu.
Da bi se društvo normalno razvijalo treba imati jake obitelji koje povezuje ljubav pa nakon toga sve ostalo. Ako se obitelj temelji samo na materijalnom onda će prvom prilikom kada dođe kriza doći do pukotina, a kasnije i do raspada obitelji. Ljubav je sastavnica koja povezuje i drži obitelj skupa. U krugu obitelji se stvaraju odnosi poštovanja, ljubavi prema majci, ocu, djedu, baki, nonu, noni, bratu, sestri itd. Oni koji nisu u obitelji naučili davati i primati, koji nisu naučili djeliti, koji nisu naučili ljubiti i primati ljubav, koji se nisu naučili poštenju, pravdi, odanosti, osjećaju pripadnosti oni su izgubljeni u društvu i svemiru.
Obitelj je temeljna jedinka Katoličke crkve i briga za očuvanje obitelji je u poslanju crkve ali Crkva ne može sama očuvati obitelj. Ako želimo opstati i živjeti u zdravom društvu moramo se svi zajedno potruditi da očuvamo obitelj kao temeljnu jedinku društva. Promičimo katolički nauk jer je to temelj za očuvanje obitelji i zdravog društva.
Dr. Marko Jukić/hu-benedikt.hr
