Misa zadušnica u Splitu za banjalučkog svećenika Zvonimira Matijevića
Misa zadušnica za nedavno preminulog mučenika, banjalučkog svećenika Zvonimira Matijevića, održat će se i u Splitu, ovog ponedjeljka 3. rujna s početkom u 19 sati u katedrali svetog Duje. Misu će predvoditi katedralni župnik don Tomislav Ćubelić.
Zvonimir Matijević rođen je u Banjoj Luci 18. ožujka 1955. od roditelja Joze i Kate r. Ćurković. Otac mu je umro samo desetak dana nakon njegova rođenja, te je odrastao s majkom udovicom. Imao je jednu sestru, koja je iznenada umrla kad je imala samo 17 godina. Majka ga je pratila i na dobrom dijelu svećeničkog djelovanja.
Osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnom gradu, zatim je tu upisao studij prava i diplomirao 1980. Odgojen u vjerničkom duhu osjetio je u sebi želju da Bogu služi kao Kristov svećenik te se prijavio biskupu Alfredu Pichleru koji ga je primio za svoga kandidata i poslao u sarajevsku bogosloviju.
Sveti red đakonata podijelio mu je vrhbosanski nadbiskup Marko Jozinović u Sarajevu 30. studenoga 1986., a za svećenika ga je zaredio biskup Pichler 29. lipnja 1987. u crkvi oo. trapista „Marija Zvijezda” u Banjoj Luci. Mladu misu proslavio je u banjolučkoj katedrali 12. srpnja 1987. Za svoje svećeničko geslo uzeo je riječi Psalma 71,1: „Tebi se, Gospodine, utječem, ne daj da se ikada postidim!”
Svoje svećeničko djelovanje vlč. Matijević započeo je kao župni vikar u rodnoj župi Pohoda Marijina u Banjoj Luci od kolovoza 1987. Samo pola godine kasnije, u veljači 1988., otišao je za župnog vikara u Šimiće. Stekavši prva misnička iskustva, imenovan je župnikom u Glamoču 7. srpnja 1988.
Tu je službu obavljao upravo u vrijeme propasti bezbožnog komunizma i početka demokratskih promjena, u vrijeme koje je, nažalost, donijelo i velika stradanja njemu i njegovoj župnoj zajednici, i to među prvima u biskupiji. Naime, na Cvjetnicu, 12. travnja 1992., posve nedužan, uhićen je nakon mise od velikosrpskih snaga te je podnio velika i teška zlostavljanja u Drvaru, a osobito u kninskom zatvoru.
Od premlaćivanja i drugih zlostavljanja gotovo je podlegao, pa su ga gotovo mjesec dana liječili u kninskoj bolnici. Na molbu biskupa Komarice, za zatvorenog župnika Matijevića zauzeo se Međunarodni Crveni križ, a posjetio ga je i bihaćko-petrovački episkop SPC-a Hrizostom upravo u vrijeme kada je, sav izubijan i izlomljen bio na intenzivnoj njezi u kninskoj bolnici. Kad se malo oporavio, pušten je u razmjeni 5. svibnja 1992., ali je trajno nosio teške posljedice od kojih je teško obolio i prerano umro u 64. godini života.
Nakon puštanja iz zatvora proveo je neko vrijeme na liječenju u Splitu. Zatim je radio kao suradnik Caritasa Banjolučke biskupije u Zagrebu, pa se opet vratio u Glamoč za župnika 1995. Sljedeće godine premješten je u Banju Luku, te godinu dana (1996.-1997.) provodi u Ordinarijatu, gdje obnaša službu vicekancelara i župnog vikara u banjolučkoj župi Pohoda Blažene Djevice Marije. Od rujna 1997. povjerena mu je ta župa kao njezinu župniku. To je bila i njegova posljednja svećenička služba.
Rodnu župu zadužio je temeljitom obnovom župne crkve koju je vodila biskupija, a i on je u to ulagao sve svoje sposobnosti. Doživio je radost da crkva u kojoj je kršten bljesne u novome sjaju, bude posvećena 11. prosinca 2010., i predana svojoj svrsi. Međutim, zbog uznapredovale teške bolesti, vlč. je Zvonimir razriješen župničke službe u ljeto 2011. i poslan na liječenje.
U ljeto 2017. liječio se u bolnici u zagrebačkoj Dubravi, kamo se i kasnije vraćao. U međuvremenu je živio u svome skromnom stanu u banjolučkoj Novoj Varoši, a kad se više nije mogao sam posluživati, smješten je 2017. u Caritasov dom „Ivan Pavao II.” na Petrićevcu. Posljednje mjesece proveo je u Varaždinskim Toplicama, zatim kod svojih prijatelja i konačno u bolnici u Klenovniku kod Ivanca u Hrvatskom zagorju, gdje je umro 29. kolovoza.
S pravom možemo govoriti o vjernom pastiru i mučeniku Zvonimiru. Pred očima cijeloga svijeta, pred tv-kamerama i pred papom Franjom 6. lipnja 2015. u sarajevskoj prvostolnici imao je priliku svjedočiti o svom stradanju, rekao je prilikom posljednjeg ispraćaja vlč. Matijevića u katedrali sv. Bonaventure mons. Anto Orlovac, biskupski vikar Banjalučke biskupije.
„Smijemo ga nazvati mučenikom, iako nije izravno ubijen, jer mu je to znakovito priznao i sam papa kad je iznenada u sarajevskoj prvostolnici 2015. od njega zatražio blagoslov i poljubio mu patničku svećeničku ruku. To nije doživio ni jedan svećenik pa ni biskup Banjolučke biskupije u cijeloj njezinoj povijesti”, zaključio je mons. Orlovac.
