Molitva – Nedjelja, 2. rujna
Božja prisutnost
Kad sam pozvan u zajedništvo s prijateljem,
jedva to dočekam i osjećam se počašćenim.
Kad me Bog poziva da provedem vrijeme u njegovoj blizini,
on želi da upoznam i osjetim njegovu ljubav.
U vjeri i nadi otvaram svoj razum i srce k Bogu,
i molim ga da mi pomogne da postanem još svjesniji njegove ljubavi i prisutnosti.
Sloboda
Kad bi mi Bog htio nešto reći, bih li ga mogao čuti?
Kad bi me htio ohrabriti ili izazvati, bih li ja to mogao primijetiti?
Molim za milost oslobođenja od vlastitih briga
i otvorenosti za ono što mi Bog želi priopćiti.
Svjesnost
Kako se zaista osjećam? Bezbrižno? Turobno?
Možda sam spokojan, sretan što postojim.
Možda pak frustriran, zabrinut ili srdit.
Priznajem ono što stvarno osjećam.
Jer Bog me ljubi upravo onakvog kakav stvarno jesam.
Riječ Gospodnja
Mk 7,1-8.14-15.21-23
Skupe se oko Isusa farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema. I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku. A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih. Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca.
Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: “Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?” A on im reče: “Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske. Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.”
Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: “Poslušajte me svi i razumijte! Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje. Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.”
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Isus nas često potiče da djelujemo po njegovoj riječi. Nije dovoljno častiti ga samo usnama.
Netko može raspravljati riječima, ali djela govore za sebe. Riječ je posijana duboko u mene i molim riječima apostola Jakova da budem vršitelj riječi, a ne zaboravni slušatelj. Ako sam onaj koji čini bit ću blažen u svom djelovanju.
Razgovor
Što se događa u meni dok molim?
Jesam li utješen, uznemiren, ili ravnodušan?
Zamišljam Isusa kako stoji ili sjedi do mene
i iznosim mu sve što osjećam.
Zaključak
Zahvaljujem ti, Gospodine, za svaki poticaj koji si mi darovao dok sam molio nad tekstom sv. Pisma.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
